Vijenac 578

Likovna umjetnost, Zadnja stranica

Uz izložbu MODRA RIJEKA, RAZNOBOJNI PRITOCI, muzej MIMARa, TRAVANJ – SVIBANJ

Bogatstvo likovnog izraza

Sonja Švec Španjol

Zastupljeni autori omogućuju uvid u raznolikost djelovanja bošnjačkih umjetnika u Hrvatskoj

 

Obogaćivanju pojedine zemlje, njezina društva i zajednice uvelike pridonosi razvoj multikulturnih vrijednosti. Republika Hrvatska prepoznala je vrijednosti svojih nacionalnih manjina, o čemu svjedoči i ovogodišnje obilježavanje 100. obljetnice otkako je Sabor Kraljevine Hrvatske i Slavonije donio odluku kojom je islam prepoznat kao jedna od ravnopravnih religija.

Važno je istaknuti kako je upravo Hrvatska, uz Austriju, jedina zemlja u Europi koja se može pohvaliti tako dugom tradicijom priznavanja institucionalnog islama s naglaskom na uređenosti pozicije islama i muslimana te uspješnošću integracije Bošnjaka u Hrvatskoj. Upravo nas sa zajednicom bosanskih muslimana vežu bogata povijesno-kulturna prožimanja i isprepletanja koja su kroz umjetničko djelovanje dvadesetak autora bošnjačkog podrijetla interpretirana na izložbi Modra rijeka, raznobojni pritoci otvorenoj u Muzeju Mimara u 20. travnja.

 

 

 


Fadil Vejzović, Galatea – Kretanje II, 2014.

 

 

 

Prema riječima autora predgovora izložbe akademika Tonka Maroevića prvu i veću polovicu izložbe čine autori koji su već desetljećima uklopljeni u zagrebačku sredinu, dok su u drugom dijelu zastupljeni pozvani umjetnici koji žive u Bosni ili u europskim gradovima, ali su školovanjem ili čestim izlaganjima i povremenim boravcima povezani sa zagrebačkom sredinom. Sukus različitosti autora i medija zastupljenih na ovoj izložbi omogućuje širinu percepcije i apstrahiranja raznolikosti djelovanja bošnjačkih umjetnika u Hrvatskoj.

Izložba započinje snažnim platnima jednog od naših najvažnijih suvremenih kolorista Dina Nuradina Trtovca, čije apstrakcije okomitih i vodoravnih tokova boje utjelovljuju ritmičnost i fluidnost glazbe. Nasuprot toj rapsodiji boja izložene su geometrijske apstrakcije čvrste organiziranosti i prigušena kolorita autorice Đenane Voljevica Čićić. U nastavku pozornost privlače anonimna lica i tijela žena koje istodobno izranjaju i gube se u dinamičnim kolorističkim pozadinama na slikama Fadila Hadžića, našeg najizvođenijeg suvremenog hrvatskog komediografa. Nevjerojatan talent za uočavanje smiješne crte u najraznolikijim situacijama posjeduje i karikaturist Ismet Ico Voljevica. Autor Grge, jednog od najdugovječnijih crtanih likova u dnevnom tisku, još kao student objavljivao je karikature u humorističnom tjedniku Kerempuh, čiji je jedan od pokretača bio upravo Fadil Hadžić. Svaki u svom primarnom mediju, zajedno su pomicali granice društvene kritike u socijalističkom društvu. Izravan odraz realnosti i svakodnevnih zbivanja zapažamo i u fotografskim radovima Alije M. Akšamije, koji stvara neposredne portrete sugrađana, ali i kod Ediba Ahmetaševića, koji „crta svjetlom“ isječke iz islamskog svijeta.

 

 

 


Alem Korkut, Sparina, 2007.

 

 

Poseban doživljaj pruža suodnos jedinih skulptorskih radova na izložbi autora Alema Korkuta i središnje postavljene instalacije autorice Mejre Mujičić. Krutost aluminija poništena modeliranjem skulpture izaziva očuđenje u percepciji promatrača, dok slojevitost grafičke instalacije izvedene na pločama od pleksiglasa zahtijeva kompleksno pronicanje u dubinu kulturnog nasljeđa i preispitivanje vlastitog identiteta.

Postavljanje radova jedan do drugog generacijskih kolega i prezimenjaka Fadila i Munira Vejzovića omogućuje odličnu kontrastnu dinamiku likovnih izričaja dvojice autora posve različitih preokupacija, što se nastavlja u drugom dijelu iste prostorije kroz medij grafike u radovima Hame Čavrka i Mehmeda A. Akšamije. Ravnotežu nasuprotnim dijalozima pružaju figurativni radovi s motivom ljudskog lika najmlađeg umjetnika na izložbi, Zlatana Vehabovića.

Središnji prostor izložbe zauzela su djela klasika modernoga hrvatskog slikarstva 20. stoljeća Omera Mujadžića. Intimna atmosfera Mujadžićevih interijera ostvarenih pomno građenim planovima u tonalitetima plave, sive ili ljubičaste boje izravna je spona s naslijeđenom tradicijom, a svjedoči o trenucima provedenim s bližnjima. Okružuju ga radovi Hajrudina Kujundžića, Ismara i Ismeta Mujezinovića i Hame Ibrulja kojima dominiraju motivi klasičnih pejzaža, ljudi, ali i brdskoga bosanskog konja, koji je ujedno jedna od glavnih preokupacija u stvaralaštvu možda najeksponiranijeg umjetnika predstavljena na izložbi – Mersada Berbera. Nezaobilazna je i prisutnost poznatoga predstavnika poetskog realizma Safeta Zeca. Njegove venecijanske fasade očaravaju čistoćom, jasnoćom i redom u kompoziciji ostvarenim jasnim strukturalnim elementima, koji svjedoče o autoru kao vrhunskom crtaču, ali istovremeno nose poetičnost sentimentalnosti i žudnje za starim tradicijskim kućama koje danas polako nestaju. Čarobna je i izložena Krošnja nastala početkom 90-ih prošloga stoljeća. Ona nosi istu strepnju neotkrivenoga kao i fasade „kuća s identitetom“ – svojom ljepotom mame promatrača da radoznalim pogledom prodre u njihovu nutrinu, zadržavajući ga pritom na samoj površini slikarske senzacije ostvarene osebujnim rukopisom.

Cilj ovog kratkog osvrta nije bio izvesti nemoguće i osvrnuti se na sve zastupljene umjetnike, već ukazati na bogatstvo i raznolikost likovnog izražavanja umjetnika bošnjačkih korijena u Hrvatskoj koji su pridonijeli multikulturnoj raznolikosti hrvatskoga društva. Spomenuli smo radove koji su zabljesnuli te one koji nisu toliko poznati hrvatskoj javnosti pa utoliko intrigiraju svježinom i neposrednošću kao tek djelić bogatstva koje se može doživjeti isključivo osobnim dolaskom na izložbu.

Vijenac 578

578 - 28. travnja 2016.

Klikni za povratak