Vijenac 577

Druga stranica

Razgovor o enciklici Laudato si’ pape Franje u Matici hrvatskoj, 8. travnja

Poziv na novi dijalog

Marito Mihovil Letica

Papa Franjo u lipnju prošle godine objavio je dokument Laudato si’: enciklika o brizi za zajednički dom. Ta je Papina okružnica nazvana po zazivu sv. Franje Asiškoga Laudato si’, mi’ Signore („Hvaljen budi, moj Gospodine“), jer nas sv. Franjo, kako papa piše, „u toj lijepoj pjesmi podsjeća da je naš zajednički dom također poput sestre s kojom dijelimo svoj život i poput lijepe majke koja nas prima u svoje ruke“. A svjesnost o opasnostima za naš zajednički dom i brigu za njegovo očuvanje pokazao je Odjel za filozofiju Matice hrvatske upriličivši, s filozofskog i teološkog motrišta, tematski razgovor o enciklici Laudato si’, naznačen podnaslovom Poziv na dijalog.

Stjepan Kušar, Ivica Raguž, Stipe Kulteša i Damir Barbarić / Snimio Mirko Cvjetko

Tematski razgovor otvorio je filozof Damir Barbarić, potpredsjednik Matice hrvatske. Istaknuo je da enciklika Laudato si’ nije samo teološka, nego je od općega značenja. Govoreći o Papinu „snažnome pozivu na novi dijalog o načinu kako oblikovati budućnost našega planeta“, Damir Barbarić obrazložio je važnost svake u njemu sadržane riječi te je istaknuo da se on može i treba shvatiti kao jedinstven i sudbonosan jer je posrijedi „poziv o snazi kojega i o odzivu na koji može ovisiti mnogo toga, ako ne i sve“. Barbarić je nadalje rekao da je taj poziv na iskren i otvoren dijalog upućen svim ljudima i cijelomu čovječanstvu, dakle ne samo katoličkim biskupima i drugim vjernicima – što je posebnost i neobičnost dotične enciklike. „Taj dijalog usmjeren je na budućnost koju oblikujemo mi kao čovječanstvo“, rekao je. Barbarić je kazao da nas iz aktualne krize ne mogu izvesti ni politika ni tehnologija – jer tehnologija nije kadra riješiti probleme koji proizlaze iz nje same. „Papa kaže da moramo ozbiljno razmisliti ne samo o mogućnosti nego i o potrebi, a možda i nužnosti da se u nekim dijelovima Zemlje opsesija bezuvjetnoga rasta dovede u pitanje te da se, štoviše, realno radi na njegovu usporavanju“, rekao je u zaključku Barbarić.

Teolog Stjepan Kušar je istaknuo da mu se čitanjem enciklike otvorila perspektiva koju bi bilo prikladno naznačiti trima glagolima: vidjeti, prosuditi, djelovati. U Papinu tematiziranju djelovanja, Kušar je važnom ocijenio dimenziju odgoja, jer nije moguća nikakva promjena ako čovjek ne bude strpljivo nastojao drukčije gledati, misliti i postupati. Papa ističe lucidnost pogleda i nadu usprkos okolnosti da čovječanstvo nikada nije toliko maltretiralo Zemlju, svoj dom, kao u protekla dva stoljeća, rekao je Kušar te istaknuo Papin poziv na transformaciju kojom ćemo preobraziti u osobno trpljenje ono što se događa u našemu svijetu – jer Zemlja je novi siromah uz nebrojene siromahe koji na njoj žive.

O korijenima i uzrocima ekološke krize govorio je filozof Stipe Kutleša. Rekavši da je čovjekovo djelovanje u današnjemu svijetu obilježeno tehnokratskom paradigmom, ocijenio je tehnologiju zaslužnom za promjenu svijeta nabolje. „Mnoga moderna iznašašća, koja u prirodi ne postoje, imaju svoju umjetničku vrijednost i ljepotu. Neka od ljudskih iznašašća učinila su čovjeka nadmoćnijim nad prirodom nego što je ikada bio. I tu se vidi opasnost. Ne opasnost naprosto u toj moći, nego u nesigurnosti da bi se ta moć mogla upotrijebiti na nepoželjan i za čovječanstvo opasan način“, rekao je Kutleša te je istaknuo da su ekološki problemi usko povezani s odnosom svakoga pojedinca prema samomu sebi, prema svojoj obitelji, svomu radnom, ruralnom, urbanom pa i globalnom kontekstu.

Teolog Ivica Raguž usredotočio se na šesto poglavlje enciklike, naslovljeno Ekološki odgoj i duhovnost. U tome se poglavlju papa Franjo kritički obrušava na konzumerizam, na puko gomilanje stvari, na težnju za što većim užitkom. To ne samo da ugrožava naš odnos prema svijetu nego zapravo prijeti da svijet uništi, rekao je Ivica Raguž te istaknuo Papine riječi da se neekološka svijest ne očituje samo u neprimjerenu i nedoličnu ophođenju prema prirodi nego i prema drugim ljudima te osobito u činjenici pobačaja – što Papa naziva licemjerjem.

Nakon završenih predavanja uslijedila je zanimljiva rasprava između predavača, a bilo je i pitanja i komentara iz publike, koja je riječima pohvale popratila tematski razgovor o enciklici Laudato si’.

Vijenac 577

577 - 14. travnja 2016.

Klikni za povratak