Vijenac 430

Glazba, Naslovnica

61. dubrovačke ljetne igre – glazbeni program

Obilje dobre glazbe

Ostvareni program zadržao Dubrovniku vodeće mjesto među festivalima

piše Miljenko Jelača

Dubrovačke ljetne igre, naš najstariji, a po glazbenom programu i najpoznatiji i najvažniji ljetni festival, i ove je godine, unatoč okolnostima u kojima se stvara (pa i živi i radi) zadržao svoje visoko, pače vodeće mjesto. Imao je ugledne goste iz inozemstva, veći broj domaćih glazbenika nego nekih ranijih godina s uočljivim angažiranjem i najmlađih glazbenika, priličnu zastupljenost hrvatskih skladatelja kao i zapažene izvedbe stranih gostiju djela hrvatskih autora (od Luke Sorkočevića do Krešimira Seletkovića).


Max Cenčić u Kneževu dvoru


Imao je i komornu operu. Prevladavali su komorni glazbeni sadržaji, premda nisu izostali ni orkestri, iako ne oni najveći (po sastavu) jer je i dubrovački ljetni festival ograničen na prostore koji ne mogu ogostiti velike orkestre i za takve nastupe pripremiti dovoljno velik prostor za publiku. Jedino je mjesto za takve nastupe poprište svečnosti otvaranja, prostor ispred Crkve sv. Vlaha i Gradskog zvonika, gdje je moguće koncertirati samo uz razglas (kojim se zvuk posreduje do publike na montažno postavljenim tribinama). U unutrašnjosti tvrđave Revelin za takve koncerte treba dodatna prilagodba prostora, iako ni to za najveće orkestre ne osigurava primjerenu akustiku. Te (za)datosti utjecale su i na kreiranje programa sadržajem kojeg možemo i moramo biti zadovoljni i uputiti prvu čestitku novom ravnatelju glazbenog programa Ivanu Repušiću, koji se poznavajući i opća kretanja u svijetu i odnose prema tzv. klasičnoj glazbi pokazao sposobnim da, unatoč mladosti, umjetnički vodi glazbeni program našega najstarijeg ljetnog festivala koji je godinama međunarodno poznat i priznat.

Dvjestote obljetnice rođenja Chopina i Schumanna zapaženo su obilježene. Vrijednost svih dijelova glazbenoga programa ne daje pravo posebnog isticanja bilo kojeg pa ćemo (kao u kronici) nastojati sve spomenuti.

Nakon otvaranja, ispred Sv. Vlaha i pred Gradskim zvonikom, otpočeo je 11. srpnja program, a na istom mjestu održan je i završni koncert, koji je slijedila svečanost spuštanja barjaka Libertas i zatvaranje festivala.

Početak je donio i jedno od mnogih vrijednih ostvaraja, izvedbu kantante Carmina Burana Carla Orffa, kojom je festival odao počast maestru Vjekoslavu Šuteju (nekoliko ranijih godina i umjetničkom ravnatelju glazbenog programa), oduševljeniku baš dubrovačkih izvedbi Orffova remek-djela. Pred orkestrom Zagrebačke filharmonije bio je maestro Ivan Repušić, a pjevali su Akademski zbor Ivana Gorana Kovačića i dubrovački djevojački zbor Amorette te solisti Ivana Lazar (sopran), Xavier Corominas Sabat (kontratenor) i Dalibor Jenis (bariton).

Svečani završni koncert na tom mejstu vodio je maestro Ivo Lipanović pred Dubrovačkim simfonijskim orkeatrom s brojnim mladim solistima koji su se već i međunarodno afirmirali. Marija Kuhar Šoša (sopran), Luka Šulić (violončelo), Bruno Vlahek (glasovir), Marin Maras (violina), Srđan Bulat (gitara) i Filip Merčep (marimba) te gost – pijanist Denis Kozukin (pobjednik natjecanja Queen Elizabeth u Belgiji). Mladi su umjetnici izvodili fragmente djela Donizettija, De Sarasatea, Liszta, Brucha, Rodriga, Séjournéa i Čajkovskog, a orkestar još i Gounoda i Brahmsa.

