Vijenac 581

Glazba

Izazov novih glazbenih iskaza

Marija Saraga

Početkom godine Zbor Hrvatske radiotelevizije primljen je u međunarodno udruženje europskih profesionalnih komornih zborova Tenso, osnovano 2003, koje okuplja šesnaest ponajboljih vokalnih ansambala iz dvanaest europskih zemalja. Osim priznanja, članstvo u toj udruzi Zboru pruža nove mogućnosti i nastupa i financiranja, a nove suradnje već su započele – na zaključnom koncertu sezone ciklusa Sfumato, održanu 24. svibnja u Muzeju Mimara.

Zbor HRT-a vodio je mladi finski dirigent Nils Schweckendiek, umjetnički direktor Helsinškoga komornog zbora, također člana udruženja Tenso. Osim izvođača, i program je bio finsko-hrvatski, a s obzirom da je Schweckendiek posvećeni interpret suvremene glazbe, na repertoaru je imao tri djela dvojice živućih autora. Uz dvije skladbe jednog od najpoznatijih finskih skladatelja nakon Sibeliusa, Einojuhanija Rautavaare, koji će ove godine navršiti 88 godina, na programu je bila i nova skladba za mješoviti zbor Srećka Bradića, ovosezonskoga rezidencijalnog skladatelja Hrvatske radiotelevizije. Slušali smo Rautavaarinu skladbu Missa a cappella, iz 2011, te Die erste Elegie iz 1993, skladanu na stihove Rainera Marije Rilkea, dok je Srećko Bradić za mješoviti zbor skladao Miserere, na tekstove Psalma 51 (50), a praizveden je uokviren Rautavaarinom glazbom. Taj repertoar za zbor je potpuno novo područje, bio je velik izazov na koji pjevači nisu spremno odgovorili.

Unatoč Schweckendiekovoj energiji, ali i zalaganju zbora, izvedbe jednostavno nisu sjele, a interpretacija je tek načeta, jer je mnogo vremena potrošeno na postavljanje djela. Nažalost, čuli smo da je nedostajalo vremena da se partiture uvježbaju do kraja, bila je osjetna nesigurnost, utjecajna i na manjak preciznosti u izvedbi. Ne može se poreći da su izvođači uložili trud kako bi oblikovali vrlo zanimljive boje u Rautavaarinim suzvučjima, a vrlo dobre nastupe ostvarili su solisti Zbora, sopranistice Ivana Garaj Korpar i Monika Cerovčec, altistice Gordana Šeb i Martina Borse, tenori Andro Bojanić, bariton Miroslav Živković te bas Mladen Klepo.

Poteškoće u izvedbi osjetile su se osobito u predstavljanju novoga djela Srećka Bradića. Riječ je o autorovu karakterističnom mračnom, tamnom izrazu, a složeno djelo pisano za šesnaest vokalnih dionica odlikuje ritualna gesta, koju Bradić postavlja već prvim taktovima. Iz početne razine djelo se u nekoliko trenutaka sporim kretanjima uzdiže do dinamičkih i razvojnih vrhunaca, jedan se odvija i na riječima mater mea, zasigurno ne slučajno, pošto je Bradić djelo posvetio bolesnoj majci. Vrlo intenzivna partitura, koja se zanimljivo uklopila s Rautavaarinom glazbom, zahtijevala je od zbora sigurniju i uvjerljiviju prezentaciju, a zatim i mnogo snažniju ekspresiju, kako bi djelo došlo do punog izražaja.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vijenac 581

581 - 9. lipnja 2016.

Klikni za povratak