Vijenac 432

O tome se govori

PETI HRVATSKI SLAVISTIČKI KONGRES, rujan, Rijeka

Tradicija se nastavlja

Hrvatski slavistički kongresi za našu su sredinu važni zato što hrvatski jezik, književnost i kulturu stavljaju u kontekst srodnih jezika, na kojima se lako uspoređuju drukčije književne tradicije i koji lako povezuju različite kulture. Različitost među najsličnijima najbolji je jamac vlastitoga identiteta

piše Dubravka Sesar


Hrvatski slavistički kongresi međunarodni su znanstveni skupovi prvorazrednoga nacionalnoga značenja. Iako okupljaju samo znanstvenike, ponajprije hrvatske i inozemne filologe različitih generacija, njihova je svrha daleko šira – poticanje kroatista, osobito mladih, i slavista, osobito inozemnih, na novu, objektivnu znanstvenu prosudbu različitih kroatističkih pitanja i tema. Za nas nema važnijega cilja od očuvanja hrvatske književne i jezične baštine i afirmacije kroatistike kao samostalne filološke grane na bujnom slavističkom stablu. Gledajući dugoročno, taj je cilj naše zajedničko kulturno dobro, kojemu nas je približio i ovaj riječki kongres.


Peti hrvatski slavistički kongres okupio je vodeće hrvatske i inozemne slaviste


Prvi hrvatski slavistički kongres održan je u rujnu 1995. u Puli, drugi 1999. u Osijeku, treći 2002. u Zadru, četvrti 2006. u Varaždinu, a peti 2010. u Rijeci. Ova kratka kronologija potvrđuje da su organizatori ostali vjerni dogovoru da se naizmjeničnim održavanjem kongresa čvršće isprepletu one zlatne niti koje povezuju hrvatski sjever i jug. Ideja o pokretanju nacionalnih kongresa potekla je od naših sudionika na XI. međunarodnom slavističkom kongresu održanu 1993. u Bratislavi. Njezin nositelj, akademik Stjepan Damjanović, bio je i glavni realizator pulskoga kongresa. Do 1995. trebalo je hrabro i odgovorno probijati tvrdi led nerazumijevanja i nesnalaženja, steći povjerenje i ishoditi potporu odgovornih institucija. U Puli je, otprilike mjesec dana nakon naše povijesne Oluje, kad su oči cijele Hrvatske bile uprte u još okupirano Podunavlje, donesena gotovo zavjetna odluka da se drugi kongres održi u Osijeku 1999. Organizacija toga kongresa povjerena je meni, a na kongres u još ratom izranjenu Osijeku prijavilo se više od tristo sudionika. Zadarski se kongres održao već mirnodopske 2002, u smirenoj i sunčanoj atmosferi grada koji pamti prvo hrvatsko sveučilište, a organizacija je povjerena kroatističkom književnom znanstveniku Cvjetku Milanji. Naš poznati jezikoslovni kroatist Marko Samardžija vodio je organizaciju četvrtoga, varaždinskoga kongresa 2006. i može se reći da je upravo taj kongres dao svojevrsno jamstvo kontinuitetu održavanja našega znanstvenoga skupa.

Organizacijski pothvat


Peti hrvatski slavistički kongres održao se u Rijeci od 7. do 10. rujna ove, 2010. godine. Predsjednica Organizacijskoga odbora, ugledna redovita profesorica na Odsjeku za kroatistiku riječkoga Filozofskoga fakulteta Marija Turk, s jedne je strane pošla već uhodanom stazom organizacijskih postupaka, ali je s druge morala prebroditi mnoštvo organizacijskih problema koji u ovo recesijsko vrijeme stoje na putu ostvarenju svakoga većega projekta, posebno u humanističkim znanostima. Valja naglasiti da je uspjeh kongresa ponajprije njezin uspjeh, iako ga ona samozatajno dijeli sa svim članovima Organizacijskoga odbora, svim institucijama i sponzorima od kojih je molila pomoć, svim svojim suradnicima na fakultetu pa i sa svim studenticama i studentima koji su joj pomagali s velikim entuzijazmom.

