Vijenac 469

Glazba

Jazz ad libitum

Dva pristupa swingu

Mladen Mazur

U kratkom vremenskom razmaku bilježimo dva nova domaća diskografska jazz-izdanja, oba u stilu swinga.



Prvi je Manouche Gipsy Jazz Quarteta agilnoga sisačkog glazbenika Damira Kukuruzovića. Taj gitarist respektabilne i profilirane tehnike instrumenta podredio se stilskom nasljeđu legendarnog Djanga Reinhardta, nekadašnjeg osnivača danas ponovno popularnog gypsy (gipsy) swinga. Reinhardt je još 1934. u Parizu s violinistom Stephaneom Grappellijem osnovao glasoviti Hot Club de France, utemeljivši stil koji pod tim imenom poznajemo. Kukuruzovićev Gipsy Jazz Quartet, koji nastupa i u inozemstvu već nekoliko godina, u pristupu je i u zvuku potpuno u duhu spomenutoga stilskog razdoblja, koje je snažno obilježilo početke jazza u Europi, a koje i danas slijedi nemalen broj europskih grupa. Stalni su članovi kvarteta solo-gitarist Damir Kukuruzović, ritam-gitarist Goran Grgurač, kontrabasist Saša Borovec i violinist Bruno Urlić. Stvarajući program diska Manouche nazvana prema Reinhardtovoj obiteljskoj ciganskoj pripadnosti, Kukuruzović je uz članove svog kvarteta ugostio i nekolicinu stranih i domaćih glazbenika. To su harmonikaš Ludovic Beier, gitarist i vokalist Adrian Byron Burns i gitarist Yorguy Loeffler te od domaćih gostiju violinist Dragan Urlić i sopran-saksofonist Marijan Jakić.

Dinamičan je i dobrim swingom protkan te stilski uravnotežen program toga CD-a, uz ostale teme, sastavljen od skladbi Reinhardta i Grappellija (Swing 42 i Minor Swing), Dukea Ellingtona (Caravan) te nekih standarda poput All Of Me i Nature Boy, s vokalom Adriana Byrona Burnsa, dok se u izvedbi Reinhardtova Minor Swinga na okupu našla cjelokupna spomenuta ekipa izvođača.



CD Manouche Gipsy Jazz Quarteta Damira Kukuruzovića s gostima, predstavlja, nakon već dulje vrijeme ugasla Hot Cluba Zagreb, zapažen hrvatski prilog tradiciji gypsy swinga.

Drugi je CD zagrebačkoga swing-kvinteta Scharf Club s naslovom Swing Party. Različiti su pristupi stilu swinga tih dvaju malih sastava odmah uočljivi, premda njihov zvukovni zajednički nazivnik nalazimo u više detalja, prije svega u pristupu, te napose u činjenici da su oba bez bubnjeva. Obvezan je i tu dakako zvuk violine, ulogu koje u Scharfu uspješno obnaša ravnatelj Zagrebačke filharmonije Miljenko Puljić. Ostali su swingeri u ovoj zanimljivoj zvukovnoj verziji član Tamburaškoj orkestra HRT-a Rajko Turić, koji svira bugariju, Ante Nino Reljić, pijanist, aranžer i urolog u zagrebačkoj bolnici Sestara milosrdnica, kontrabasist Nenad Jura Vrandečić kojeg susrećemo i u drugim zagrebačkim malim sastavima (Zagreb Jazz Portrait, Trio Šimuna Matišića i dr.) te poznati gitarist i aranžer, nekadašnji član zagrebačkog Hot Cluba, svestrani Mario Igrec.

Program CD-a sastavljen je od slušljivih skladbi domaćih autora Igreca, Reljića i Vrandečića te nekih poznatijih američkih standarda ostvarenih s gostima, vokalnim solistima, Majom Vučić, koja se povremeno okušava pjevajući jazz-standarde, u skladbama What A Little Moonlight Can Do i Cry Me A River, te s muškim vokalom Kristianom Beluhanom u standardu Just Friends i u izvedbi poznatoga bluesa Counta Basieja i Jimmyja Rushinga Good Morning Blues. Zanimljivo je u tom kontekstu poslušati zvuk i solističke koruse četiriju žičanih instrumenata, violine, potom u jazzu vrlo rijetka instrumenta bugarije, gitare i kontrabasa, u aranžerskim shvaćanjima spomenutih autora, Reljića, Igreca i Vrandečića, a uvijek je dobro u repertoar diska uvrstiti i poneki blues.

Slušajući zanimljive i širem slušateljstvu prihvatljive izvedbe swing-repertoara s diska Scharf Cluba, s raspoznatljivim vokacijama većine članova sastava, ne iznenađuje i na ovom disku potvrđen njihov afinitet prema swingu. U taj su stilski okvir članovi vrlo uspješno ukorporirali i šest svojih originalnih skladbi, obogativši i na taj način hrvatsku swing-scenu, na kojoj u ovom trenutku u stilu gypsy swinga djeluje još jedna manje poznata, stilski vrlo slična inačica, zagrebački kvintet, nazvan isto kao i Kukuruzovićev CD – Manouche.


Vijenac 469

469 - 23. veljače 2012. | Arhiva

Klikni za povratak