Vijenac 505

Druga stranica

Dodjela nagrade Fonda Miroslava Krleže i nagrade Tin Ujević, Dhk, 7. srpnja

Nagrade Matičinim autorima

Martina Lončar

Razigrani zvuci Mozartova Kvarteta u D-duru i žalac melodičnih Balada Petrice Kerempuha u izvedbi Dubravka Sidora u prostorijama Društva hrvatskih književnika nisu označili samo komplementarnu igru glazbe i književnosti, nego u duhovnom smislu znače i kontrapunkt u samu Miroslavu Krleži, čije je djelo i pojava oduvijek označavala suživot kontradiktornosti, ali i prostor novih interpretacija. Tako se 120. godišnjica rođenja velikoga Krleže slavila novim izdavanjem njegovih ključnih djela, da bi vrhunac doživjela festivalom koji nosi njegovo ime, a svojevrsni završetak te svečanosti obilježila je dodjela nagrade Fonda Miroslava Krleže, koja je ove godine pripala esejistu, uredniku i književnom kritičaru Milanu Miriću.

Milan Mirić / Snimio Mirko Cvjetko

Povjerenstvo Fonda, u sastavu: Branimir Bošnjak, Krešimir Nemec, Nikica Petrak, Ivan Bošković i Ivan Božičević, odlučilo se dodijeliti nagradu za knjigu Eseji koju je 2011. u Zagrebu objavila Matica hrvatska, a koja je, kako stoji u obrazloženju Branimira Bošnjaka, „svojevrsno promišljanje i evidentiranje društvene geneze, koju autor provjerava ne samo vlastitom autobiografijom, ne skrivajući vlastite društvene nade, nego i biografijom društva kojemu je sudionik i marni analitičar“. Nagrada za izvrsnost Fonda dodjeljuje se od 1986. i cilj joj je da u mnoštvu hrvatske literature pronađe djelo koje će mijenjati uvide kako u hrvatsku, tako i svjetsku književnost, a od tad je prošlo 27 godina, istaknuo je predsjednik Odbora Fonda Branko Hećimović te podsjetio kako je Krleža i danas među nama te da su potrebna nova čitanja i nove interpretacije jer se Krleža ne može i ne smije negirati i jer je „Krleža prvo ime novije hrvatske književnosti“.

Ovogodišnji laureat Mirić istaknuo je kako mu je posebno drago što je Fond stvoren isključivo novcem iz književnosti i da se književnosti i vraća pa je zato zahvalio Miroslavu Krleži, a napose njegovoj književnosti, te je iskoristio priliku istaknuti nešto o njegovu književnom, ali i društvenom fenomenu. Krleža je, podsjetio je Mirić, svojim djelima načinio svojevrsni muzej književnih voštanih figura koje u javnom životu nacije postoje kao sjene nekadašnjih ljudi i njihovih pomalo zaboravljenih odnosa te zaključio kako Krležina književnost, njegova kulturološka misao, njegova društvena vizija, djeluje i danas.

Vesna Krmpotić

Društvo hrvatskih književnika nije zaboravilo u festivalsko-rođendanskom ozračju i na još jednu obljetnicu, naime u Vrgorcu je u sklopu festivala S Tinom u Vrgorcu, proslavljena 121. godišnjica rođenja velikoga pjesnika te dodijeljena nagrada Tin Ujević za najbolje pjesničko izdanje, koje je ove godine pripalo Vesni Krmpotić, pjesnikinji veoma opsežna i raznorodna opusa za zbirku Žar-ptica u izdanju Matice hrvatske, koja je, kako je istaknuo Boris Domagoj Biletić, „klasik naše literature koji se još uvijek ispisuje“.

„Treba nam moćna riječ“, rekao je Tin Ujević, stariji samo dvije godine od Miroslava Krleže, jer književnici su to koji ne smiju (p)ostati samo festivalske ličnosti kojima će se jedanput godišnje simpozijski laskati, već trebaju postati stalno mjesto kulturnoga života, kojih će riječi biti izvorište nepresušna nadahnuća za sve naraštaje.

Vijenac 505

505 - 11. srpnja 2013. | Arhiva

Klikni za povratak