Pokrovitelj svih kongresa bio je Hrvatski sabor, pa je tako i riječki održan pod pokroviteljstvom njegova predsjednika Luke Bebića. Počasni odbor činili su uglavnom lokalni uglednici, zaslužni za financijsku i logističku potporu kongresu – župan Primorsko-goranske županije Zlatko Komadina, rektor Sveučilišta u Rijeci Pero Lučin, gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel i dekan Filozofskoga fakulteta u Rijeci Predrag Šustar te predsjednik uprave Školske knjige Ante Žužul. Kako sve hrvatske slavističke kongrese koordinira Hrvatski slavistički odbor Hrvatskoga filološkoga društva, u Organizacijskom su odboru, uz predsjednicu Mariju Turk, bili aktivno angažirani riječki i zagrebački filolozi – Stipe Botica (predsjednik HFD-a), Irvin Lukežić, Krešimir Nemec, Bernardina Petrović, Marko Samardžija, Ines Srdoč-Konestra (zamjenica predsjednice), Milorad Stojević, Diana Stolac i Karol Visinko te dvije vrijedne tajnice – Maja Opašić i Saša Potočnjak.

Organizator je predvidio svaki detalj, tako da nije bilo nimalo praznoga hoda. Susretljive studentice bile su na usluzi svim sudionicima, pripremljene su i šalice-suveniri, knjige i publikacije za darivanje. Svatko je u svojoj kongresnoj torbi našao kongresni materijal – Program s rasporedom rada, Zbornik sažetaka, knjižicu s plenarnim izlaganjima i tri knjižice posvećene laureatima kongresa.

Nagrade Žmegaču, Siliću i Nyomárkayu


Kongres je započeo svečanim otvaranjem u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskoga primorja (Guvernerovoj palači), i to prigodnim pozdravnim govorima izaslanika svih državnih, županijskih, gradskih i akademskih ustanova koje su na bilo koji način poduprle organizaciju skupa. Nakon svečanoga otvaranja uslijedila je dodjela priznanja – povelja i medalja s likom Stjepana Ivšića, Antuna Barca i Vatroslava Jagića – uglednim domaćim i jednomu svjetskom kroatistu: Ivšić je u Rijeci dodijeljen jezikoslovnomu kroatistu Josipu Siliću, Barac književnoznanstvenomu teoretičaru i književnomu povjesničaru Viktoru Žmegaču, a Jagić je pripao uglednomu mađarskom kroatistu i slavistu Istvánu Nyomárkayu.

Na početku radnoga dijela kongresa održana su tri plenarna izlaganja: poznata riječka dijalektologinja Iva Lukežić govorila je o hrvatskom u aktualnom lingvističkom i izvanjezičnom kontekstu, slovački kroatist Ján Jankovič iznio je svoje teze istraživanja legende o Zrinskom u hrvatsko-slovačkom kontekstu, a riječka književna znanstvenica Danijela Bačić-Karković posvetila je izlaganje temi Od dekonstrukcije do rekonstrukcije ili od Kamova do Fabrija i dalje.

Radni dio kongresa odvijao se u lijepoj zgradi Filozofskoga fakulteta u Omladinskoj ulici. Izlaganja u paralelnim sekcijama odvijala su se dva dana – u jutarnjim i popodnevnim terminima. Sudionici kongresa bili su raspoređeni u sedam sekcija – prema tematskim područjima: I. Hrvatskoglagoljska i paleoslavistička problematika, II.A Slavenski kontekst hrvatskoga jezika, II.B Slavenski kontekst hrvatske književnosti i kulture, III. Čakavska sastavnica hrvatskoga jezika, književnosti i kulture, IV. Kodificiranje i kultiviranje hrvatskoga jezika u XX. stoljeću, V. Visoko i nisko u hrvatskoj književnosti i kulturi, VI. Konstrukcija i de(kon)strukcija kanona (U povodu 100. obljetnice smrti Janka Polića Kamova) i VII. Hrvatski jezik i književnost u nastavi.

