Vijenac 575

Film

Uz kinopremijeru filma Spotlight redatelja Toma McCarthyja

Pohvala istraživačkom novinarstvu

Josip Grozdanić

Pored vrhunskih pravnika i liječnika te poslu posve predanih policajaca i vatrogasaca, među u Hollywoodu i na angloameričkoj televiziji mitologizirane struke ubraja se i novinarstvo, kao još jedna profesija kroz fikcijski prikaz koje se ustrajno pokušava kreirati poželjna slika bitnih mehanizama američkoga društva u određenim vremenima i kroz vrijeme. Poput pravnika i odvjetnika, i novinari su tako prikazani kao dosljedni i beskompromisni borci za istinu i pravdu, kao ljudi obično kaotičnih i nepostojećih privatnih i obiteljskih života, kao ponekad hiroviti te alkoholu i kretanju osjetljivom granicom morala i nemorala skloni pojedinci koji su zbog otkrivanja istine i(li) ostvarivanja pravde spremni riskirati i karijere te na kocku staviti i vlastite živote. Poput policajaca i vatrogasaca, i novinari su užeprofesijski razmjerno nerealno predočeni kao iznimni profesionalci, dok se realističnost njihovih karaktera i egzistencija konstruiraju u kontekstu, obiteljima u raspadanju, sklonostima porocima ili u socijalnim disfunkcionalnostima.

Najsvježiji je primjer mitologizacije novinarstva u Hollywoodu politizirana drama Spotlight suscenarista i redatelja Toma McCarthyja, angažirano i neosporno kompetentno ostvarenje u cjelini ipak nezasluženo nagrađeno Oscarima za najbolji film i izvorni scenarij.

 

 

 


Iako angažirano i neosporno kompetentno ostvarenje, Spotlight u cjelini nije zaslužio Oscara za najbolji film

 

 

Riječ je o još jednom u nizu naslova kojima Hollywood već više od osam desetljeća što stvarno a što tek deklarativno afirmira socijalni angažman, zauzimanje stava i borbu za prave vrijednosti, uz istodobno nostalgično sugeriranje kako te vrijednosti zbog društvenih, socijalnih, mentalitetnih i tehnoloških mijena sve više gube na cijeni, da slikovito rečeno „više ne stanuju ovdje“. Na istinitim događajima temeljen Spotlight pohvala je nekadašnjem istraživačkom novinarstvu kakvo danas, u vrijeme dominacije trivijalnosti i senzacionalizma na internetskim portalima, više nije moguće, jer je jednostavno nemoguće zamisliti da bi bilo koja redakcija financirala višemjesečni istraživački rad skupine najvrsnijih novinara na određenoj priči ili temi, ma koliko ona aktualna i provokativna bila.

Film prati skupinu Pulitzerovom nagradom ovjenčanih istraživačkih novinara dnevnog lista Boston Globe, predvođenih urednikom Walterom Robbyjem Robinsonom (odlični Michael Keaton), članova redakcije Spotlight, tj. Reflektor, koji su 2001. došli na trag višedesetljetnoga zataškavanja pedofilskog skandala u katoličkoj crkvi u Bostonu, povezana s više svećenika i utjecajnim kardinalom Lawom. Sve je započelo nekoliko godina prije, kad su do novinara Boston Globea stigle prve informacije o zlostavljanju djece tijekom vjeronauka, no tada je sve zataškano dijelom zahvaljujući pritiscima iz političkih i crkvenih vrhova, dijelom zbog stajališta novinskih urednika da se takvim stvarima ne treba posvećivati prevelika pozornost jer su možda prenapuhane, a dijelom i stoga što u takve informacije novinari jednostavno nisu mogli povjerovati, jer su otkrivale jezive stvari o sredini u kojoj su i sami odrasli i u kojoj žive, u kojoj je katoličanstvo prilično zastupljeno i čije mnijenje sami uvelike oblikuju. Trebalo je proći neko vrijeme dok se u ekipi Spotlighta nije zatekao kritičan broj istraživačkih novinara u svrhu otkrivanja istine i borbe za nju spremnih na sve te dok kao glavni urednik Boston Globea nije postavljen beskompromisni Marty Baron, koji je s Robinsonom novinare Mikea Rezendesa (za Oscar nominiran Mark Ruffalo), Sachu Pfeiffer (vrlo dobra Rachel McAdams) i Matta Carrolla (neiskorišteni Brian d’Arcy James) uputio u pravom smjeru.

Dugo nakon završetka odjavne špice u mislima gledatelja odzvanja ispovijed jedne od žrtava, koja kaže: „Kad si dijete iz skromne obitelji, pa kad ti se obrati svećenik, ponosan si i čini ti se kao da ti se obratio sam Bog. A još kad te on pozove u svoje društvo, pa kad počnete razgovarati o osobnijim temama, to je nevjerojatan osjećaj. No onda te on počne dirati pa te prisili da ga zadovoljiš, i tada ti se čitav svijet raspadne, jer je on u tebi ubio i vjeru i Boga.“ Redatelj Tom McCarthy, potpisnik izvrsne egzistencijalne drame Gost kojemu je ovo peti projekt, dosta oprezno i promišljeno barata takvim detaljima, spretno konstruirajući dramsku cjelinu u kojoj gledatelj s protagonistima postupno otkriva sve detalje skandala. Naglasak je na realizmu, osobito u oslikavanju rada novinske redakcije i minimalističkom profiliranju likova s osloncem na glumačke interpretacije, pri čemu poprilici devet desetina filma čine odlično režirane dijaloške scene, a cjelina unatoč tomu ne gubi na intrigantnosti i zanimljivosti. Izdvojiti valja i jasnu etičku dimenziju, koja se pomalja i u suočavanju nekih novinara s vlastitim grijehom nečinjenja, odnosno s tim da su za mnoge detalje znali prije, ali iz razloga pripadnosti istoj zajednici te s tim povezanih iluzija na njih nisu pravodobno reagirali.

Spotlight u konačnici jest precijenjen film, ponajviše zbog zanemarivanja ili nepotrebna uvođenja nekih likova te dramaturške neurednosti i rastresitosti, ali te slabosti u dobroj mjeri iskupljuje senzibiliziranim bavljenjem nelagodnom temom.

Vijenac 575

575 - 17. ožujka 2016.

Klikni za povratak