Vijenac 446

Glazba, Naslovnica

50 godina Muzičkog biennala Zagreb: veliki projekt glazbene scene u pet gradova

Začudnost za sjećanje

Maja Stanetti

Jubilarno izdanje MBZ-a posvećeno je podjednako prošlosti i današnjici i iz temelja obilježeno pluralizmom: pozornica, medija i izraza


Proslava jubileja počinje. Pola je stoljeća Muzičkog biennala Zagreb, utemeljena 1961, festivala koji je grad upisao na kartu važnih manifestacija suvremene glazbe u svijetu. U svom ovogodišnjem 26. izdanju slavljenički program Biennala u jedanaest dana, od 7. pa sve do 17. travnja, priprema čak 35 programa. K tome je drugi put nakon 2005. ponovno domaćin Svjetskim danima nove glazbe ISCM-a (Međunarodnog društva za suvremenu glazbu), koji svake godine mijenjaju mjesto održavanja. Kao i prije šest godina, udruženi festivali nastojat će donijeti presjek recentnoga glazbenog stvaralaštva od elektronike do djela nastalih za klasične ansamble, od onih svježije pisanih za barokni instrumentarij ili tamburaški sastav do instalacija po cijelom gradu. Jedna od njih kao da simbolično govori da je vrijeme buđenja za jubilarni festival. ...Wachet auf... die Stimme! (...Probudite se... Glas!) naziv je instalacije mladog estonskog umjetnika Üla Krigula, koja se sastoji od stotinu budilica u predvorju koncertne dvorane Lisinski, koje će se oglašavati desetak minuta uoči svakog koncerta. Svi su bili pozvani da daruju svoje stare mehaničke ili digitalne budilice i tako sudjeluju u Krigulovoj bijenalskoj instalaciji, koja je prvi put bila postavljena u Talinu.


Ilustracija s ovogodišnjeg plakata MBZ-a


Osim novog i najnovijeg, Biennale pola stoljeća od utemeljenja obilježava i uvrštavanjem presjeka antologijskih bijenalskih skladbi u programe pojedinih koncerata i izborom djela skladatelja koji su tijekom godina bili neizostavni. Tako će već otvaranje 7. travnja u velikoj dvorani Lisinski obilježiti upravo takav program, ali u izvedbi mladih. Zbor i orkestar Muzičke akademije, solistica, pijanistica Jelena Pavić pod ravnanjem dirigenta Mladena Tarbuka izvode djela dvojice bijenalskih veterana – Ive Maleca i Milka Kelemena, osnivača prema čijoj je ideji festival i pokrenut, te antologijsku Simfoniju psalama Igora Stravinskog, koja je već odavna postala dijelom redovitih koncertnih repertoara. Dan uoči početka, u prizemlju Muzeja suvremene umjetnosti, uz obljetnicu se otvara izložba raznolike bijenalske građe Knjižnica slika / Image Library. Seadeta Midžić, autorica izložbe, ističe da je želja bila multimedijsku izložbu postaviti oko ključnih ideja, suprotstaviti različite discipline i dokumente od crteža do audiovizualnih, koja bi u skromnom formatu bila poput skice dosadašnjih iskustava. Biennale je i za one koji na njega ne zalaze u gradu godinama prepoznatljiv po svom logotipu crvenih i plavih kvadratića i krugova. Njegov dugovječni vizualni identitet je još 1981. osmislio nagrađivani hrvatski dizajner Boris Ljubičić u suradnji sa skladateljima Stankom Horvatom i Igorom Kuljerićem, kvadratiće i kružiće koji se mogu odsvirati. Za ovogodišnje izdanje oni su poput pečata ispod vila na starinskom biciklu.


S bijenalskih početaka u Dvorani Istra: Većeslav Holjevac otvara prvi Biennale


Tema prošloga Biennala bio je odnos umjetnosti i politike, a ove je godine obljetnica nametnula svoje okvire pa je tematsku odrednicu valjalo povezati s njom. Ideja da se ponovi program prvog festivala iz 1961. morala je ubrzo biti napuštena jer je tada samo zagrebački HNK udomio čak četiri produkcije, što bi danas bilo neizvedivo. Tako se na kraju iskristalizirala tema Mirabilia Memorabilia. Umjetnički direktor Berislav Šipuš u razgovoru na bijenalskim internetskim stranicama kaže: „Odlučili smo spojiti naslov jedne Kelemenove skladbe, Mirabilia (što znači čuđenje, odnosno začudnost, karakteristika koja bi se mogla pripisati suvremenoj glazbi), s nečim što odražava sjećanje, odnosno nešto što se referira na pedesetu godišnjicu Biennala.“

