Vijenac 459

Glazba

Goran Jurić nakon Rima u Veneciji

Još jedan Hrvat u svjetskim opernim kućama

Jana Haluza

Od ove se godine među hrvatske pjevače na svjetskim opernim pozornicama uvrstio i mladi bas Goran Jurić, koji je svoju jesensku sezonu otvorio Mozartovom operom Don Giovanni u produkciji slavnoga venecijanskog kazališta La Fenice. Uz Maxa Emanuela Cenčića, Lanu Kos, Krešimira Špicera, Krešimira Stražanca, Antu Jerkunicu i Renatu Pokupić, u samu vrhu svjetske operne scene sada se našao i mladi Karlovčanin koji je tek diplomirao u klasi Vlatke Oršanić na Muzičkoj akademiji, a već osvojio nagrade na dvama istaknutim pjevačkim natjecanjima. U ožujku ove godine sudjelovao je na nekoliko predstava Verdijeva Nabucca postavljenih u povodu 150. obljetnice ujedinjenja Italije, u Rimskoj operi pod vodstvom Riccarda Mutija, uz gostovanje u sankpeterburškom Marijanskom kazalištu. Još ga je na prošlogodišnjem padovanskom natjecanju zapazio jedan od članova komisije, umjetnički ravnatelj venecijanskog teatra La Fenice, Fortunato Ortombina, i ponudio mu ulogu kamenog gosta Commendatorea na početku ove sezone, koju je pjevač tom prigodom izvodio prvi put. Između 20. rujna i 1. listopada nastupio je na šest predstava, ničim ne odajući da mu je to debitantski nastup i zapravo druga svjetska operna pozornica koju je iskusio. Na petoj od šest predstava izvedenoj u četvrtak, 29. rujna, istaknuo se golemim glasom tople boje i promišljene glume i muzikalnosti, u sveukupno blistavoj međunarodnoj podjeli mladih pjevača koju je u ulozi velikoga zavodnika Don Giovannija predvodio sjajan austrijski bas-bariton Markus Werba. U djelu u kojem prevladavaju duboki muški glasovi dvojici se pridružio i sonorni talijanski bariton Vito Priante, no Jurićev je voluminozni glas u dvama dramaturški ključnim trenucima na početku i na kraju opere posebno odzvanjao punokrvnim intenzitetom u jednoj od najboljih opernih akustika na svijetu. To je prepoznala i publika, odavši mu počast na kraju još jedne izvedbe smjele i pomalo provokativne produkcije koja je još prije dvije godine jednu od najklasičnijih opera povijesti glazbe oslobodila mnogobrojnih klišeja.


Iz Don Giovannija u venecijanskoj operi La Fenice


S novom je pjevačkom podjelom mahom mlađih pjevača, kojima je osobito sklono umjetničko vodstvo kuće, svoju virtuoznu inscenaciju uvježbao kućni redatelj Fenicea, mladi Venecijanac Damiano Michieletto, koji kompletnu radnju smješta u zatvoreni labirint soba u prikazu beskonačne palače čiji se ambijenti scenografa Paula Fantina neprestano izmjenjuju na rotirajućoj sceni. Zahtjevnim arijama sa svim scenskim izazovima rundbine i neprestano prisutna zavodnika u neposrednoj blizini virtuozno su oduševile kreacije Donne Anne i Donne Elvire u vrlo kompatibilnim sopranima Australke Anita Watson i Talijanke Carmele Remigio. Grkinja Irini Kyriakidou iskazala se profinjenim zvonom u glasu Zerline, uz scenski temperamentna Španjolca Borju Quizu u baritonskoj ulozi Masetta. Posebno lijep zapjev suvremenoga mocartovskog tenora, čiji je lirski apekt oplemenjen dramskim potencijalima, doživjeli smo od mladoga Talijana Antonija Polija. U karakter dinamične Michelettove režije, u kojoj nema praznoga hoda, skladno se uklopila i glazbena izvođačka vizija novoga dirigenta u produkciji, kojemu je početkom sezone povjereno vodstvo čak dvije Mozartove repertoarne opere (uz Don Giovannija i Figarov pir, u čijim izvedbama protječe listopad). Nekoć koncertni majstor Abbadova Mahler Chamber Orchestra, violinist dirigent Antonello Manacorda prilično instrumentalno doživljava operu pretjerujući ponekad u efektima krajnje brzih tempa, dodatno otežavajući posao pjevačima na sceni.

Kako je uoči ljeta položio audiciju za stalnoga člana Bavarske državne opere u Münchenu, Goran Jurić nakon Venecije produljuje u Njemačku, gdje već idućeg vikenda pjeva Zunigu u Bizetovoj operi Carmen. Sudeći po venecijanskom nastupu, pred njim je velika karijera.


Vijenac 459

459 - 6. studenoga 2011. | Arhiva

Klikni za povratak