Otvoreno pismo časopisu Globus

Matica hrvatska priredila je i objavila nacrt Zakona o javnoj uporabi hrvatskoga jezika, a javna rasprava o nacrtu Zakona je i započela. Pristižu nam prve reakcije, od kojih su mnoge dragocjene i služe ostvarenju najvažnije Matičine namjere: prirediti najkvalitetniji nacrt kojega želimo uputiti u Hrvatski sabor na raspravu i prihvaćanje. No reakcija časopisa Globus sasvim je suprotnoga karaktera, nestručna i maliciozna, pa zaslužuje i javnu reakciju.

Prije svega, u nacrtu Zakona ne propisuje se ovo što Globus tvrdi: „ako se vaša slastičarnica zove Millennium umjesto Tisućljeće, a pravna ste osoba, očekuje vas kazna i do 100 tisuća kuna.“ Ne stoji ni to da bi se grupa Bambi Molesters ubuduće morala zvati Zlostavljači malog laneta ili časopis OK - U redu. Naravno da nam to nije ni na kraj pameti, a u nacrtu je tako jasno i navedeno: „Natpisi i obavijesti u javnim službama (uključujući i javni promet) moraju biti napisani na hrvatskom jeziku, osim slučajeva navedenih u članku 11.“ A u članku 11 ti su slučajevi: osobna imena; marke proizvođača i roba, trgovačko nazivlje; znanstvena i umjetnička djela; časopisi, knjige, računalni programi…

Sukladno tome, nijedna tvrtka koja nosi strano ime neće morati u roku od šest mjeseci mijenjati svoje ime ako je u skladu s hrvatskim jezikom, kao što je, primjerice, Banco popolare Croatia, ali bi naziv morala promijeniti ili se ne bi smjela registrirati, primjerice, tvrtka Kroejšašop. Također, vrlo ozbiljno trebat će se pozabaviti natpisima na nekim javnim objektima koji nose nazive kao buffe, bifet, Ljeva kuča ili slične jezične nakaze.

Na početku Globusova članka nalazimo i ovu tvrdnju: „Prijedlog je objavljen u novom broju časopisa Vijenac s konceptualnom i skandaloznom naslovnicom na kojoj su dvije table: na jednoj piše Ulica Stjepana Radića na latinici, a na drugoj Ulica Puniše Račića na ćirilici.“ Za njih je, dakle, skandalozna naslovnica koja ilustrira riječi Ante Nazora iz intervjua u Vijencu o rješenju okupacijskih srpskih vlasti u Vukovaru iz 1992. godine kojim su dotadašnjoj Ulici Stjepana Radića ime promijenili u Ulicu Puniše Račića. Što je skandalozno u tome da hrvatsku javnost informiramo kako su srpski okupatori ime vukovarske Ulice Stjepana Radića promijenili u ime njegova ubojice? Bit će da im je to zasmetalo jer ondašnji ćirilični Puniša Račić u Vukovaru u dobroj mjeri objašnjava današnji bijes zbog uvođenja ćirilice u Vukovar.

Nadalje, izjava Nikice Petkovića koju prenosi Globus u svome članku kako bi u slučaju prihvaćanja ovakvog Zakona ubuduće osoba koja bi komentirala berbu maslina riječima „Joj, ča mi je lipi urod, ča su mi debele, črne i vele“ morala platiti novčanu kaznu, daleko je od istine kao i sve prethodno navedene Globusove tvrdnje. Nacrt Zakona, sasvim suprotno od njihove tvrdnje, o tome pitanju kaže ovo: „Zaštita hrvatskog jezika temelji se na: […] poštivanju, očuvanju, zaštiti i promicanju svih idioma hrvatskoga jezika i sprečavanju njihova nestajanja, uključujući i one koji su u uporabi među Hrvatima koji žive izvan Republike Hrvatske te u iseljeništvu.“

Što se tiče prevođenja sa srpskog na hrvatski koje novinarke tako žestoku osuđuju, preporučio bih im da upitaju ljude mlađe od sebe razumiju li sve srpske riječi, posebno one turskoga podrijetla kojima srpski jezik obiluje. No to je tema koja u Nacrtu nije prisutna.

Svjestan sam, na kraju, da danas novinari pod pritiskom vlasnika moraju svoje članke pisati brzo, bez dovoljno vremena za temeljitu pripremu, ali činjenica da prije pisanja novinarke nisu mogle utrošiti ni pola sata na koncentrirano čitanje izvora pokazuje da im je posao vjerojatno i samima postao gadljiv.

Zagreb, 22. studenoga 2013.

glavni tajnik Matice hrvatske Zorislav Lukić