Vijenac 577

Glazba

Triade ansambla Antiphonus, Muzej za umjetnost i obrt, 5. travnja

Melankolija Britanskog otočja

Marija Saraga

Ansambl Antiphonus održao je 5. travnja, kao dio svoga koncertnoga ciklusa Triade u Muzeju za umjetnost i obrt, još jedan tematski koncert. Ovaj put inspiraciju za program pružilo im je jedno geografsko područje, a posebice jedan skladatelj s tih prostora: odveli su nas na Britansko otočje u nekim davnim vremenima, predstavivši ponajprije opus engleskoga renesansnog skladatelja, lutnjista i pjevača Johna Dowlanda. Ipak, njegova su djela na koncertu bila tek nit koja je ujedinjavala program na kojem su se našla mnoga druga, njegovu senzibilitetu bliska, a opet drukčija djela s tih prostora, od narodnih napjeva do uzvišene umjetnosti baroka u djelima Henryja Purcella.

 

 

 


Pjevačice Antiphonusa Monika Cerovčec, Ana Jembrek i Vesna Matana  / Snimio Vedran Koncelj

 

 

Šesteročlanom pjevačkom sastavu Antiphonusa u Muzeju za umjetnost i obrt pridružio se proslavljeni lutnjist Edin Karamazov, no program je Antiphonus počeo bez pratnje, a cappella madrigalom Sleep, Fleshly Birth škotskoga skladatelja Roberta Ramseya, Dowlandova suvremenika. Slijedio je niz solističkih predstavljanja članova Antiphonusa uz instrumentalnu pratnju Karamazova. Vesna Matana pjevala je škotsku narodnu pjesmu O Waley, Waley te irsku narodnu pjesmu Down by the Salley Gardens. Obje je predstavila otvorenim grlom i jednostavnim pjevom koji i priliči njihovu izrazu. Martina Borse kao solistica predstavila se u pjesmi Johna Dowlanda Flow My Tears te škotskoj narodnoj pjesmi Black is the Colour. I jednu i drugu je ispjevala intenzivno i izražajno, iako se činilo da su joj poteškoće s glasom otežavale izdržati duge, ispjevane tonove i oduzimale snagu koju inače posjeduje njezin moćni glas.

Tenor Siniša Galović privukao je pozornost publike iznimnom ljepotom glasa, vrlo elegantnim frazama, ugodnim oblikovanjem tona i odličnom dikcijom u izvedbi pjesme Have You Seen But a White Lily Grow, za koju se smatra da ju je početkom 17. stoljeća skladao Robert Johnson, Shakespeareov suradnik, u kojoj su nježno ispjevane visine zvučale ganutljivo. Predstavio se još i izvedbom engleske narodne pjesme I Will Give My Love an Apple, koju je predstavio zaokruženo i osjećajno. Sopranistica Ana Jembrek preuzela je solističku dionicu u zborskoj pjesmi Come, Heavy Sleep Johna Dowlanda te otpjevala Music for a While Henryja Purcella, i njezinoj je urednoj i angažiranoj izvedbi tek ponegdje nedostajalo zaobljenijega, mekšeg tona. Pred sam kraj koncerta solističku je ulogu preuzeo i umjetnički voditelj ansambla i dirigent Tomislav Fačini. Jedini je otpjevao pjesmu s drugoga kontinenta, američku narodnu Wayfaring Stranger te Dowlandovu pjesmu In Darkness Let Me Dwell. Prirodno lijep i zvonki glas Tomislava Fačinija dodatno oplemenjuje izražajnost njegova pjevanja i vrlo lijepo oblikovane gradacije napetosti, što je do izražaja došlo prije svega u američkoj pjesmi, pa će njegov nastup publici ostati u ugodnu sjećanju iako je i on imao problema s glasom koje su mu otežavale izvedbu.

No jednu od članica Antiphonusa još nismo spomenuli, a to je sopranistica Monika Cerovčec. I ona je dobila priliku predstaviti se kao solistica te je otpjevala jednu od najljepših, ali i najtužnijih arija, ariju Didone When I am Laid in Earth iz opere Didona i Eneja Henryja Purcella, koju je Antiphonus predstavio u cjelini na jednome od svojih koncerata u sezoni. Monika Cerovčec ariju je ispjevala s iznimno iskrenom i vrlo dirljivom ekspresijom, uz baršunast i profinjen ton, i njezina je izvedba u svakom pogledu bila vrhunac ovog koncerta snažne atmosfere.

Antiphonus je mnogobrojnoj publici u Muzeju za umjetnost i obrt izveo još i zborske skladbe Hush No More Henryja Purcella te na kraju i Come Again Johna Dowlanda. Publika je dobro prepoznala da magiju između pjesama ne treba prekidati pa je svoj pljesak zadržala sve do kraja posljednje skladbe, kada je Antiphonus bogato nagradila.

Vijenac 577

577 - 14. travnja 2016.

Klikni za povratak