Dubrovački simfonijski orkestar imao je još dva festivalska koncerta. Sa slovačkim dirigentom Rastislavom Štúrom pratio je troje vrsnih pijanista mlađega naraštaja, Martinu Filjak (Schumannov koncert u a-molu), Austrijanca Gottlieba Wallischa (Mozartov u d-molu, K 466) te Rusa Alexandera Ghindina (Chopinov u f-molu). Bila je to rijetko atraktivna večer s trima popularnim klavirskim koncertima koja je morala oduševiti slušatelje.

Na drugom je pod vodstvom svoga stalnog gosta dirigenta, indonezijskog maestra Noormana Widjaje, u Revelinu pratio istaknutoga kontrabasista Božu Paradžika u izvedbi Divertimenta za kontrabas i orkestar Nina Rote, talijanskoga majstora (ponajviše filmske glazbe) te opet iskazao sviračko majstorstvo. Koncert su uokvirila Beethovenova Uvertira Egmont, op. 84 te angažirano izvedena 4. simfonija u f-molu P. I. Čajkovskog.

U istom je prostoru znatno uspješnije muzicirao Australski komorni orkestar (po sastavu blizak dubrovačkom). Pomno se pripremivši za nastup (u neakustičnom prostoru), australski orkestar muzicirao je na podiju (za razliku od dubrovačkoga čiji su glazbenici sjedili u istoj razini s publikom) s dodatno povišenim podijima pojedinim članovima, kako bi dobro mogli vidjeti svog umjetničkog voditelja Richarda Tognettija, koji je i koncertni majstor (prva violina) i gudalom umjesto dirigentskog štapića izvrsno vodi sve izvedbe. Australci su svirali stojeći (to je dalo još bolji zvučni dojam, ali i dokaz odlične uvježbanosti koja kao da i ne treba dirigenta). Bio je to najdojmljiviji orkestralni nastup ovogodišnjih Igara.

Uz tako vrstan orkestar i izvedbe Beethovenovih Uvertira Koriolan i 5. simfonije (obje u c-molu), junak večeri bio je violončelist Luka Šulić, nadasve blistav interpret Schumannova koncerta u a-molu.

Glasovirski recitali i gudački kvarteti


Na festivalima s brojnim komornim koncertima posebno su očekivani pijanistički recitali. Igre su imale dva, istaknutih ruskih pijanista. Nikolaj Lugansky prvi dio recitala posvetio je Chopinu tumačeći uvjerljivo dva nokturna (F-dur i Des-dur), Fantaziju (f-mol), Preludij (cis-mol i Scherzo (E-dur). U drugom dijelu sjajno je predao rijetko izvođenu 1. sonatu u d-molu, op. 28 Sergeja Rahmanjinova i oduševio. Drugi ruski pijanist oduševitelj bio je Boris Berezovsky, jedan od rijetkih na svijetu koji sjajno izvodi Transcedentalne etide S 139 Franza Liszta.

Uz glasovirske recitale traženi su i gudački kvarteti. Igre su ugostile Leipziški gudački kvartet i francuski Kvartet Ysaye. Uz praizvedbu 4 (four) za gudački kvartet Krešimira Seletkovića, lajpciški je kvartet vrsno donio 3. gudački kvartet u a-duru, op. 41 Roberta Schumanna te ugostio slovensku harfisticu Mojcu Zlobko Vajgl da bi s njima odsvirala Fantastičnu priču za harfu i gudački kvartet Andréa Capleta, a sama Prvu arebesku za harfu solo Claudea Debussyja. Svirajući pak s violočelistom Matthiasom Moosdorfom Labuda iz Saint-Saënsova Karnevala životinja pobrala je zajednička odobravanja s članovima kvarteta.

