Vijenac 579

Druga stranica

Okrugli stol o medijima i milosrđu na Hrvatskom katoličkom sveučilištu

Nedostatak kulture susreta

Jelena Gazivoda

Komunikacija i milosrđe: izazov za hrvatski medijski prostor tema je okruglog stola koji je u Godini milosrđa 4. svibnja organizirao Odjel za komunikologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta (HKS), na kojem su sudjelovali sveučilišni profesori te novinari i urednici vodećih hrvatskih medija – HRT-a, Glasa Koncila, Večernjeg lista i Nove TV. Okrugli je stol otvorio rektor HKS-a Željko Tanjić, dok se na ovogodišnju poruku pape Franje u povodu 50. svjetskog dana sredstava društvenih komunikacija osvrnuo pročelnik Odjela za komunikologiju HKS-a Jerko Valković.

U svojoj poruci Papa, između ostalog, govori i o vrlo aktualnim problemima i komunikaciji novim medijima koje su spomenuli i neki od sudionika okruglog stola te poručuje: „I elektronička pošta, SMS-poruke, društvene mreže i interaktivni razgovori više korisnika putem interneta mogu biti potpuno ljudski oblik komunikacije. Nije tehnologija ta koja određuje je li komunikacija autentična ili ne, već ljudsko srce i njegova sposobnost da koristi dobro sredstva koja mu stoje na raspolaganju“ te nastavlja: „Molim da nas ova jubilejska godina, življena u milosrđu, učini otvorenijima za dijalog kako bismo jedni druge bolje upoznali i razumjeli“, stoji u Papinoj poruci.

O tome je li hrvatski medijski prostor mjesto susreta ili sukoba govorila je urednica na Novoj TV Ivana Petrović, koja smatra kako mediji danas premalo organiziraju relevantne susrete sudionika političke, društvene pa čak i kulturne scene. Nedostatak kulture susreta i raspravljanja pretočio se i na društvene mreže, koje drži velikim problemom hrvatskoga društva. S druge strane, doprinos izgradnji „kulture susreta“ na primjerima vjerskih medija – Glasa Koncila, Hrvatskoga katoličkog radija te Kane – prikazao je glavni urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić. Oni to izravno čine sadržajima kojima pomažu u formiranju suvremenih katolika koji su sposobni nositi se sa svim izazovima, a posredno tumačenjem i poticanjem dijaloga za koji je osnovni preduvjet sloboda.

Danas vrlo aktualnu temu „satire koja nije satara“ te zašto je u Hrvatskoj nema pojasnio je Ivica Šola sa Sveučilišta u Osijeku. Satira, naime, počiva na jasnoj ideji te je kao takva izgradila Europu. Veliki su Europljani razotkrivali tabue i uz njezinu pomoć smanjivali moć. Govor mržnje posljedica je društva koje nema ideje, naglašava Šola te smatra kako loša satira počiva na ideologiji, objašnjavajući pritom razliku između ideje i ideologije – ideje spajaju ljude, ideologije ih dijele. Ujedno smatra kako politička satira danas nije moguća jer su sami političari postali satiričari.

Nakon Ivice Šole uslijedilo je izlaganje Danijela Labaša s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu o govoru mržnje i slobodi govora, gubitku etičke dimenzije u medijima te odgovornog novinarstva, dok se Božo Skoko s Fakulteta političkih znanosti osvrnuo na „vjerodostojnost i kvalitetu u raljama čitanosti i gledanosti“, naglasivši kako su jeftino podilaženje publici radi čitanosti slijedili i javni mediji, no u zadnje dvije godine dio je medija shvatio kako tako ne mogu dalje. Dražen Ćurić iz Večernjeg lista kao preduvjet razvoju medija vidi vlasništvo medija te uredništvo neovisno o politici jer je ideologija bila dimna zavjesa preko koje se dolazilo do moći. Branimir Bilić s HRT-a govorio je o „umiranju profesionalnog novinarstva“ u Hrvatskoj, gdje prema njegovu mišljenju prevladava ideološko i aktivističko novinarstvo, dok se Nino Raspudić s Filozofskog fakulteta bavio pitanjem „jesmo li zreli za komunikaciju (osluškujući drugoga)“, rekavši, između ostalog, kako nije raščišćeno totalitarno nasljeđe, vladaju dvostruki kriteriji, tržište medija nije uređeno te bi za medije bila ključna lustracija.

Vijenac 579

579 - 12. svibnja 2016.

Klikni za povratak