Vijenac 430

Likovna umjetnost, Naslovnica

Izložba Anite Parlov i Siniše Majkusa, Galerija Stare likovne kolonije, Sentandrija, Mađarska, rujan

Složena poimanja stvarnosti

Barbara Vujanović

U bujici i buci novomedijskih istraživanja i svakojakih performativnih eskapada, likovni govor koji se za iskaz koristi osnovnim mogućnostima materije, postižući pritom istinski komunikacijski moment s promatračem te odgovarajući na relevantni likovni problem, doimlje se pomalo neočekivanim izborom. No upravo na takvim postavkama počiva umjetničko djelovanje dvoje autora različitih naraštaja i medijskih usmjerenja – slikarice Anite Parlov (Zagreb, 1971) i kipara s grafičkim obrazovanjem Siniše Majkusa (Rijeka, 1962). Sažetim no rječitim izborom djela njih dvoje sudjeluju na zajedničkoj izložbi u Galeriji Stare likovne kolonije u Szentendreu (Sentandrija). Taj je mađarski gradić, desetak kilometara udaljen od Budimpešte, poznat po likovnoj koloniji međunarodne važnosti, koja se održava od dvadesetih godina prošloga stoljeća.


Siniša Majkus, Raža


Anita Parlov predstavila se mađarskoj publici sa šesnaest djela, akrilika na platnu, nastalih tijekom proteklih pet godina. Na petnaest samostalnih apstraktnih kompozicija te u Ciklusu slika zapisi tišine (2009/2010), koji čini trideset slika, pratimo suptilno razrješavanje odnosa boje i svjetlosti. Variranjem njihova intenziteta te variranjem gustoće poteza, linija kojima gradi i razgrađuje živahnu površinu podijeljenu na nepravilne geometrijske rastere, slikarica, bez ikakvih izvanjskih referencija, transponira proživljeno iskustvo stvarnosti u duhovnu refleksiju.


Anita Parlov, Sunčana strana vjetra.

„Ovoj je umjetnici jasno kako svakodnevnica može jedino funkcionirati poput fina balansiranja između toplih i hladnih tonskih skala, sjenovitih i sunčanih prijelaza, odnosno introvertnih i ektrovertnih fragmenata u teksturi platna, gesti, boji i općoj atmosferi slike“, tumači u predgovoru kataloga Iva Körbler, koja u slikaričinu rukopisu prepoznatljive lirske apstrakcije iščitava odjeke divizionizma, postimpresionizma i slikarstva obojenoga polja.

I bez lirski intoniranih naslova kao što su Proljetno jutro doziva san, Sunčana strana vjetra ili Desno od noći, meditativna atmosfera implicira osviješteno poštivanje prirode i njezinih zakonitosti. Ćuti se sjećanje na prolazak rascvjetalom livadom, odraz na površini mora, jezera, jak bljesak Sunca koji prodire i kroz spuštene kapke... Jedan od osnovnih zakona prirode jest mijena, protjecanje različitih ciklusa od kojih svaki pobire danak i daje specifične plodove. Tako se i rukopis Anite Parlov postupno no logično mijenja, pročišćava do sve staloženije jednostavnosti i prozračnosti – plodonosne sigurnosti i smirenoga reda.

Siniša Majkus izložio je pak četiri skulpture, nastale u vremenskom rasponu od 1997. do danas. Autor koji je, kao što rekosmo, formiranje započeo kao grafičar, vrlo rano, već potkraj studija oprostoruje svoj crtež. Ne slučajno, jer je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti za mentora imao Miroslava Šuteja, Majkus skulpturama ponajprije izaziva promatračevu pozornost u poimanju razgraničenja optičke iluzije, odnosno varijabilnoga odnosa prostora i volumena. Izbor djela ukazuje na interes građenja organičkih, konstruktivističkih formi (Raža, Junior), koji prelazi u svojevrsno rasplinuće slobodnijih formi (Neuro, Viroza). Guste nakupine i prepletaji višestruko zakrivljenih linija dinamično i optički snažno dijalogiziraju s ambijentom u kojem se nalaze. I dok monokromni prostorni crteži pozornost promatrača usmjeravaju na suodnos mikrostrukture i makrostrukture, objekti skulpture sastavljene od kuglastih objekata načinjenih od obojene žice kolorističkom eksplozijom dodatno sugeriraju promjenjivost i nestalnost ovisnu o mnogostrukom obilaženju cjeline.

„Čineći crtež trodimenzionalnim, a sjenu vrednujući kao crtež te uvodeći kao gradbeni element dio svojih radova promjenjivu konstelaciju elemenata, pojavni svijet čini se kao iluzija, ništa do proizvod međusobne interakcije stvari čiji preplet stvara vibrirajuću energiju koja iz trenutka u trenutak oblikuje našu stvarnost“, zaključuje u predgovoru Anita Zlomislić, voditeljica Galerije Vladimir Bužančić.

Izložba Parlov – Majkus treći je u nizu projekata koji su zajednički ostvarile zagrebačka Galerija Vladimir Bužančić Centra za kulturu Novi Zagreb i Stara likovna kolonija u Sentandriji. Godine 2008. organizirana je izložba Petra Barišića i Vatroslava Kuliša, a 2009. u Zagrebu u Galeriji Vladimir Bužančić gostovao je eminentni mađarski kipar, profesor na Akademiji i bivši rektor Ádám Farkas.


Vijenac 430

430 - 8. rujna 2010. | Arhiva

Klikni za povratak