Zanimljivo je da je najveći odaziv postigla V. sekcija. Visoko i nisko u hrvatskoj književnosti i kulturi odnosilo se na četiri šira književna područja – a) staru i usmenu književnost, b) novu književnost, c) popularnu književnost i d) dječju književnost, unutar kojih je izneseno četrdeset izlaganja s različitim pogledima na estetske vrijednosti i strukturne specifičnosti pojedinih književnih vrsta, žanrova i djela. U raspravama o pitanjima trivijalnoga i vrhunskoga u književnosti iznesene su mnoge nove spoznaje o suvremenim estetskim mjerilima i književnoteorijskim pomacima kad je riječ o niskom ili nižem u književnosti.

Na V. se sekciju nadovezuje i posebna, VI. sekcija, posvećena 100. obljetnici smrti Janka Polića Kamova, kojemu je grad na Rječini važna biografska točka. Kritičko-analitički diskurs rasprava o kamovijani bio je usmjeren na problematiziranje pitanja o književnopovijesnim kanonima, njihovu oblikovanju i vrednovanju, ali i o njihovu „razbijanju“ i „transformaciji“. Interesno polje izlagača doticalo se Kamovljeve diskurzivne prakse, potkopavanja ironijom, prefiguracijom ili pak destrukcijom vlastitoga i/ili tuđega kanona citatnom persiflažom. Iako svojevrstan zaštitni znak Rijeke, Kamov nije fjumanski nego europski pisac, koji brojem komparativnih radova o književnom djelu dobiva status književnoga kanona.

Po interesu sudionika na drugom je mjestu bila II.A sekcija, u kojoj su prevladavale različite komparativne jezikoslovne teme, odnosno usporedbe hrvatskoga s drugim slavenskim jezicima na različitim jezičnim razinama, uključujući i obradu određenih jezičnih pojava u normativnoj literaturi. Iz slavističke su perspektive osvijetljena i pojedina jezičnopovijesna, dijalektološka i druga specifična pitanja vezana uz hrvatski jezik.

Uobičajeno zanimanje za pitanja norme i kodifikacije hrvatskoga jezika u 20. stoljeću i jezičnu kulturu uopće dovelo je znatan broj sudionika i u IV. sekciju. Dobar je odaziv imala i VII. sekcija, posvećena hrvatskomu jeziku i književnosti u nastavi, a dio izlaganja odnosio se i na učenje hrvatskoga kao drugoga i stranoga jezika.

Slavenski kontekst hrvatske književnosti


S obzirom na zahtjevnost paleoslavističke i hrvatskoglagoljske problematike dobro je bila posjećena i tradicionalna I. sekcija. Specifičnost čakavštine kao sastavnice hrvatskoga jezika, književnosti i kulture vjerojatno je uzrok najslabijoj zastupljenosti izlaganja u III. sekciji. Bolji, ali ipak prilično slab odaziv u II.B sekciji otkriva možda najveću boljku književne komparatistike, ne samo hrvatske nego i slavističke uopće; slavenski kontekst hrvatske književnosti i kulture zaslužuje najveću pozornost upravo zbog izrazitih posebnosti hrvatske književne povijesti u usporedbi s poviješću drugih slavenskih književnosti. A hrvatska je književnost prije svega određena jezikom. Da nije pisana hrvatski, naša bi se renesansna književnost, jedinstvena u slavenskom svijetu, utopila u romanskom moru. Svaki prosječni slavist zna da je glagoljica bitno civilizacijsko obilježje hrvatske književnojezične baštine. Upućeniji znaju i to da se hrvatske književne i kulturne formacije do preporoda povijesno jedva mogu usporediti s književnim formacijama drugih slavenskih naroda. Takve hrvatske specifičnosti najbolje otkrivaju upravo slavistička komparativna istraživanja, jezična i književna, i zato je nužno da hrvatski filološki skupovi budu i slavistički.

