Vijenac 469

Glazba

„Loš dečko“ operne scene u Zagrebu: Bryn Terfel

Gromki silazak s platna

Jana Haluza

„To je program svih ‘loših dječaka’, uljeza, izopćenika s operne pozornice i mjuzikla. S tim sam programom često na gostovanjima, a u sklopu ove male turneje osim u Zagrebu bio sam i u Budimpešti. To su predivne uloge poput Scarpije u operi Tosca i Dulcamare iz Ljubavnog napitka, a čini se da publika simpatizira negativce, zbog čega bi ponekad čak i tenor poželio biti ‘loš dečko’, a ne uvijek samo ljubavnik.“ Tim je riječima Bryn Terfel dan uoči na konferenciji za medije u Hotelu Westin najavio svoj prvi koncert u Hrvatskoj, koji je u prepunoj dvorani Lisinski održan u utorak, 7. veljače, uz Simfonijski orkestar HRT-a i dirigenta Garetha Jonesa, također Velšanina. Mrki lik s plakata za ciklus Lisinski subotom kao i mračan tumač Wotana odnosno Wanderera u prva tri dijela Wagnerove tetralogije Prsten Nibelunga u produkciji njujorškoga Meta koje smo pratili u izravnim prijenosima, „gromko“ je sišao s platna. Pokazao se kao simpatičan, srdačan i nevjerojatno prirodan umjetnik snažne komunikativnosti koji je od prve osvojio publiku.


Bryn Terfel tijekom zagrebačkog koncerta / Snimio Davor Šiftar


Ljubitelji opere okupljeni te večeri u velikom broju sa zahvalnošću su prihvatili jedinstvenu priliku da se susretnu s jednim od najvećih opernih pjevača današnjice, građaninom svijeta koji uvijek s ponosom ističe svoje velško podrijetlo. U programu pod naslovom Bad Boys koji okuplja „zločeste dečke“ operne, operetne i mjuzikalske literature, a što ga je 2009. snimio za svojega ekskluzivnog izdavača Deutsche Grammophon, pokazao je sve svoje kvalitete: nevjerojatnu karizmu i šarm, nepatvoren duhoviti nastup i – što je najvažnije od svega – fleksibilan nosivi glas u punoj raskoši alikvota. Sa smiješkom na licu pretvorio je operne zlikovce i demone u punokrvne osobnosti iz svakidašnjeg života s mnoštvom ljudskih karakteristika, nadopunivši svoju kantabilnu vokalnu interpretaciju raznim posebnim efektima: zvižducima, mrmljanjima, kreveljenjem i smijehom. Uz poznate likove poput Boitova i Faustova Mefista, Donizettijeva Dulcamare i Puccinijeva Scarpije, zagrebačkoj je publici predstavio i uloge iz ovdje rijetko izvođena repertoara kao što je osobito zahtjevan lik Kaspara u ariji punoj vatrometnih koloratura iz opere Strijelac vilenjak Carla Marije von Webera. Njegov je voluminozni bas-bariton tople tenorske boje osobito lijepo zvučao u srednjem registru, dok mu je jedino za ulogu Jaga iz Verdijeva Otella nedostajalo malo više tamne ekspresivnosti. No zato je sasvim briljirao u ulomcima iz lakših žanrova glazbenog kazališta, evergrinima popularnima i izvan kazališnog konteksta: kao Mackie-Messer iz Opere za tri groša Kurta Weilla, Roderic Murgatroyd iz opere Ruddigore Sir Arthura Seymoura Sullivana te u hitu It Ain’t Necessarily So što ga pjeva Sportin’ Life u Gershwinovoj Porgy and Bess. Što je za nas od posebne važnosti, u Zagreb je pred pult Zbora i Simfonijskog orkestra HRT-a doveo bliskoga suradnika, dirigenta Velške narodne opere Garetha Jonesa, koji je vrhunski pripremio oba ansambla u pojedinim srodnim opernim ulomcima koje su ispresijecale Brynove nastupe: uvertire iz Verdijeve Moći sudbine, Mozartova Don Giovannija i Offenbachova Orfeja u podzemlju, zbor vojnika iz Gounodova Fausta i Saint-Saënsov Mrtvački ples s izvrsnim đavoljim trilerom koncertnoga majstora Sergeja Evseeva. Takva bismo maestra vrlo rado vidjeli i u redovnoj sezoni naših orkestara.

Na gromoglasni je pljesak i ovacije oduševljenoga gledališta Bryn nadovezao i dva dodatka: ariju Javerta iz broadwayskog i west-endskog hita Les Miserables Claude-Michela Schönberga i – što smo na kraju i očekivali – čeznutljivu narodnu pjesmu Little Welsh Home.


Vijenac 469

469 - 23. veljače 2012. | Arhiva

Klikni za povratak