Vijenac 574

Glazba

Posljednji koncert u ciklusu Trinitas ansambla Antiphonus, 21. veljače

Renesansni i moderni pjev

Marija Saraga

Ansambl Antiphonus iz sezone u sezonu i iz koncerta u koncert svojoj rastućoj i vjernoj publici nudi pripremljene, promišljene i uglađene izvedbe.

Ipak, one nikada nisu tek to – u nastupima ansambla uvijek je i komponenta nečega drukčijega, možda i čudnoga, nadogradnja kojom se odmiču od svih dotadašnjih, postojećih izvedbi djela što ga izvode te stvaraju jasan identitet i prepoznatljivost programa.

Na posljednjem koncertu, održanu u 21. veljače u crkvi sv. Katarine na Gornjem gradu u sklopu koncertnog ciklusa Trinitas, Antiphonus je publici tako predstavio neobičan spoj, na prvu čak i teško zamisliv – uz Tužaljku proroka Jeremije kasnorenesansnog skladatelja Orlanda di Lassa, predstavljenu prigodno, u korizmeno vrijeme, kao instrumentalni intermezzo između Jeremijinih pjevanja slušali smo i dvije skladbe skladane u 20. stoljeću – Syrinx Claudea Debussyja (izvorno skladan za flautu) i Sekvencu VIIb Luigija Nona, koje je na sopranskom saksofonu izveo mlad i vrlo perspektivan glazbenik – Lovro Merčep.

 

 

 


Voditelj Antiphonusa Tomislav Fačini

 

 

Prvobitni oprez prema takvim intervencijama ubrzo je zamijenila očaranost; pokazalo se kako na ovom programu ništa nije bilo slučajno ni nasilno umetnuto, već cjelina i smisao uvijek postoje. Debussyjeve duge, pjevne linije, koje kao da oponašaju glas, izvrsno su se slagale s Di Lassovim vokalnim dionicama iznimne čistoće i ljepote, a Beriova sekvenca mnogo suvremenijeg zvuka i improvizacijskog dojma, između čijih su odsjeka muški članovi Antiphonusa pjevali introit za drugu korizmenu nedjelju, Reminiscere miserationem, na poseban je način osnažila atmosferu što je u sebi nosi Di Lassovo uglazbljenje Jeremijinih riječi upozorenja, posebice s bordunskim tonom koji zvuči za cijeloga trajanja Beriove kompozicije, a koji se izvrsno uklopio u okružje meditativnosti i molitve.

Tužaljke proroka Jeremije skladao je Orlando di Lasso nekada prije 1585. godine, kada su objavljene tiskom u Münchenu, a to se djelo smatra jednim od najljepših Di Lassovih ostvarenja, s najekspresivnijim učinkom. Meditativne i razvedene vokalne linije u središte stavljaju tekst, koji najavljuje i upozorava na skoro osvajanje i uništenje Jeruzalema od strane Babilonaca i Nabukodonosora, ukoliko se narod Jeruzalema ne pokaje za svoje grijehe, nemoral i idolopoklonstvo, obrati i vrati Gospodinu svome. Tužaljke proroka Jeremije u Crkvi se čitaju u vrijeme Vazmenog trodnevlja, na Veliki četvrtak, petak i subotu. Di Lasso uglazbljenjem slijedi taj raspored, iako ne uglazbljuje čitav tekst Jeremijinih tužaljki, a Ansambl Antiphonus na koncertu je predstavio pjevanja Velikoga petka i subote. Ansambl su činila tri muška i tri ženska glasa (Monika Cerovčec, Vesna Matana, Martina Borse te Siniša Galović, Jurica Petar Petrač i Tomislav Fačini), koji su vrlo pomno oblikovali Di Lassovu zahtjevnu polifoniju, gotovo nikada ne napuštajući okvir savršene intonacije i čistoće izraza, uz jasnu dikciju koja je omogućavala praćenje teksta. Ansambl je to iznimnih pojedinaca, koji se stalno i pažljivo osluškuju, izvrsno reagiraju jedni na druge i podređuju individualnost kako bi cjelina što jače zasjala. Njihove zaokružene glasove još je ljepšima učinila akustika crkve, stvarajući uistinu uzvišen glazbeni doživljaj i za srce i za um. Jednako uspješna bila je i izvedba gostujućeg izvođača, Lovre Merčepa, koji se podjednako istaknuo u virtuoznosti tehnike, kao i u senzibilitetu za oblikovanje tona i fraze te interpretacije općenito.

Idući koncert u ciklusu Trinitas očekuje nas 13. ožujka, kada će Antiphonus, ususret Uskrsu, izvesti Muku po Ivanu Johanna Sebastiana Bacha.

 

Vijenac 574

574 - 3. ožujka 2016.

Klikni za povratak