Vijenac 492

Tema

Iz knjige Sinj i njegova Gospa

CETINA

Smještena je u pitomom kraju koji je po njoj dobio i ime. Cetina je dragulj u prirodi i je­dna od najljepših rijeka u Hrvatskoj i Europi. Različite priče kruže o nastanku njenog ime­na. Jedna kazuje kako su prvi Hrvati, spušta­jući se iz sjevernih krajeva Europe, iza Karpa­ta, prema toplome hrvatskom jugu, naišli na rijeku koja ih je podsjećala na “Cetyniu”, rije­ku koja teče kroz južnu Poljsku, njihovo po­sljednje boravište prije dolaske na ove prosto­re. A druga priča kaže da je Cetina dobila ime po njenom prijašnjem latiniziranom imenu “Kentona”, kako je prozva pleme Delmata. Kako bilo da bilo, Hrvati su brzo to ime po­hrvatili u Cetinu, kako je i danas zovemo.

SINJSKA ALKA


Alkarsko natjecanje traje tri dana. Započinje u petak kad se alkari bore za „Baru“ i nastav­ljaju u subotu borbom za „Čoju“, a vrhunac natjecanja je u nedjelju. Pored alkara, viteš­koj igri doprinose iznimna oprema i konji. Odabrani konji su okićeni i urešeni, a svaki alkar nosi starinsku vitešku odoru: čohanu dolamu i hlače, svileni pas, izvezene jačerme i košulje s filigramskim kopčama. Na glavi je kalpak od kunovine, ukrašen bijelom perja­nicom, u ruci koplje, a o bedru visi sablja, na nogama kožne čizme s mamuzama. Alkarski momci nose svečanu starinsku narodnu noš­nju: kumparan optočen crvenim gajtanom, jačermu ukrašenu srebrnim tokama, modre suknene hlače, bijeli prsluk i bijelu košulju, na glavi crvenu kapu urešenu kitama i kiti­com cvijeća. U pripašnjači zadjeveni jatagan i dvije kubure, a u ruci puška kremenjača na­slonjena na lijevo rame. Na nogama lagani opanci, u njima vezeni terluci. Na sam dan Alke, rano ujutro, s Grada (Tvrđave) oglašuju se mačkule, a nešto kasnije glazba prolazi glavnim ulicama Sinja i budnicama najavljuje alkarsko slavlje.


SINJ


Hrvati su osnovali grad Sinj i to možda već za vrijeme narodnih vladara, premda se u povijesti prvi put ime Sinj (Vsinj) spominje 21. studenoga 1345. godine. Tako se, naime, samo zvala utvrda na kamenoj uzvisini, viso­koj 438 metara, iznad starog ilirskog naselja Osini, a ispod tvrđave nalazio se grad, zvan Cetina, Cetingrad. Položaj grada je idealan. S njega se pruža krasan pogled na sav prostrani i lijepi cetinski kraj. Uza nj su prolazili važni putovi iz Bosne prema Splitu i Jadranskom moru. U Sinju je bilo i središte kraljevskog župana Cetinske županije, a od 21. studeno­ga 1345. godine Sinj postaje grad cetinskih knezova od kojih su najpoznatiji Nelipići. (...)

Za osmanlijske okupacije srušeni su i crkva Svete Marije i franjevački samostan. Jedan dio franjevaca odlazi na Trsat, ponijevši sa sobom spise, knjige i ostale dragocjenosti. Drugi dio bježi u Ramu, u Bosni, te odatle obilazi, koliko su prilike dopuštale, vjernički puk u Cetini. U Ramu donose i sliku Maj­ke od Milosti. Tu će je čuvati i štovati, a kad se Sinj oslobodi, vratit će se i Ona će postati Čudotvorna Gospa Sinjska.


SVETIŠTE


Na Prologu 23. srpnja 1715. godine tri puta puče mali top, prangija. Bijaše to znak naše straže da je turska vojska krenula iz Livna. Serašćer Mehmed-paša, poturica Ćelić, s mno­gobrojnom vojskom (prema nekima 60 000) prijeđe preko Prologa. Od fratara neki pođo­še u Split, a fra Pavao s još šestoricom uzme sliku Majke od Milosti, spremi je u sanduk i s njom se skloni u Tvrđavu u kojoj se nalazi­la kršćanska posada od 700 branitelja. Turci na prijevaru osvojiše Vrliku, a nakon žesto­kog otpora i Otok na Cetini i utabore se pod Sinjem. Novu crkvu pod Kamičkom zapališe 8. kolovoza. Sve je u njoj izgorjelo, ostadoše goli zidovi.



Juriš na Sinj započeo je 8. kolovoza. Topo­vima su neprestano tukli, a zidine su počele popuštati. Dana 14. kolovoza 1715. godine bio je opći juriš. Kroz to vrijeme fratri, žene, djeca i ostali koji ne bijahu za borbu, molili su pred Marijinom slikom za pomoć. I Bog je pomogao. Marija je dala takvu hrabrost braniteljima da se viteški braniše i obraniše. Neprijatelj je bio odbijen i savladan. Izjutra, na blagdan Velike Gospe, nijednog Turčina nije bilo pod Sinjem. Kao spomen na slavnu Gospinu pobjedu igra se u Sinju viteška igra Alka.


ČUDOTVORNA GOSPA SINJSKA


Najvrjednije što Sinj i cetinski kraj imaju jest Čudotvorna slika Blažene Djevice Mari­je - Majke od Milosti. Slika se može ubrojiti medu najljepše slike što ih je stvorila kršćan­ska umjetnost. Naslikana je na platnu: 58 cm je duga, 44 cm široka, a ne prikazuje cijeli lik Majke Božje nego samo poprsje. Glava je blago nagnuta prema lijevom ramenu. Čelo joj je visoko, a oči uprte prema dolje. Blago rumenilo prelijeva joj desni obraz, a vidi se i malo vrata. Ispod koprene nazire se tamnokestenjasta kosa. Poviše glave prebačena je dvo­struka koprena: gornja koja je svijetlozelene boje, podšivena blijedožutom podstavom i spušta se niz leda sve do dna slike, i donja tamnopepeljaste boje, vrlo prozirna i u lije­pim se naborima svija oko ramena i gornjeg dijela prsiju, a kroz nju se nazire uho. Lice je blago, malo sjetno, ali ljupko i dojmljivo. Oko glave je velika, svijetla, nenametljiva au­reola nagnuta prema položaju glave. Naslikao ju je nepoznati mletački slikar, ali po stilskim oznakama pripada svršetku 16. ili početku 17. stoljeća.

Vijenac 492

492 - 10. siječnja 2013. | Arhiva

Klikni za povratak