Vijenac 577

Druga stranica

O Vesni Parun i Bugarskoj, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 8. travnja

Bugarska odiseja Vesne Parun

Martina Lončar

Prvi dio putujuće manifestacije Dani Vesne Parun održao se 8. travnja u zagrebačkom Društvu hrvatskih književnika u kojem su predsjednica Slavenske akademije književnosti i umjetnosti Elka Nyagolova i ravnateljica Nacionalnoga muzeja za književnost u Sofiji Katia Zografova predstavile dvije knjige objavljene na bugarskom o životu i radu Vesne Parun tijekom četverogodišnjega boravka u Bugarskoj. Drugi dio bogata programa tradicionalno će se odvijati na Šolti, gdje će se nastaviti slaviti izvanredno poetsko stvaralaštvo Vesne Parun te pobliže upoznati dramatičan i tegoban život u punom smislu riječi pjesnikinje europske razine.

 „Biće počiva u jeziku, pjesma nastaje u jeziku“, istaknula je Enerika Bijač, glavna koordinatorica Slavenske akademije književnosti i umjetnosti za Hrvatsku u uvodu manifestacije. Taj jezik povezuje slavenske zemlje, što na kraju rezultira međusobnim prevođenjem, u ovom slučaju hrvatskih i bugarskih djela. Na njezine se riječi nadovezao predstavnik DHK-a Đuro Vidmarović podsjećajući na intenzivne veze bugarske i hrvatske književnosti te poželio što više susreta koji će osvjetlati domaćoj javnosti nepoznate veze Vesne Parun s Bugarskom, ali i podsjetiti sve na tu snažnu pjesničku i nenadmašivu duhovnu vertikalu.

Knjiga Bugarska odiseja Vesne Parun osobni je, epistolarni arhiv, dramatični psihološki portret ljubavi, istaknula je autorica knjige Katia Zografova, koja je poput literarne detektivke istraživala odnose Parunove i njezine bugarske ljubavi, glumca Velija Čauševa, koji joj je i ustupio privatnu arhivu. U prvom dijelu knjige naglasak je na prepisci dvoje ljubavnika. Izvor je to njihova psihološkoga stanja u kojem doznajemo kako Vesna piše u sitne sate, a danju se odmara, doživljava živčane slomove, očajnički se veže uz Velija, kojega naziva „veselim malcem i mladim gadom“. Upoznajemo intelektualni krug ljudi, uglavnom mladih satiričara, buntovnika i disidenata, ali i društveno-politički podtekst šezdesetih godina 20. stoljeća. Drugi dio odiseje usredotočuje se na stihove, eseje i putopise posvećene Bugarskoj. Napomenut će Zografova kako je kulturni topos Bugarske ostavio tragove u stvaralaštvu Vesne Parun, ona je osjećala i shvaćala svijet kao Bugarkinja, zato je i svladala bugarski jezik te prevodila bugarske pjesnike od razdoblja simbolizma do svojih dana, pa ju je s pravom književnik Gančo Savov nazvao femina bulgarica.

   O neodvojivoj duhovnoj vezi između žene sa Zlarina i ljudi s crnomorske obale svjedoče svi radovi koje je Vesna Parun pisala u Bugarskoj od 1963. do 1967, stoga ne čudi što je baš nju izabrala Elka Nyagolova za svoju antologiju 13 zvijezda na slavenskom pjesničkom nebu. Vesna Parun tako se našla među najvažnijim pjesnikinjama te književnoslavenske polifonije.

Vijenac 577

577 - 14. travnja 2016.

Klikni za povratak