Janko Drašković

1842-1850.

Prvak narodnog preporoda i jedan od najobrazovanijih ljudi svojeg vremena u Hrvatskoj. Posebice zaslužan za širenje preporodnih ideja među plemstvom i za osnivanje Čitaonice ilirske.

Ambroz Vranycany

1851-1858.

Poduzetnik i političar. Uživao velik ugled među ilircima. S biskupom Strossmayerom zauzimao se za autonomiju Hrvatske i ujedinjenje s Dalmacijom.

Ivan Mažuranić

1858-1872.

Pjesnik i političar. Prvi hrvatski kancelar i prvi ban pučanin. Podržava preporodne ideje. U tijeku njegova banovanja učinjene su mnoge reforme u školstvu, upravi i pravosuđu, te otvoreno Sveučilište. 

Matija Mesić

1872-1874.

Povjesničar. Prvi rektor Sveučilišta, držao katedru za hrvatsku povijest. Zastupnik u Saboru. 

Ivan Kukuljević Sakcinski

1874-1889.

Povjesničar, književnik i političar. Oduševljen ilirac. U Hrvatskom saboru održao prvi govor na hrvatskom jeziku. Uspio u nastojanju da Sabor ozakoni hrvatski kao "diplomatički" jezik.

Tadija Smičiklas

1889-1901.

Povjesničar. Objavio prvu cjelovitu sintezu povijesti hrvatskog naroda s ciljem ojačanja nacionalne svijesti za vrijeme mađarske hegemonije. 

Ivan Trnski

1901.

Književnik. U ilirizmu slavljen kao najveći lirski pjesnik. Jedan od prvih književnika koji su se bavili jezikom i metrikom. 

Gjuro Arnold

1902-1908.

Filozof, pedagog i pjesnik. Rektor Zagrebačkog sveučilišta. 

Oton Kučera

1909-1916.

Znanstvenik i popularizator znanosti. Prvi upravitelj zvjezdarnice u Zagrebu, predsjednik Hrvatskog prirodoslovnog društva.

Krsto Pavletić

1917-1918.

Književnik, profesor klasične filologije i hrvatskog jezika na gimnaziji.

Fran Tućan

1918-1920.

Mineralog. Prvi dekan zagrebačkog PMF-a. Predsjednik Hrvatskog prirodoslovnoga društva, glavni urednik časopisa Priroda.

Dragutin Domjanić

1921-1926.

Književnik. Radio u sudstvu. Vijećnik Sudbenog stola u Zagrebu. Predsjednik zagrebačkog odjela PEN-a.

Albert Bazala

1927.

Filozof. Dekan Filozofskog fakulteta, rektor i prorektor zagrebačkog Sveučilišta. Jedan od najplodnijih hrvatskih pisaca u prvoj polovici 20. stoljeća.

Filip Lukas

1928-1945.

Geograf, povjesničar i teolog. Napisao više od 170 geografskih i znanstvenih radova te 12 knjiga.

Mihovil Nikolić

1945-1949.

Književnik. Jedan od osnivača DHK.

Gustav Krklec

1950-1954.

Književnik. Predsjednik Društva književnika.

Jakša Ravlić

1954-1968.

Povjesničar književnosti.

Hrvoje Iveković

1968-1970.

Kemičar. Rektor Sveučilišta i redovni član HAZU. 

Ljudevit Jonke

1970-1971.

Jezikoslovac i prevoditelj. Voditelj katedre za suvremeni hrvatski književni jezik.

Petar Šegedin

1990.

Književnik. Dvaput predsjednik DHK. Redoviti član HAZU. 

Vlado Gotovac

1990-1996.

Pjesnik, filozof, publicist.

Josip Bratulić

1996-2002.

Filolog, povjesničar umjetnosti i kulture.

Igor Zidić 

od 2002.

Književnik, povjesničar umjetnosti