Bijenalska scena u hrvatskim gradovima


Najveći bijenalski projekt čine praizvedbe pet novih glazbenoscenskih djela naručenih od hrvatskih skladatelja – tri opere i dva baleta – u suradnji s pet HNK u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Osijeku i Varaždinu. Festival se širi izvan Zagreba, a želja je da nova djela ostanu na repertoaru tih kazališta kao i da međusobno gostuju, a za publiku koja ostaje u Zagrebu organiziraju se izravni prijenosi u kinu Tuškanac. Riječ je praizvedbama opere Kraljevi i konjušari Sanje Drakulić u Osijeku, za koju je libreto prema vlastitoj drami napisao Miro Gavran, opere-bajke Šuma Striborova Ivana Josipa Skendera u suradnji s redateljem i dramaturgom Ozrenom Prohićem prema bajci Ivane Brlić Mažuranić za HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci i operi Maršal Silvija Foretića podnaslovljenoj Brešanov film kao zgodna opera za Split. U varaždinskom HNK Festivalski plesni absambl u koreografiji Massimiliana Volpinija i dramaturškoj obradi Irene Čurik priprema balet Zovem se Nitko. Nitko Nitko / My Name is Nobody – Work in Progress Frane Đurovića, a Biennale zatvara ovogodišnji glazbenoscenski krug kod kuće, gdje će zadnjega dana u HNK biti praizveden balet Air Krešimira Seletkovića u koreografiji Martina Müllera. Dodaju li se tom popisu i tri glazbeno-plesne predstave u Zagrebačkom plesnom centru – Venus in Furs – Dim Fairy Christiana Fennesza, Game of War Damira Bartola Indoša i Helge Hinteregger te Manual / IBM1401/ Korisnički priručnik Erne Ómarsdottir i Jóhanna Jóhannssona ostvarenih u tradicionalnoj suradnji s Multimedijalnim institutom MAMA – glazbena scena nameće se u prvi plan.

Cijela bi se knjiga mogla uvezati od prepiska Sanje Drakulić i Mire Gavrana, debitanta u pisanju libreta, a nakupili su se i mnogi sati telefonskih razgovora. Opera Kraljevi i konjušari prema Gavranovoj u nas neizvedenoj drami, na čiju je pripremu prionuo cijeli ansambl osječkoga HNK na čelu s redateljem Robertom Raponjom i mladim dirigentom Filipom Pavišićem, prava je velika opera. Jer prilika da se dobije narudžba za operu tako je rijetka da je valja iskoristiti, kaže autorica. Radnja je smještena u 10. stoljeće, a mjesto radnje dvor izmišljenoga kralja Maruna. U srednjovjekovnim ljubavnim i političkim spletkama zacijelo ima aktualnosti, jer u manifestacijama dražesne ljudske naravi nismo daleko odmaknuli. Potencijani su hitovi i opere na dobro znane i voljene predloške – Skenderova Šuma Striborova u Rijeci i Maršal Silvija Foretića u Splitu. Ideja o operi prema bajci Ivane Brlić Mažuranić potječe otprije tri godine, od suradnje Skendera i Prohića na Monteverdijevu Orfeju. U operi-bajci za velike i male koja će biti praizvedena pod ravnanjem Nade Matošević Orešković neće biti klasičnih dueta ni terceta, jedna je klasična zborska scena povjerena Domaćima, a jedine, završne, arije Majci i Striboru, opisuje Skender.