Na kongres se prijavilo 240 sudionika, od toga 210 izlagača sa 181 izlaganjem i 30 slušača. Među izlagačima prijavilo se oko 60 stranih kroatista i slavista. Od dolaska odustalo je samo dvadesetak prijavljenih.

Dan određen za izlet na Krk jedini je bio sunčan i vedar. Dva puna autobusa prošla su putovima glagoljaša, od grada Krka, preko Vrbnika i Jurandvora do Punta, Košljuna i Omišlja. Zahvaljujući ljubaznim vodičima, gostoljubivim domaćinima i nadasve darežljivim sponzorima, taj će posjet sigurno ostati u najljepšem sjećanju svim izletnicima.

Zatvaranje velikih skupova nakon posljednjega izlaganja uvijek oslikava raspoloženje i atmosferu cijeloga događaja. Riječki će se kongres pamtiti po bogatu i ispunjenu programu i savršenoj organizaciji, koja je postavila tako visoke standarde da će ih biti teško slijediti.

Pozitivni rezultati kongresa moći će se bolje i potpunije vidjeti tek s dulje vremenske distance. Ovakvi su događaji odveć ozbiljni da bi bili kratka vijeka. Pril zatvaranju osječkoga kongresa akademik Radoslav Katičić rekao je da je prvi kongres (bio) tek jedan kongres, a drugi je već tradicija. Što bi tek rekao o petom kongresu? Vjerujemo da će se mnogi sudionici petoga pojaviti i na šestom, kao što su se u Rijeci pojavili sudionici prethodnih četiriju kongresa.

Ključna afirmacija kroatistike u slavenskim sredinama


Hrvatski slavistički kongresi za našu su sredinu važni zato što hrvatski jezik, književnost i kulturu stavljaju ponajprije u kontekst srodnih jezika, na kojima se lako uspoređuju drukčije književne tradicije i koji lako povezuju različite kulture. Različitost među najsličnijima najbolji je jamac i čuvar vlastitoga identiteta. Odnos stranih slavističkih sredina prema kroatistici razlikuje se ovisno o njihovoj filološkoj tradiciji, a ona je i danas opterećena jednostranim ideološkim utjecajima. Status kroatistike određuju ponajprije njoj srodne filologije u najpriznatijim slavističkim, a to znači slavenskim akademskim sredinama. Drugim riječima, stekne li kroatistika autonoman stručni i znanstveni status na praškom, varšavskom ili moskovskom sveučilištu, dobit će ga i na zapadnoeuropskim sveučilištima. Pritom kroatistika ne može od drugih očekivati više nego što je sama spremna pružiti. Za afirmaciju kroatistike nisu, naravno, dovoljni sami slavistički kongresi, nego treba ustrajno i sustavno raditi između njih i onda na njima prezentirati rezultate. Zato je iznimno važno da hrvatski slavistički kongresi privuku strane kroatiste i strane slaviste koji se bave i kroatističkim pitanjima.

Na kraju valja dodati da su mediji dobro pratili kongres, što potvrđuje da i krajnje ozbiljan znanstveni događaj može privući pozornost šire javnosti. Zatvarajući kongres predsjednica Organizacijskoga odbora Marija Turk obećala je objavljivanje kongresnih izlaganja u posebnom zborniku radova. Naglasila je da će tek zbornik označiti završetak kongresa. Treba joj vjerovati, jer dokazala je da može okupiti dobre suradnike i ostvariti velike projekte. Čestitajući joj na uspješnoj organizaciji Petoga hrvatskoga slavističkoga kongresa, poželimo joj da jednako uspješno ispuni svoje obećanje i da kongresni zbornik što prije ugleda svjetlo dana.


Vijenac 432

432 - 23. rujna 2010. | Arhiva

Klikni za povratak