Vijenac 444

Naslovnica, Reportaža

Povodom otvorenog pisma vojvođanskih Hrvata posjetili smo središte Hrvata u Srbiji

Hrvati u Vojvodini: Zaustavite krađu hrvatske nacionalne baštine

Vedran Obućina

Dvojica predsjednika, Josipović i Tadić, susreću se međusobno više nego bilo koji drugi predsjednici u regiji. Potežu se rasprave, okrugli stolovi i zajednički projekti kojima se države suočavaju s prošlošću i rade na povratu prava svih kojima su ta prava tijekom rata i u poraću pogažena. S jednom iznimkom, onom vojvođanskih Hrvata


Položaj Hrvata na rubu nacionalnoga prostora uvijek je bio bremenit. Bunjevački i šokački Hrvati, koji stoljećima naseljavaju područje Bačke, Banata i Srijema, bili su tijekom tih minulih vremena podložni odnarođivanju, mađarizaciji i srbizaciji, a slično se nastavlja i danas, kada se pokušava zanijekati hrvatstvo dijela Bunjevaca. Sukob identiteta Bunjevaca Hrvata i Bunjevaca ne-Hrvata plod je višeslojnih razdora unutar različitih zajednica u Bačkoj i drugim krajevima današnje Vojvodine.


Katedrala svete Tereze Avilske – Subotica / Snimio Vedran Obućina


U Vojvodini danas živi 56.456 Hrvata, od toga je oko 30.000 Bunjevaca i 10.000 Šokaca. Od ovog broja Bunjevaca, oko jedne trećine izjašnjavaju se samo kao Bunjevci, odnosno kao posebna etnička skupina koja sebe održava ne samo isticanjem ne-hrvatstva, nego sve više i anti-hrvatstva. Zbog dobrih poveznica s političkim strankama konzervativnog i desnog usmjerenja, kao i s republičkim i pokrajinskim vlastima, Bunjevci su postigli relativno dobar status zbog čega su počeli otuđivati baštinu i povijest Bunjevaca i Šokaca koji se osjećaju Hrvatima. Zbog toga je više istaknutih kulturnih radnika među bunjevačkim Hrvatima poslalo otvoreno pismo najvišim političkim, društvenim i kulturnim ličnostima Srbije i Hrvatske pozivajući da poduzmu „sve potrebne mjere za zaštitu integriteta hrvatske zajednice u Vojvodini i za prestanak logističke potpore državnih tijela i ustanova kvaziznanstvenim, politički anakronim i protucivilizacijskim nastojanjima konzervativnih struktura u vlastima i ustanovama Republike Srbije kojima se stvara umjetna podjela hrvatskoga autohtonoga stanovništva na sjeveru Bačke radi lakše asimilacije vojvođanskih Hrvata”. Potpisnici pisma ističu da su vojvođanski Hrvati baštinici bunjevačke kulturne tradicije od 18. stoljeća do danas; da svoju materinsku bunjevačku novoštokavsku ikavicu smatraju ne samo jednim nego upravo najraširenijim od hrvatskih dijalekata i da se odlučno protive njezinu razbaštinjenju, koje je na djelu; te podsjećaju na pravo korištenja svog subetničkog bunjevačkog imena kao jednim od regionalnih hrvatskih etnonima.


Hrvatska redakcija Radija Subotice emitira tri sata programa dnevno


Jauk o ozbiljnosti procesa odnarođivanja


Potpisnici otvorenog pisma objašnjavaju da su „duboko svjesni mnogobrojnih aktivnosti vlasti i državnih ustanova u Republici Srbiji za režima Slobodana Miloševića, koje su obnovljene 2004, a u posljednje se vrijeme intenziviraju, usmjerenih na denacionalizaciju dijela hrvatske nacionalne manjine u Vojvodini pružanjem pune stručne i logističke potpore sada već poodmaklu institucionalnom zaokruživanju samosvojne bunjevačke etničke skupine, stvaranju manjinske identitetske infrastrukture, medijskoj promidžbi, osiguranju prostora za nesmetani rad, toleriranju zlouporaba pri formiranju popisa birača te jezičnoj standardizaciji bunjevačkoga govora, uz istodobno uskraćivanje slične potpore u zaštiti i jačanju manjinskoga identiteta Hrvatima u Vojvodini te sprječavanje ostvarivanja njihovih manjinskih prava, osobito u obrazovanju na hrvatskome jeziku, uskraćivanje prava kakva imaju druge manjinske zajednice u informiranju na pokrajinskome radijskom i televizijskom servisu i medijsku blokadu“. Riječ je o poznatoj strategiji Slobodana Miloševića, koji nije odnarođivao samo Hrvate, nego i ostale manjine, pa su se pokušali odvojiti Šopi od Bugara, Vlasi od Rumunja, Muslimani od Bošnjaka, a sve u dogovoru s vladajućom elitom, koja je tada još zagovarala velikosrpske ideje temeljene na Memorandumu SANU-a.


Stipan Stantić, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Subotici


Slaven Bačić, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća, prikazuje kartu Subotice s okolicom iz 1920-ih


Pismo je izaslano iz okvira Hrvatskoga nacionalnog vijeća (HNV), i uz potporu političke stranke Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV), a zapravo je četvrto otvoreno pismo koje su poslali vojvođanski Hrvati. U razgovoru s predsjednikom HNV-a Slavenom Bačićem i ravnateljem Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislavom Žigmanovim saznajemo da nije dobiven odgovor ni mišljenje od gotovo nijedne institucije kojima su pisma odaslana. Osim toga postoji zid šutnje u javnosti, pa je hrvatski slučaj isključen iz relevantnih razgovora. Kad se predsjednik Mesić 2006. u Karađorđevu susreo s predstavnicima hrvatske nacionalne manjine, obećao je riješiti problem asimilacije, ali to se do danas nije dogodilo, kaže Žigmanov. Ravnatelj jednog od najvažnijih tijela hrvatske manjine smatra da je riječ o isključivanju hrvatskog pitanja iz ukupnih hrvatsko-srpskih odnosa; suočavanje s prošlošću u tim vezama ispada isključivo kao hrvatsko suočavanje s Paulinim Dvorom, povratkom Srba, povratom nekretnina i slično, a ne spominje se gotovo četrdeset tisuća protjeranih Hrvata, većinom iz Srijema, pa ni podizanje optužnice protiv ubijenih Hrvata na početku rata u Vojvodini. Stoga su otvorena pisma jauk o ozbiljnosti procesa i snažnoj agresiji prema bunjevačkim Hrvatima, zaključuje Žigmanov. Sve se to događa u zemlji gdje prema najnovijim ispitivanjima javnog mnijenja 57 posto stanovništva nema pozitivnu sliku o Hrvatima, pa se naši sunarodnjaci preko Dunava smatraju najnepoželjnijom nacionalnom manjinom nakon Albanaca. Povrh svega, sada dolazi snažni medijski i politički pritisak da se prizna bunjevačka „nacija“. Koliko je taj pritisak dalekosežan, pokazuju i najobičniji turistički vodiči za Suboticu, gdje se o prošlosti grada govori: „U čestim i velikim seobama naroda ovde su se naseljavali Srbi, Mađari, Nemci, Slovaci, Jevreji, Bunjevci, Grci...“, dakle bez spomena Hrvata, upotrebljavajući umjesto njih subetničko ime Bunjevaca.

Reportažu u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Vijenca broj 444. od četvrtka 10 ožujka.

Vijenac 444

444 - 10. ožujka 2011. | Arhiva

Klikni za povratak