Francuski kvartet Ysaye izveo je tri kvartetska djela, 6. koncert u f-molu F. Mendelssohna, 3. Schumannov (kao iz kvartet iz Leipziga) i 1. Brahmsov u c-molu. Onaj tko je očekivao i nešto francusko nije to čuo, ali je večer francuske komorne glazbe priredilo troje glazbenika, talijanski flautist Massimo Mercelli i zemljak mu, pijanist veteran Bruno Canino, te slovenski klarinetist Darko Brlek. Svirali su komorna djela Debussyja, Poulenca i Saint-Saënsa te oduševili.

Igre su i ove godine imale komornu opernu priredbu. Petog i 6. kolovoza u Atriju je izvođena komična kantata Školnik G. Ph. Telemanna te znana i popularna Pergolesijeva Služavka gospodarica (čime je obilježena i 300. obljetnica skladateljeva rođenja). Glavni tumač bio je Giorgio Surian, i Školnik i Uberto u Služavki gospodarici, u kojoj je s njim zablistala Valentina Fijačko kao Vespina. Orkestar je bio vrsni Varaždinski komorni, uz sudjelovanje dubrovačkoga djevojačkog zbora Amorette i dječjega zbora te glumice Srđane Šimunović, a u još jednoj zapaženoj režiji Krešimira Dolenčića, te uz precizno vodstvo Tomislava Fačinija, koji je ravnajući izvedbom svirao i čembalo. Dvije izvedbe privukle su brojno slušateljstvo, a predstava nije imala više ponavljanja zbog Surianovih ugovorenih obveza. Nadamo se da će ostati na programu sljedećih Igara pa će ljubitelji te vrste imati prilike vidjeti tu odličnu scensku predstavu dogodine.

Igre su ugostile i dvoje opernih pjevača na solističkim recitalima uz pratnju glasovira.

Kineska sopranistica Hui He, koja već niz godina djeluje u Europi i pjeva naslovne dramskosopranske uloge pa i u Veroni i Ateni (između kojih je skoknula u Dubrovnik), snažnim je dramskim glasom čak i nadmašila uvjete prijama zvuka u Kneževu dvoru. Uz pratnju splitske pijanistice Vesne Podrug, Hui He osvajala je prostor snažnom i dramatskom vokalnom interpretacijom opernih arija talijanskih autora (F. Cilea, A. Boito, G. Puccini, U. Giordano, A. Catalano i G. Verdi).

Solističku večer s odabranim napjevima imao je i Zoran Todorović, beogradski tenor (s europskom karijerom) te je uz pratnju Fabija Vettraina dobro otpjevao četiri Verdijeve romance, tri romance G. P. Tostija i tri Puccinijeve komorne arije.

Kao šećer na kraju dijela kronike o koncertima na kojima se pjevalo treba istaknuti večer Maxa Emanuela Cenčića, jednog od vodećih kontratenora koji je na samu početku Igara (13. srpnja) izvrsno otpjevao program svoje specijalnosti, izbor baroknih arija G. F. Händela, A. Vivaldija i T. Albinonija. Pjevao je sa švicarsko-talijanskim sastavom I Barocchisti i za taj koncert dodijeljena mu je godišnja nagrada Orlando HRT-a. Bio je to doista izvanredan ostvaraj!

Vrijedni prinosi hrvatskih umjetnika


U ovogodišnjem programu ostaju posebno pamtljivi prinosi hrvatskih glazenika. Vodeći svjetski kornist Radovan Vlatković blistao je na dvama koncertima s ansamblom Wiener Konzertverein s kojim je odsvirao sva četiri Mozartova koncerta za rog, dok je bečki komorni sastav izveo sve simfonije Luke Sorkočevića (u izvornoj, neobrađenoj verziji, dakle ne u Šulekovoj obradi na koju smo u nas češće navikli).

