Vijenac 609

Glazba

Koncert Zagrebačkih solista i Marca Coppeyja

Svježi Mozart i vrstan Bartók

Tomislav Bužić

U sklopu Večeri na Griču 3. srpnja nastupili su Zagrebački solisti u suradnji s poznatim francuskim violončelistom Marcom Coppeyjem, čime su publici ujedno predstavili novi CD koji su snimili za njemačku izdavačku kuću Audite. Koncert je održan u Atriju Galerije Klovićevi dvori, pod vedrim nebom ugodne ljetne večeri.

 Na programu su bile skladbe u širokom kronološkom rasponu od Haydna do Bartóka. Koncert je otvoren Mozartovim Divertimentom u D-duru, K. 136/125a, jednim od omiljenih Mozartovih lakših komada, sa svim kvalitetama galantnoga glazbenog stila. Zagrebački solisti pod ravnanjem Coppeyja postigli su lakoću i lepršavost koje karakteriziraju većinu današnjih modernih izvedbi Mozartovih djela. Odmah nakon Divertimenta Coppey se u Haydnovu Koncertu za violončelo i orkestar br. 2, Hob. VIIb:2, predstavio kao izvrstan solist. Ta izvrsnost bila je čujna pogotovo u solističkoj kadenci prvog stavka, u kojoj suvremeniji stilski elementi ipak nisu narušili sklad cijeloga stavka.

Pri izvedbi koncerta primjetna je bila Coppeyjeva scenska i izvođačka suzdržanost, što je u suprotnosti s njegovim dirigentskim stilom, kojim uspijeva na ansambl prenijeti golemu energiju. Tek je možda u trećem stavku pokazao više pokretljivosti, a njegovo prigušeno čelo postalo je izražajnije (prigušenost je zasigurno i posljedica gradnje instrumenta jer Coppey svira na povijesnom instrumentu iz 1711).

Drugi dio koncerta donio je dva djela prve polovice 20. stoljeća. Adagio za gudače, najpoznatije djelo američkog skladatelja Samuela Barbera, i Divertimento za gudački orkestar Béle Bartóka. Da je riječ o vrsnu poznavatelju suvremene glazbe, Coppey je pokazao upravo interpretacijom spomenuta Bartókova djela. Bartókov Divertimento u svakom od tri stavka traži od dirigenta trenutnu promjenu pristupa: prvi stavak imitira lakoću mocartovskoga divertimenta, ali uz uporabu harmonijskih sklopova proizašlih iz polimodalnosti i novih tonskih nizova 20. stoljeća, drugi spori i mračni stavak blizak atonalitetu iziskuje brojne kontraste i prilagodbu modernim tehnikama sviranja, dok je treći plesni stavak blizak folkloru. Sve te zahtjeve Coppey je uspješno dobio od Zagrebačkih solista, na kojima se vidjelo da uživaju svirajući suvremenu glazbu, pa je čak i na bis ponovljen Presto iz Mozartova Divertimenta bio bolji nego prvi put.

Vijenac 609

609 - 10. srpnja 2017.

Klikni za povratak