Vijenac 600

Glazba

Recital Aljoše Jurinića u ciklusu Lisinski subotom

Bravo i sretno, mladiću!

Zdenka Weber

Više od dvije tisuće slušatelja ispunilo je 18. veljače Koncertnu dvoranu Lisinski, a nije bio najavljen koncert nekoga popularnog pjevača ili pjevačice koji inače sve češće nastupaju u zagrebačkoj „palači glazbe“, puneći očigledno blagajnu ustanove koja je prije 44 godine utemeljena s najplemenitijim ciljevima uzdizanja hrvatske glazbene kulture. U ciklusu Lisinski subotom nastupio je hrvatski pijanist Aljoša Jurinić, a po završetku koncerta bilo je nedvojbeno moguće potvrditi reklamni uzvik organizatora kojim se taj ciklus najavljuje kao „neprocjenjiv doživljaj“.

Aljoša Jurinić, rođen u Zagrebu 1989, mladi je pijanist koji unatrag nekoliko godina pouzdano osvaja najširu publiku, ponajprije zahvaljujući posebnom glazbenom daru i pijanističkom umijeću kojim je osvojio najviša priznanja, divljenje brojnih najuglednijih pijanista i klavirskih pedagoga članova žirija na međunarodnim natjecanjima, što medijima daje mogućnost za posebno glasne najave njegovih nastupa. Pobjede na međunarodnim pijanističkim natjecanjima Robert Schumann 2012, Encore! Šura Čerkaski u Milanu iste godine, 2014. dva puta u Italiji (Luciano Luciniani u Cosenzi i u toskanskom gradu Massarosi), ulazak među deset finalista na 17. izdanju slavnoga natjecanja Fryderyk Chopin u Varšavi 2015. i već iduće godine peto mjesto na isto tako uglednom Natjecanju kraljice Elizabete u Bruxellesu, podvizi su ovjenčani slavom koja je Aljošu Jurinića izbacila u orbitu najuspješnijih pijanista mlađih od trideset godina na svjetskom planu. Prve nagrade na Međunarodnom natjecanju Zlatko Grgošević 2000, 2001. i 2006, u Goriziji (2001), Beču (2002) i Udinama (2008) kao i veliku nagradu Mendelssohn u Italiji (2009), druge nagrade na EPTA-i u Moskvi (2007) i druge nagrade na natjecanju Ricardo Viňes u Španjolskoj (2010) više nitko i ne spominje. A ima toga još.

Krenuo je Aljoša Jurinić iz razreda Jasne Reba na Glazbenoj školi Pavao Markovac u Zagrebu, diplomirao u razredu Rubena Dalibaltayana na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji i studirao u razredu Noela Floresa na Sveučilištu za glazbu i dramske umjetnosti u Beču, da bi se dodatno usavršavao u Italiji, na Scuola di Musica di Fiesole u razredu Eliso Virsaladze te još dodatno pohađa najviši stupanj poslijediplomske koncertne izobrazbe na Visokoj školi za glazbu Franz Liszt u Weimaru, kako bi stekao i diplomu posebnog programa za koncertantnu specijalizaciju.

Trebalo je sve to nabrojiti kako bi se tim priznanjima potvrdilo da je riječ o posebnom, iznimno nadarenu pijanistu, mladom glazbeniku koji je u Lisinskom 18. veljače ostvario solistički recital rijetko doživljen kada je riječ o mladiću iz „našega kvarta“. Svirao je Beethovenovu Sonatu br. 13 u Es-duru, op. 27, br. 1, Quasi una fantasia dodirom umilne blagosti, naglašavajući bitne tematske pojedinosti bez imalo agresivnosti i ostajući trajno zaokupljen oblikovanjem cjeline koja, proizašla iz genijalnoga skladateljskog uma, traži razumijevanje srodne duše kako bi se vinula do slušatelja u najfinijim titrajima svoga klasičnoga sklada. Sonata u fis-molu, br. 1, op. 11 Roberta Schumanna za Aljošu Jurinića more je romantičnoga užitka iz kojega crpi pregršti uzbuđenja različitih konotacija. Uz sveprisutnu unutarnju tenziju i postojano svladavanje erupcije emocija u prvome su planu dinamičkoga protoka i agogičkih nijansi dojmljivo ostvarena suzvučja istančane profinjenosti. Uzleti su u intenzitetu zvučnosti i dramatike mogući, ali, kontrolirani osobnim ukusom koji nepogrešivo razlikuje skladateljeva raspoloženja, kao konačni rezultat ostvaruju uzbudljivu glazbenu naraciju koja ni u jednom trenutku ne gubi na suvislosti i naprosto uvjerava da je kao takva i jedino moguća.

Drugi dio koncerta s izvedbom Posvete u As-duru iz ciklusa solo pjesama Mirte, op. 24, br. 1 Roberta Schumanna u ingenioznoj obradbi Franza Listza te s interpretacijama Lisztovih bravuroznih partitura Koncertne etide u f-molu, br. 2, La leggierezza, S. 144 i Mađarske rapsodije u a-molu, br. 11, S. 244 i Chopinovih Šest etida iz ciklusa Dvanaest etida, op. 25, naprosto je prohujao kao u trenu. Prohujao u sjajnoj virtuoznosti pijanista kojemu tehničko umijeće omogućava slobodno uranjanje u bogati svijet nabujalih ukrasa, čipkastih trillera i prstolomnih pasaža te uzvišenom glazbom oslikane ljepote.

Pojava Aljoše Jurinića i utemeljenje Umjetničke organizacije Christoforium u Zagrebu, koja je preuzela ulogu njegova menadžera i izdala CD nazvan Chopinalive sa snimljenim Jurinićevim koncertom održanim u HGZ-u 28. listopada 2015. s izborom Chopinovih djela, obogaćenje su od posebne važnosti za hrvatsku glazbenu kulturu danas. Jer, kao što je i rekao u razgovoru nakon koncerta u Lisinskom, Aljoša Jurinić spreman je za dalje izazove, bilo na natjecanjima, bilo pred publikom. A da je iznimno nadaren, pijanistički nadasve sposoban i neobično mudar, spreman i otvoren za životno zvanje koje je odabrao, mogli smo se i sami uvjeriti. Stoga – sretno, mladiću!

Vijenac 600

600 - 2. ožujka 2017.

Klikni za povratak