Vijenac 488

Kolumne

Nagrada hrvatskoga glumišta 2012.

Nagrađeni Vitez i Simonelli

Lidija Zozoli

Dvadeset je godina prošlo od utemeljenja Nagrade hrvatskog glumišta. Datum dodjele određen je prema povijesnom trenutku koji se zbio 24. studenoga 1860, kada je glumac Vilim Lesić objavio da će se na „zagrebačkoj pozornici govoriti samo hrvatski“. Tijekom godina mijenjale su se i dopunjavale kategorije u kojima se dodjeljuje: svoje su mjesto u njima dobili oblikovatelji svjetla i plesači suvremenoga plesa, uvedene su posebne kategorije kao što je ona za „ekstremna kazališna postignuća“. Nominacije za iznimna umjetnička postignuća u radiodrami, televizijskim serijama, drami, opereti, mjuziklu i suvremenom plesu o kojima su odlučivale tri prosudbene komisije objavljene su ove godine gotovo mjesec dana prije. O nagradama su odlučivali Boris Svrtan, Jasmina Božinovska-Živalj, Zdenko Jelčić, Marijana Nola i Tomislav Pavković u žiriju za dramu, Višnja Mažuran, Branimir Pofuk i Jana Haluza u žiriju za operetu i mjuzikl te Normela Krešić-Vrkljan, Adrijana Barbarić Pevek i Jelena Mihelčić u žiriju za ples.


Zlatko Vitez – stvaralac zarazne energije


Iako je, kao protutežu toj strukovnoj nagradi, ove godine kazališni portal Teatar.hr utemeljio nagradu publike u sličnim kategorijama za koje je moguće glasati na internetu, Nagrada hrvatskog glumišta – pa čak i sama nominacija za nagradu – svakom je kazališnom umjetniku vrijedno profesionalno priznanje, a ona za svekoliko umjetničko djelo važno životno postignuće te kruna i potvrda dugogodišnjeg umjetničkog djelovanja.

Ove godine laureati Nagrade za svekoliko umjetničko djelovanje su Zlatko Vitez i Richard Dik Simonelli. Utemeljitelj Kazališne družine Histrion, glumac i redatelj Zlatko Vitez, nagradu je dobio u kategoriji Drama, a u obrazloženju žirija, među ostalim, piše da je „Zlatko Vitez po svemu osebujna kazališna pojava zarazne energije i velikog radnog i umjetničkog kapaciteta, jedan od onih ljudi kojima ni tri života ne bi dostajalo da ostvare samo dio vlastitih kazališnih zamisli i snova.“ Nagrada Zlatku Vitezu stiže nakon niza priznanja za njegov samoprijegoran glumački i redateljski rad koji obilježava ustrajnost na promoviranju hrvatske dramske riječi, poglavito Krležine, te u stvaranju kazališnog prostora na Opatovini i posljednjih godina u Histrionskom domu u Ilici, koji je mnogim kolegama i mladim glumcima nerijetko bio jedina pozornica s koje su mogli pokazati vlastito glumačko umijeće. Redatelj i glumac Richard Dik Simonelli Nagradu za svekoliko umjetničko djelovanje dobio je u kategoriji Opereta i mjuzikl. Rođen u Splitu, u Zagrebu čitav radni vijek provodi u Kazalištu Komedija režirajući, glumeći, pjevajući i vodeći kazalište u sjajnom dobu hrvatskoga mjuzikla, za čije je ustanovljenje umnogome i sam zaslužan. Sudjeluje u stvaranju mnogih dječjih predstava u kazalištu Trešnja, a umjetnički je aktivan i nakon odlaska u mirovinu. Richard Dik Simonelli nominiran je i za režiju Đerdana Jakova Gotovca u kazalištu Komedija. Obojici laureata će Nagrada biti uručena na svečanosti u zagrebačkom HNK.

Prema broju nominacija među predstavama ističu se predstava osječkog HNK Unterstadt prema romanu Ivane Šojat Kuči (nominacija za predstavu u cjelini, režiju, Sandri Lončarić, Branki Cvitković i Aljoši Čeplu za glumačka ostvarenja te za dramsku adaptaciju), zatim ZKM-ova produkcija Moj sin samo malo sporije hoda (Jadranka Đokić, Vedran Živolić, Damir Šaban, Doris Šarić Kukuljica, Ksenija Marinković za glumačka ostvarenja i Ivor Martinić za dramski tekst), Tolstojev Rat i mir HNK-a u Zagrebu u režiji Tomaža Pandura (nominacija za predstavu u cjelini, nominacije Milana Pleštine i Ive Mihalić za glumačka ostvarenja i Danici Dedijer za kostime) te plesna predstava Interface Zagrebačkoga plesnog ansambla (nominacije za koreografiju, scenografiju, kostime i plesačka ostvarenja). Među poznatim je dobitnicima i predstava nagrađena Nagradom za ekstremna kazališna postignuća koju je dobio ansambl predstave Glumice i to dokazavši kako dobre kazališne predstave mogu nastati i u ekstremnim produkcijskim uvjetima.

Vijenac 488

488 - 15. studenoga 2012. | Arhiva

Klikni za povratak