Još kada je vidio Brešanov film Silvio Foretić pomislio je kako bi to mogla biti zgodna opera, a Brešanu se ideja svidjela. Složio je scenarij, a skladatelj napisao libreto u kojem je, kaže, morao izbaciti dijalekt jer je neprikladan operi, ali i psovke koje pristaju dramskom tekstu, ali ne i pjevanju. Splitski operni ansambl priprema Maršala pod vodstvom dirigenta Ive Lipanovića i u redateljskom postavu Marija Kovača. Kako varaždinski HNK nema orkestra, Đurovićeva glazba za balet Zovem se Nitko. Nitko Nitko potpuno je elektonička, u mediju u kojem se osjeća kao kod kuće. Đurovićeva iskustva sa scenskom glazbom, ponajprije u predstavi Ovo bi mogla biti moja ulica u ZKM-u posvećenoj Luki Ritzu, vodi ga dalje u temu koja se umjetnički suprotstavlja nasilju. Dramaturgiju baleta razradila je Irena Čurik vodeći se idejom suprematizma, umjetničkog pravca s početka 20. stoljeća koja se bavi prevlaću, integracijom pojedinca i pojedinačnog mišljenja u grupno, vođeno ideologijom. Biennale završava s baletnim ansamblom zagrebačkoga HNK, s još jednim glazbenoscenskim djelom, novim zračnim svijetom – baletom Air Krešimira Seletkovića nastalom u suradnji s Martinom Müllerom, koreografom međunarodnog ugleda. Škrt na riječima, Seletković misli da je govoriti o potpuno apstraktnom sadržaju suvišno. Šesnaest instrumentalista Ansambla Cantus pod vodstvom Berislava Šipuša uz elektroničke dodatke s medija bit će u orkestralnoj rupi. Air je zrcalo. Zrcalo duha i duše, zapisuje Seletković, a Müller je autor predloška u trinaest slika čiji je cilj slaviti zrak i izraziti fascinaciju disanjem, življenje... Slike povezuje motiv Vrane koji se provlači legendama diljem svijeta.

Bogatstvo glazbenih nescenskih djela


Pogled unatrag na 25 bijenalskih godišta donosi važna klavirska djela 20. stoljeća. Pijanisti Katarina Krpan, Damir Gregurić i klavirski duo D& B – Dubravka Vukalović i Bruno Vlahek – izvest će na svojim koncertima Ligetijeve Etide, Treću sonatu Pierrea Bouleza i Messiaenove Vizije amena. LP klavirski duo iz Beograda (Sonja Lončar i Andrija Pavlović) u mješovitim programima donose djela Cagea i Stockhausenovu Mantru. Ljubitelje orkestralnog zvuka očekuju koncerti domaćeg Simfonijskog orkestra HRT-a i dirigenta Luce Pfaffa s djelima Horvata, Devčića, Milice Đorđević i Katarine Leyman te Zagrebačke filharmonije pod vodstvom Krzysztofa Pendereckog, u čijem je Koncertu za rog i orkestar solistička dionica povjerena našem proslavljenom hornistu Radovanu Vlatkoviću, kojem je djelo i posvećeno. Na programu je i praizvedba Simfonije Srećka Bradića te djela Josipovića i Sakača. Zanimljiva su dakako i gostovanja Filhamonije Witold Lutosławski iz Wrocława, koja pod vodstvom Tončija Bilića, osim djela skladatelja po kojemu je Filharmonija dobila ime, izvodi i djela Igora Kuljerića, te Orkestra Zaklade veronske Arene pod vodstvom Marka Letonje s djelima Berija, Gelentea, Maderne, Corala i Šipuša te na kraju Plovdivske filharmonije s dirigentom Dianom Čobanovim.

Jedanaest bijenalskih dana odvijat će se prostorima dvorane Lisinski, gdje u noćom terminu stižu i stari znanci, ansambl Zeitkratzer, Zagrebačkoga plesnog centra, Studija Bajsić HRT-a, HNK-ova u pet gradova te Muzeja Mimara, koji je od nedjelje do petka u popodnevnim satima ekskluzivni prostor Svjetskih dana glazbe, koje je još 1921. godine u Salzburgu pokrenulo Međunarodno društvo za suvremenu glazbu. Među četiristotinjak prijavljenih skladbi stručni je ocjenjivački sud odabrao sedamdesetak djela. Za izvedbe su zaduženi ponajbolji domaći ansambli poput Zagrebačkog kvarteta saksofona, Kvarteta tuba XL, biNg banga, Simfonijskog puhačkog orkestra OSRH. Zagrebačkih solista, Djevojačkog zbora Zvjezdice.... Gostuju i Ansambl Ossian, a suvremenu Glazbu za barokni orkestar Ermana Özdemira stiže iz Turske. Najavljeno je i da će se rad članova žirija provjeriti i koncertom njihovih djela. Ponuda je obilna i šarolika u spoju isječaka antologije prošlog stoljeća sa sasvim svježim u nizu praizvedbi pa će svaki posjetilac zasigurno pronaći ono što mu je najzanimljivije.


Vijenac 446

446 - 7. travnja 2011. | Arhiva

Klikni za povratak