Zagrebački kvartet saksofona (Dragan Sremec, Goran Merčep, Saša Nestorović i Matjaž Drevenšek) odsvirao je (u obradi Saše Nestorovića) Bachovu 1. orkestralnu suitu u c-duru, BWV 1066 te Šest bagatela Györgya Ligetija. U drugom dijelu kvartet je ugostio još petoricu saksofonista, mahom svojih učenika (Goran Tudor, Rok Volk, Nikola Fabijanić, Goran Jurković i Tomislav Žužakl) pa su kao nonet saksofonista, u devetero, svirali znane Slike s izložbe M. P. Musorgskog (u obradi Williama Schmidta).

Zagrebački su solisti ove godine bili prateći sastav violinskom magu Gillesu Apapu, poznatu po tome da uz odlično sviranje neke solističke udjele (u kadencama napose) slobodno oblikuje tako da u njih unosi raznovrsnu pa i etnoglazbu. Njihov zajednički, a Apapov i otkačeni nastup priskrbio im je već poziv da ponovno sviraju zajedno i dogodine.

I u Dubrovniku je gostovao već znani i uspješni projekt Cellomania Valtera Dešpalja. Mladi čelisti predvođeni svojim profesorom odsvirali su Bachovu i Schubertovu glazbu te posebno privukli pozornost Poperovom Polonezom, dok su u drugom dijelu ugostili poznati duo Moniku Leskovar i Giovannija Sollimu (uz Kuljerićevu Milongu para Louis Borges izveli su i već znani Sollimin Viollonceles, vibrez! te Piattijevu Serenadu za dva violončela i orkestar.

Vjerodostojan prinos programu dao je i Trio Orlando, djelima za trio Antuna Sorkočevića i Beethovena te glasovirskim kvartetom u g-molu J. Brahmsa, u kojem im se pridružio violist Aleksandar Milošev.

Posebnu posozornost ostvario je Cantus ansambl pod vodstvom Berislava Šipuša, podarivši glazbu drukčijih odlika od one na drugim koncertima. U prvom dijelu s Cantusom je muzicirao talijanski flautist Roberto Fabriciani, pa je uz Debussyjev Syrinx praizveo i Koncert za flautu i orkestar Srećka Bradića. Cantus je još svirao i 1. komornu glazbu, op. 24 Paula Hindemitha, dok je drugi dio pripao djelima Igora Stravinskog – Ragtimeu za 11 glazbala te Liji, pjevanoj i igranoj burlesknoj pripovijesti za sole i komorni sastav koju je režijski postavio Mario Kovač, a s Cantusom su pjevali tenori Stjepan Franetović i Domagoj Dorotić, bariton Marko Mimica i bas Goran Jurić. Cantus je tim svojim ostvarajem pobudio posebno zanimanje, osobito onih koji slušaju i glazbu novijega vremena.

Umjesto ionako nepotrebna zaključka


Dubrovačke ljetne igre pohodili su na svojoj zagrebačko-jadranskoj turneji i violinist Stefan Milenković i gitarist Edin Karamazov. Svirali su isti program (i u Zagrebu, Rijeci, Opatiji, Splitu, a možda i još negdje), po jedno djelo Bartoka, Rileyja, Shankara i Piazzole. Program koji traje sat vremena s podosta pričanja (no nisu znali da je Shankar u svoje zlatno vrijeme svirao u Dubrovniku) i s dodacima u kojima su se obojica iskazali kao velemajstori trajao je bez stanke više od sat i pol vremena u vruću ljetnu večer i uz oduševljenje bio pomalo i zamoran.

Koncert (bez plesa) imao je i ansambl Lado. Flamenco Show na Revelinu imao je Totamito sa sekstetom Aguadulce, a jazz-koncert Jacky Terrasson Trio.


Vijenac 430

430 - 8. rujna 2010. | Arhiva

Klikni za povratak