Vijenac 580

Druga stranica

Tribina Lingvistika s povodom, Matica hrvatska, 18. svibnja

Lingvistika danas

Jelena Gazivoda

Mjesto lingvistike danas, što je razlikuje i spaja sa srodnim disciplinama te kako se može profitirati od lingvističkog „pogleda na svijet“ bile su teme tribine Lingvistika s povodom održane u Knjižari Matice hrvatske 18. svibnja na kojoj su Ida Raffaelli, jezikoslovka i redovita profesorica na zagrebačkom Filozofskom fakultetu i poslijedoktorandica lingvistike Daniela Katunar razgovarale sa svojim kolegom Rankom Matasovićem, najmlađim hrvatskim akademikom, uglednim jezikoslovcem i profesorom na Odsjeku za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.

Razgovor je započeo definiranjem lingvistike te ključnih pitanja, dok se akademik Matasović ujedno prisjetio i svojih početaka na Odsjeku za lingvistiku i orijentalne studije koji je u početku bio objedinjen, a osnovao ga je akademik Radoslav Katičić. Govorio je o „svojoj ljubavi“ indoeuropeistici, kao i upoznavanju s drugim manje poznatim jezicima tijekom studijskog boravka u Sjedinjenim Državama. Baveći se tom disciplinom, svjestan je činjenice kako uskoro u tom području neće biti spektakularnih otkrića, za razliku od tipologije, kojom se također bavi, a u kojoj postoje brojne prilike za istraživanje jer o mnogim jezicima na svijetu još ne znamo mnogo toga.

Ida Raffaelli rekla je kako razvoj lingvistike i njezino otvaranje prema drugim disciplinama otvaraju nove putove unutar lingvistike, no osigurat će i njezin opstanak. Sve više ljudi osvješćuje potrebu znanja o tome kako jezik funkcionira, što se s njim događa i u kojoj je mjeri dio nas.

Kad je riječ o pomacima u humanističkim znanostima, doprinosu i zaslugama lingvistike, akademik Matasović smatra kako danas znamo koji su jezici srodni, no utvrđivanje genetske srodnosti među jezicima dugotrajan je posao. Ključna otkrića ne dolaze u medije, no ona se događaju u izoliranim dijelovima svijeta. „Povijest jezika blisko je povezana s pitanjem ranih ljudskih migracija. Mnogo je napravljeno u zadnjih nekoliko desetljeća na vezi između genetike, povijesne i poredbene lingvistike, arheologije i pitanja pretpovijesnih ljudskih migracija, odnosno pretpovijesti čovječanstva. To je golemo područje. No lingvisti se mogu ponositi jer su rezultati objektivni i daju odgovore na jako zanimljiva pitanja – tko smo i odakle dolazimo“, rekao je Ranko Matasović. Usto je dodao kako je lingvistika raznorodna znanost te je pitanje imaju li svi istu metodologiju i mogu li se svi uopće složiti koji su njezini dosezi.

Ida Raffaelli važnim doprinosom smatra i neurolingvistički aspekt, gdje se dobivaju potvrde sveza jezika s percepcijom i aktivacijom moždanih područja na iste stimuluse, bilo vizualne ili jezične, što donosi bitne pomake i spoznaje. Važno je i osvješćivanje zajednice o potrebi za lingvistima i lingvistikom kao disciplinom koja različitim metodama i pravcima te s različitim istraživačkim fokusom daje odgovore o vrijednosti, odnosno važnosti znanja o jeziku, i u tom se smislu moraju promatrati strukovna znanstvena postignuća. To su mali pomaci, no kada se spoje čine velik i ozbiljan korak, smatra profesorica Raffaelli.

Kad je riječ o budućnosti lingvista i rada nakon studija lingvistike, akademik Matasović smatra kako posao sveučilišta nije obrazovati ljude za konkretan posao koji će raditi i konkretna zanimanja koja postoje danas, već ih sveučilište uči razmišljati i gradi ih kao ličnosti.

Vijenac 580

580 - 25. svibnja 2016.

Klikni za povratak