Vijenac 579

Književnost

Dani hrvatske knjige

Nagrađena Renate Lachmann

Goran Galić

Svečana dodjela nagrada Dana hrvatske knjige Judita, Davidias i Slavić održana je u Splitu 17. travnja, u okviru 26. Marulićevih dana. Nagradu Davidias za najbolju knjigu inozemnoga kroatista o hrvatskoj književnoj baštini u 2015. dobila je Renate Lachmann za knjigu Od ljubavi do nostalgije. Ogledi o hrvatskoj književnosti u izdanju Matice hrvatske, dok je nagrada Judita za najbolju knjigu ili studiju o hrvatskoj književnoj baštini uručena Darku Novakoviću za knjigu U krilu vile Latinke. Rasprave o hrvatskom humanizmu u izdanju Ex librisa. Nagrada Slavić za najbolji autorski knjigom objavljen prvijenac pripala je Tanji Belobrajdić i njezinu romanu Crnik kaput koji je izdala Gradska knjižnica Vukovar.

Laureatima je nagrade uručio predsjednik Društva hrvatskih književnika Božidar Petrač, koji je kazao da književnost u Hrvatskoj zaslužuje veću pozornost jer je važna za sve pore hrvatskoga društva.

Renate Lachmann (Berlin, 1936), profesorica slavistike i znanosti o književnosti na sveučilištima u Bo­chumu i Konstanzu, od šezdesetih do danas na njemačkom i hrvatskom jeziku objavljuje izvorna istraživanja hrvatske književne baštine. Od ljubavi do nostalgije druga je autoričina knjiga objavljena na hrvatskom u izdanju Matice hrvatske, koja okuplja radove posvećene različitim temama iz područja znanosti o književnosti. Posebno je vrijedna velika cjelina posvećena starijoj hrvatskoj književnosti, mahom baroknoj, gdje autorica kontekstualizira hrvatsku književnu osebujnost, njezinu autentičnost i zrelost, kojom hrvatsko pjesništvo ponegdje i nadmašuje tuđe književne poticaje.

„Odlučno imenujući jezgre, tj. ‘posljednje sastavnice lirike’, poglavito Ignjata Đurđevića, ali i Ivana Bunića Vučića, Ivana Gundulića, pjesnika Ranjinina zbornika, proze Ksavera Šandora Đalskog i drugih, Renate Lachmann dosljedno promišlja različite epohe kroz semantiku s jedne i retoričku prezentaciju s druge strane. Tako čitatelj prati kaleidoskopska preslagivanja koncepcije ljubavi u povijesti hrvatske književnosti, od petrarkističkih modela ambivalentne čarolije vile gospoje, preko barokne vanitas, do pretvorbe u modernističku metafiziku smrti, opijenost tanato-erotskim otrovom i patologiziranje žudnje“, stoji u obrazloženju Cvijete Pavlović.

Nagrađena knjiga Darka Novakovića donosi šesnaest studija o hrvatskim piscima i djelima iz razdoblja renesansnoga humanizma s nizom novih otkrića nepoznatih tekstova. Zahvaljujući autorovu višedesetljetnom radu u nacionalnu književnu maticu vraćeni su latinski pjesnički tekstovi Dubrovčana Damjana Beneše i Ivana Gučetića, adoptiranoga našijenca Didaka Pira, Kotoranina Ludovika Paskalića, Hvaranina Jeronima Bartučevića, prva tiskana povijest Bosne iz pera Šibenčanina Dinka Zavorovića, političko-teološka rasprava o ratu i miru Trogiranina Ivana Štafilića, rasprava o plovidbi Dubrovčanina Benedikta Kotruljevića, pisma i drugi latinski spisi Antuna, Fausta i Mihovila Vrančića. Neka od Novakovićevih otkrića pridodaju nova djela već postojećim opusima (Beneša, Paskalić, Kotruljević, Zavorović, Vrančići), a pojavljuje se i dosad posve nepoznato ime Filipa Zadranina, osebujna pisca s kraja zadarskoga Quattrocenta.

„U Novakovićevu pristupu tekstovima naših latinista očituje se obuhvatna filološka sprema i besprijekorna metodičnost, ali posebna kakvoća koja njegovim radovima daje rijedak spoj vrhunske kompetencije i pristupačnosti izlaganja“, stoji u obrazloženju Bratislava Lučina, dok nagrađeni roman o Domovinskom ratu Tanje Belobrajdić s „pripovijestima kakve je teško naći u suvremenoj hrvatskoj prozi“ prema obrazloženju Antuna Paveškovića odlikuje odmjereno i uvjerljivo pripovijedanje u prvom licu, istančan osjećaj za konstrukciju cjeline te uravnotežen stil koji dočarava iskren iskaz glavnoga lika i fiktivnog pripovjedača.

Vijenac 579

579 - 12. svibnja 2016.

Klikni za povratak