Vijenac 443

Književnost

Nikola Đuretić, Lovac sjena, Naklada Đuretić, Zagreb, 2010.

Neprolazna riječ istine

Ljerka Car Matutinović

Ili još vjernije: Otrgnuti okus života u okrutnom ritmu smrti. Ili: Hrabro deklarirana bezočnost ratnih strahota. Ili: Nezaustavljiva i ustrajna žudnja za slobodnim bivstvovanjem. Te pjesnički intonirane sintagme i još mnogo sličnih koje spontano naviru nakon čitanja izvrsnoga romana Lovac sjena Nikole Đuretića otkrivaju esenciju dosad nedovoljno osvijetljenih zbivanja u vrijeme Domovinskog rata, koja su još i danas u žarištu svakodnevne realnosti. Jer nije prošlo ni punih dvadeset godina od nesmiljenih nasrtaja na Vukovar, grad mučenik (povjesničari drže da se još nije ispunila tzv. vremenska distanca), a pred našim duhovnim očima još živi okrutna i neljudska slika poniženih patnika ugaslih pogleda s najlonskim vrećicama u rukama, dok oko njih poput smrada iz kloake zvekeće prostačka, vulgarna deračina razularene neprijateljske soldateske. Upravo zbog tih tragičnih slika žrtava koje su prije bili osobe napisana je ova knjiga: kao suprotnost besmislu ratničkih osvajanja i protivljenje suludim, dehumaniziranim idejama o tzv. etnički čistim prostorima. Knjiga posvećena samoobrani, dostojanstvu i pravu na život.



U zanimljivom i uvjerljivo koncipiranu romanu Nikole Đuretića dominiraju dva lika: otac, sudionik Hrvatskog proljeća, emigrant iz Hrvatske s domicilom u Londonu, po profesiji novinar i urednik BBC-ja, i sin Tomislav, nazvan Londonac, dragovoljac na bojišnici za obranu Vukovara. U nastojanju da bude maksimalno otvoren, nesputan i slobodan u raskrivanju emocija, slobodarskih ideja i ideoloških zabluda, autor prikazuje u opisu dviju obitelji Jesenski i Dragić razjedinjenost i raskol zbog politikantskih i inih zabluda i netolerantnosti. Isto tako Đuretić iznosi na čistinu, u liku britanskoga lorda Carringtona, nepouzdana i dubiozna politička stajališta o ratu u Hrvatskoj. Iznoseći provjerena iskustva o serviranju vijesti u globalni svijet kojemu se mi često nekritički divimo, autor i tu izriče svoju žudnju za istinom. Poznata uzrečica, nije zlato sve što sja, još funkcionira: „Istinskim patnjama prognanih ljudi, njihovim životima pod kišom granata i raketa, mučnim tavorenjem po koncentracionim logorima što su podsjećali na one iz posljednjeg svjetskog sukoba i što su svake večeri s biltenima radijskih i TV-vijesti unosili časoviti nemir u njihove mirne i sređene suburbijske domove – bavili su s tek rijetki. A i tada su, radi nekakve izmišljene i posve umjetne i nategnute ‘objektivnosti’ i ‘nepristranosti’, zauzimali nekakav uravnotežen pristup, zanemarujući pri tome činjenice i prije svega iskrivljujući istinu.“

Obuzet snovima o istini i pravdi dragovoljac Tomica dat će život u borbi za slobodu Vukovara. Njegovo je domoljublje i naslijeđeno i čisto: „Za one koji su preživjeli i za one kojih više nema, koji su, eto, kao i ja ugradili svoje mlade živote u slobodu te zemlje, zemlje koja možda nije sada onakva kakvom si je zamišljao, tata, ali koja će to biti… jednoga dana. Stoga ću ponoviti još jednom: nije mi žao ničega i da imam još jedan život – ja bih sve to ponovio!“

Možda ovdje, gdje majke već stoljećima plaču, ni pjesnici više ne znaju gdje je istina svijeta u vremenu ugaslih mitova i svakovrsnih tjeskoba, ali Nikola Đuretić, dobar pjesnik, i romansijer po vokaciji, to zna.

Ljerka Car Matutinović

Vijenac 443

443 - 24. veljače 2011. | Arhiva

Klikni za povratak