Vijenac 462

Druga stranica

Svečani kolokvij u čast 65. rođendana akademika Stjepana Damjanovića

Vrhunski znanstvenik i omiljeni profesor

Vanesa Varga

Akademik Stjepan Damjanović 65. je rođendan proslavio svečanim kolokvijem koji je za njega organizirao Odsjek za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Matični mu se odsjek na taj način odužio i zahvalio za dugogodišnji rad na fakultetu i doprinos hrvatskoj znanosti. Kolokvij je održan 4. studenoga u Multimedijalnoj dvorani Filozofskoga fakulteta. U čast profesora govorili su njegovi kolege i učenici s Odsjeka, a uvodne su riječi održali Mateo Žagar, profesor na Filozofskom fakultetu, i Damir Boras, dekan Filozofskoga fakulteta. Žagar je rekao kako profesor Damjanović proživljava jedno od najaktivnijih razdoblja svoje karijere, a svečana je prigoda prilika da se usustavi njegov dugogodišnji rad. Ovaj je skup tek prvi pokušaj s takvom svrhom, usustavljivanja velikoga korpusa profesora Damjanovića, te poticaj cijeloj struci da nastavi u svome radu. Okupljanje je najava zbornika radova, koji će biti posvećen profesoru u sklopu kroatističkoga časopisa Nova Croatica. U časopisu će biti objavljeni prilozi sa skupa, a svojim su doprinosom u zborniku sudjelovali i mnogi stručnjaci: Nives Opačić, Josip Silić, Krešimir Nemec, Bernardina Petrović, Stipe Botica, Vinko Brešić... Dekan Boras u uvodnoj se riječi prisjetio svoga početka rada na fakultetu, kada je profesor Damjanović već imao zavidnu karijeru. Istaknuo je važnost Damjanovićeva rada za hrvatski identitet i kulturu.

Anita Šikić predstavila je novo izdanje Hrvatske sveučilišne naklade, Bibliografiju Stjepana Damjanovića. Djelo sabire ključne informacije o Damjanovićevu znanstvenom radu, koji obuhvaća trinaest autorskih knjiga, devet samostalnih i sedamnaest priređenih knjiga, 73 znanstvene rasprave, osamdesetak osvrta, 33 stručna priloga, mnoštvo razgovora, nekrologa, polemika. Ivana Eterović govorila je o najvažnijem Damjanovićevu znanstvenom prinosu, izučavanju staroslavenskoga jezika. Istaknula je kako je Damjanović već u doktorskoj disertaciji napravio jasnu distinkciju između povijesti narodnoga i povijesti književnoga jezika, napomenuvši kako je glavnina Damjanovićeva rada posvećena hrvatskim glagoljskim tekstovima usmjerenim na razdoblje srednjega vijeka, a dijelom i radovima o pojedinim novovjekovnim temama. Tanja Kuštović, predstojnica Katedre za staroslavenski jezik, govorila je o udžbenicima i priručnicima svečara. Prisjetila se mnogih ranijih knjiga koje su studentima bile teške i nerazumljive te kako je profesor Damjanović nastojao na različite načine studentima olakšati razumijevanje tekstova. Iz takvih su pokušaja nastali njegovi udžbenici, kojima se studenti danas koriste svakodnevno. To je primjerice knjiga Staroslavenski jezik, koja se nadopunjavala i mijenjala u radu sa studentima, te Slovo iskona u izdanju Matice hrvatske, koja studentima služi kao čitanka. Marko Samardžija govorio je o slavonskim jezikoslovnim temama Stjepana Damjanovića, s obzirom na to da je Damjanović zbog vlastitoga podrijetla rado pisao o temama vezanim uz taj kraj. Samardžija je spomenuo dvadesetak radova koji se mogu podijeliti na one o povijesti paleoslavistike i jeziku pojedinih slavonskih književnika. Na kolokviju održanu u tri sesije bilo je govora o Damjanovićevu akademskom diskursu, različitim jezikoslovnim istraživanjima, slavističkim i književnim temama. Na skupu su govorili i Vlado Pandžić, Krešimir Bagić, Josip Bratulić, Dunja Fališevac, Dolores Grmača, Ivo Pranjković, Boris Kuzmić, Suzana Coha, Marina Protrka Štimec, Julijana Matanović, Tvrtko Vuković i Evelina Rudan Kapec.

Stjepan Damjanović rođen je 1946. u Strizivojni kod Đakova. Diplomirao je jugoslavenske jezike i književnosti te ruski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a 1971. izabran je za asistenta profesoru Eduardu Hercigonji. Godine 1982. postao je docent, a od 1986. i redoviti profesor na Katedri za staroslavenski jezik te njezin predstojnik od 1992. do 2008. Od 1996. do 2000. član je Upravnoga vijeća Sveučilišta u Zagrebu, a od 1999. do 2002. glavni tajnik Matice hrvatske. Godine 1998. postao je članom suradnikom, a 2004. redovitim članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Dobitnik je nekoliko važnih nagrada i priznanja, a ove mu je godine dodijeljena Nagrada Ivan i Josip Kozarac za životno djelo.

Vijenac 462

462 - 17. studenoga 2011. | Arhiva

Klikni za povratak