Vijenac 599

Glazba

Emmanuel Pahud i Trevor Pinnock u Ciklusu Lisinski subotom, 4. veljače

Vrhunci koncertne sezone

Ivana Jurenec

Ciklus Lisinski subotom 4. veljače ugostio je ugledne europske glazbenike, specijaliste za interpretaciju glazbe ranijih razdoblja. Pred publikom koja je ispunila dvoranu gotovo do posljednjega mjesta bili su Emmanuel Pahud, jedan od najcjenjenijih flautista današnjice te članovi Komorne akademije iz Potsdama, predvođeni Trevorom Pinnockom, čembalistom i dirigentom čiji se rad usko vezuje uz povijesno osviještene izvedbe rane glazbe te uz ansambl The English Concert, koji je utemeljio 1972. i vodio trideset godina.

Koncertna večer otvorena je 47. simfonijom u G-duru Josepha Haydna, skladanoj za manji orkestar, s puhačima a due. Komorna akademija iz Potsdama je utemeljena 2001, s bogatom koncertnom karijerom i diskografskim opusom za Sony Classical, EMI i Deutsche Grammophon. Njihova izvedba Haydnove simfonije bila je vrlo usklađena na ritamskom i agogičkom planu, a dirigent je znalački ostvario transparentan zvuk, s lijepo naglašenim karakternim razlikama između pojedinih stavaka. Posebno su oduševila lijepa piana, dok je prevladavajući legato povezivao logično vođene fraze. Nakon Haydnove simfonije slijedio je Drugi koncert za flautu i orkestar u D-duru KV 314 Wolfganga Amadeusa Mozarta, prerađen raniji koncert za obou. Iako možda zvuči paradoksalno, upravo zbog svoje jednostavnosti, glazba salzburškog genija predstavlja kamen spoticanja brojnim umjetnicima, koji je izvedu zanatski uredno, no bez istinske umjetničke nadogradnje.

Zamku u koju upadnu mnogi solisti Pahud je vješto izbjegao pokazavši jedinstvenu i cjelovitu glazbeničku osobnost, kakvu čujemo tek rijetko. Virtuoznost i muzikalnost smještaju ga na vrh najuspješnijih svjetskih flautista, a osim što je kao dvadeset dvogodišnjak postao prvi flautist Berlinske filharmonije (a to je i danas), Pahud paralelno gradi karijeru kao solist i komorni glazbenik. Sve kvalitete pokazao je u Mozartovu koncertu, čiji je svaki ton ispjevao s lakoćom. Posebnost njegove interpretacije ogledala se najviše u tempu. Slobode u ritamskom tijeku unutar fraza, svojevrsni rubato, iako netipične za razdoblje klasicizma, bile su pomno odmjerene i u službi karaktera i duha Mozartove glazbe. Najviše je to došlo do izražaja u središnjem polaganom stavku, u kojem je Pahud nježnim i istodobno bogatim tonom iznimne muzikalnosti nadmašio sva očekivanja. Praćen skladnim orkestrom u više navrata unutar fraza poigrao se percepcijom protoka vremena. Radio je manje ritamske pomake prema naprijed i natrag, ne slijedeći strogo ritamski puls, čime je znalački ostvario zanimljiv volumen zvuka i postigao da glazba „diše“, otkrivši novu dimenziju  Mozartove glazbe.

Drugi je dio donio Sedmi koncert za flautu u e-molu Françoisa Deviennea, skladan potkraj 18. stoljeća. Iako djelo nastalo samo nekoliko godina nakon Mozartova koncerta, posve je drukčijeg zvuka. Gust slog i virtuoznost od solista zahtijevaju visoku razinu koncentracije i iznimnu tehničku spremu. Švicarac Pahud,  flautist s diplomom Visokoga nacionalnog glazbenog konzervatorija u Parizu pokazao je izvrsnu kontrolu daha, nužnu da se u brzom tempu jasno artikulira svaki ton. Virtuoznu Pahudovu izvedbu solističke dionice zagrebačka je publika nagradila ovacijama kakve se dugo nisu čule, nedvojbeno prepoznavši kvalitete koje Emmanuela Pahuda svrstavaju u najbolje svjetske glazbenike.

Na kraju koncerta svirala se opet Mozartov glazba, 29.simfonija u A-duru. Dirigent Trevor Pinnock opet je ostvario lijep i ujednačen ton gudačkoga korpusa, s fino izraženim dinamičkim razlikama. Ipak, osim povremenih manjih intonativnih i ritamskih nesigurnosti kod puhača, čini se kako nije u potpunosti iskorišten nazirući dramski karakter simfonije. Svima koji još za vrijeme trajanja zadnjeg akorda krenu po garderobu,  Pahud je pripremio „pljusku“ odlučivši uobičajeni dodatak umjesto nakon solističkog djela izvesti na kraju koncerta. Zajedno s ansamblom i dirigentom odsvirao je Ples blaženih duša iz Gluckove opere Orfej i Euridika, u pravom smislu riječi ponovno pokazavši da glazba uistinu oplemenjuje.

Iako je zagrebačka koncertna sezona tek na polovici, gostovanje Emmanuela Pahuda, Komorne akademije iz Potsdama i dirigenta Trevora Pinnocka bit će jedan od umjetničkih vrhunaca, a priloženo je u spomen na Ivu Vuljevića, utemeljitelja i prvoga ravnatelja Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, čija je 30. obljetnica smrti bila 2. veljače.

Vijenac 599

599 - 16. veljače 2017.

Klikni za povratak