Vijenac 606

Glazba

Verdijeva Messa da Requiem u zagrebačkom HNK-u

Oproštaj u velikom stilu

Zdenka Weber

Opisati ugođaj u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu 10. svibnja, kada je na pozornici bio velik broj instrumentalista i pjevača, orkestar i zbor Opere HNK-a i Akademski zbor Ivana Gorana Kovačića, za najavljenu izvedbu antologijske Messa da Requiem Giueseppea Verdija, u okviru svečanog koncerta kojim je maestro Vladimir Kranjčević odlučio nakon gotovo šezdeset godina zaključiti karijeru javnoga nastupanja, traži velike riječi, poput nezaboravno i jedinstveno. Doista, rijetko se kada na kazališnoj pozornici nađu veliki orkestralni sastav i podvostručeni mješoviti zbor za izvođenje vokalno-instrumentalnog djela velebnih dimenzija, koje dakako uključuje i kvartet solista. Imena solista valja navesti odmah na početku jer bili su to ugledni i izvrsni operni umjetnici. Slovenska sopranistica Rebeka Lokar, hrvatska nacionalna prvakinja i stalna članica zagrebačke opere mezzosopranistica Dubravka Šeparović Mušović, svjetski afirmirani hrvatski tenor Tomislav Mužek i neizostavni bas u svim ulogama svojega faha u splitskoj Operi pa i šire Ivica Čikeš. Vrstan poznavatelj ljudskoga glasa, znao je maestro Vladimir Kranjčević itekako dobro koje će soliste pozvati da uveličaju njegov posljednji javni nastup.

Osim izbora sjajnih izvođača odlučio je Vladimir Kranjčević, također nadasve mudro, oproštajni koncert održati u prostoru koji odgovara dostojanstvu prigode. HNK u Zagrebu nedvojbeno je danas glavni „hram glazbe“ u hrvatskoj metropoli, nakon što se KDVL profanacijom programa pretvorila u mjesto događanja pretežito popularnih programa, nerijetko lišenih aureole vrhunske glazbene umjetnosti. I doista, klasicistički okvir samta i štukatura sa slikarskim umjetničkim prizorima u zgradi spomeničke vrijednosti i s publikom koja je kazalište popunila do posljednjeg mjesta, sve je to pridonijelo općem svečanom ugođaju. A slušatelji nisu bili samo Kranjčevićevi domaći poklonici, već su na oproštajni koncert u Zagreb došli i uglednici iz drugih država nekadašnje Jugoslavije. Jer, maestro Kranjčević bio je dirigent cijenjen i pozivan u sve gradove bivše države i njegova je djelatnost obilježila najbolje stranice izvođačke povijesti niza zborova i orkestara u glavnim gradovima danas samostalnih država zemljopisnog prostora koji običavamo bilježiti kao regiju.

Iako je bilo moguće zapaziti izostanak uglednika hrvatskoga političkog života, a i izvedba je počela bez ikakvih kurtoaznih pozdrava i zahvala, da bi tek nakon završnoga gromoglasnog pljeska na pozornicu došli čestitari, na prvom mjestu intendantica HNK-a u Zagrebu Dubravka Vrgoč i ravnatelj Opere Nikša Bareza, svečani se ugođaj osjećao u zraku, u besprijekornoj tišini kojom su stotine slušatelja pratile izvedbu. A doživljeno je muziciranje svih sudionika moguće popratiti superlativnim riječima pohvale i priznanja.

U jednom je nedavnom radijskom razgovoru maestro Kranjčević izjavio kako je Verdijev Requiem čuo još kao dijete i kako mu je to djelo na neki način obilježilo cijeli život. To u potpunosti objašnjava njegovu želju da se izvedbom jednog od svakako najveličanstvenijih ostvarenja europske i svjetske vokalno-instrumentalne glazbe s duhovnim predznacima oprosti od dirigentskog pulta. Osim toga, upravo takvo djelo na najcjelovitiji način spaja sve čime se Vladimir Kranjčević bavio cijeli svoj profesionalni život. Orkestralni dirigent s nizom vodećih pozicija u Hrvatskoj i šire, dugogodišnji najugledniji voditelj amaterskoga zbora, višegodišnji ravnatelj zagrebačke Opere i dirigent koji je izvodio silno opsežan repertoar te praizvodio brojna velika djela hrvatskih skladatelja, okupio je Kranjčević u Verdijevu Requiemu izvođačke snage koje su mogle u jednoj izvedbi obuhvatiti sve njegove pojedinačne specijalizacije.

Vijenac 606

606 - 25. svibnja 2017.

Klikni za povratak