Vijenac 582

Glazba

Koncert Martina Sturma na 3. međunarodnom ciklusu Orgulje Sv. Marka

Nadahnute improvizacije

Dario Poljak

Međunarodni ciklus koncerata Orgulje Sv. Marka, nakon sjajnoga francuskog glazbenika Thomasa Ospitala, 8. lipnja ugostio je još jednoga mladog orguljaša. Riječ je o Martinu Sturmu, njemačkome dvadeset trogodišnjem orguljašu, koji je prije tri godine osvojio nagradu Charles Tournemire na čuvenom 50. natjecanju u improvizaciji u engleskome St. Albansu. Student završne godine orgulja u klasi Christopha Bosserta u Würtzburgu zagrebačkoj publici predstavio je raznolik program u kojem je u središtu bila improvizacija. Program je bio sastavljen od četiriju dijelova, a prvi dio koncepcijski je bio sličan posljednjemu, što ukazuje na svojevrsnu cikličnost.

Koncert je otvoren vrlo kratkim Šestim koralom iz Dvanaest malih korala Erika Satieja, čija se 150. obljetnica rođenja obilježava u ovoj godini. Nakon trotaktnoga korala uslijedile su Litanije francuskoga orguljaša i skladatelja Jehana Alaina, u kojima je registracija bila standardna uz ujednačeno sviranje. Osim što je orguljaš, Martin Sturm je i skladatelj, pa je u prvome dijelu koncerta izveo i vlastite skladbe Credo II i Fugu. Čini se da u središtu kratkotrajnih skladbi nije ton ili (još manje određeno) zvuk, nego tišina, što nije sasvim neočekivano, budući da je publika zamoljena da ne plješće između skladbi kako bi se mogla osluškivati i tišina.

Drugi dio koncerta pripao je trodijelnoj improvizaciji, koju je orguljaš priredio u čast stotoj obljetnici smrti njemačkoga orguljaša i skladatelja Maxa Regera. Upravo je Regerov glazbeni jezik najviše odjekivao u toj improvizaciji, a mladi se orguljaš nije odveć udaljavao od glazbenog izričaja najbližega glazbi druge polovice devetnaestog stoljeća. Trodijelna improvizacija počela je improviziranjem na napjev Spasitelju, dobri Isukrste, a nastavila improvizacijama na protestantske korale Wenn ich einmal soll scheiden i Schmücke dich, o liebe Seele te završila improvizacijama na imena Reger i Bach. Improvizacije Martina Sturma bile su bogate idejama, ali im je nedostajalo bolje formalne organizacije, kako bi slušateljima bilo donekle jasnije u kojem smjeru teku njegove glazbene zamisli.

Dva različita uglazbljenja korala Alle Menschen müssen sterben Johanna Sebastiana Bacha (BWV 643 i 1117) i skladba Le jardin suspendu Jehana Alaina obilježili su treći dio programa. Dok je u prvome koralu izbor registara bio začudan, Alainova skladba kao i drugo uglazbljenje korala bili su vrlo klasično registrirani, ali i odsvirani. Posljednji dio koncerta pripao je skladbama Fantasmagorie Jehana Alainea te ponovnoj izvedbi Šestoga korala Erika Satieja, a zaključen je Fantazijom na koral Alle Menschen müssen sterben Maxa Regera. Upravo je u tom djelu Martin Sturm pokazao svoje sviračko umijeće, gdje je u tehnički iznimno zahtjevnoj skladbi bogatim zvukom ispunio crkvu sv. Marka precizno vodeći neprekidne Regerove nizove (odveć) zasićenih harmonija i melodija.

Sturmova koncepcija koncerta bila je pomno promišljena od početka do kraja, a zgusnuti raspored skladbi slušateljima nije omogućavao predah između skladbi i improvizacija, već se cijeli program vodio kao dugi narativ u kojem se umjesto točaka stalno dodaju zarezi. Izbor registara bio je standardan, a orguljaš nije odveć istraživao zvukovne mogućnosti orgulja Sv. Marka, već se držao pouzdanih kombinacija. Unatoč tome, predstavnik njemačke orguljaške škole ponudio je vrlo raznovrstan i zanimljiv program, a improvizacijom je pokazao da je nagrada Charles Tournemire itekako zaslužena.

Vijenac 582

582 - 23. lipnja 2016.

Klikni za povratak