Vijenac 427

Književnost

Novi pogled na povijest hrvatske leksikologije

Hrvatski kvartet u Kopenhagenu

U dugom vremenskom lűku od peterojezičnog rječnika Fausta Vrančića, tiskana 1595, pa sve do 20. stoljeća, nedavno pronađen Temlerov Hrvatsko-keltsko-nordijski rječnik iz 1777. predstavlja jedan od najvažnijih prinosa razumijevanju evolucije razvoja hrvatskog jezika u 18. stoljeću

piše Mladen Urem


Sasvim slučajno sam 30. studenog 2009. u tražilicu Google books na internetu upisao staro ime Slosella za Pirovac kraj Šibenika kada mi se pojavila knjiga Topografija Veneta ovvero descrizione dello stato Veneto autora Vincenzija Antonija Formaleonija tiskana neposredno prije pada Republike, u Veneciji 1787. Knjiga je dakako vrlo zanimljiva i valjalo bi je pretiskati zajedno s hrvatskim prijevodom, ali ovom prilikom želio bih istaknuti da sam u njoj u poglavlju o Cresu pronašao da autor spominje zoologa Martina Tommasa Brunnicha, profesora iz Kopenhagena, te opisuje njegova istraživanja u Dalmaciji (na stranicama 75 i 76 navedenog naslova Formaleoni piše: „Il Signor Martino Tommaso Brunnich, Professore nell’ Universitŕ di Coppenhagen, nel suo viaggio pella Dalmazia n’ebbe dall’ Isole Coronate, e le riconobbe per umane. Dicesi che ve n’abbiano in gran copia lungo il torrente Cicola fra Sebenico, e Knin, presso Zara, e a Rogosniza, e nella secca detta Rasip, e nell’ Isola-Grossa. E non cangiano considerabilmente impasto a Corfu nell’Ionio, dove gran quantitŕ se ne ritrova nel luogo detto Fustapidama. Solamente a Cerigo, dove pur se ne cava in abbondanza, e alquanto alterata, di colore men fosco, e piu dura la pietra, in cui si trovano racchiuse, e le ossa medesime vi sono piu stritolate. Alcun Viaggiatore Francese ci ha lasciato scritto, che anche nell’ isola di Cipro molte ossa umane fossili si rinvengono, e segnatamente parla d’uno scheletro intero.“ (U slobodnom prijevodu: „Gospodin Martin Toma Brunić, profesor na sveučilištu u Kopenhagenu, na svom putovanju po Dalmaciji posjetio je Kornatske otoke za koje je ocijenio da su pogodni za život. Poznato je da postoji velika količina minerala uzduž rječice Čikole, između Šibenika i Knina, blizu Zadra i u Rogoznici, te u dolini zvanoj Rasip i na Dugom otoku. Također, ne nedostaje ih na Krfu u Jonskom moru, gdje postoji velika količina na području zvanom Fustapidama. Jedino u Cerigu, gdje se vadi u velikim količinama, drukčijega je sastava, svjetlije boje i tvrđeg kamena u kojem se nalazi, ali rasuta sastava.“)


Christian VI, kralj Danske i Norveške, 1742. osnovao Dansku kraljevsku akademiju u Kopenhagenu


Danac u Dalmaciji


Odmah mi je bilo čudno to što Formaleoni u poglavlju o Cresu piše o Dancu koji istražuje po Srednjoj Dalmaciji. To me navelo na pomisao da je Brünnich Cresanin (ili čovjek čije je prezime ili obitelj iz toga kraja) pa ga je zato Formaleoni uvrstio u poglavlje o Cresu. Pogledao sam u knjigu Leksik prezimena SR Hrvatske (Zagreb, 1976, str. 76) i zaista, prezime Brunić, tih sedamdesetih godina prošloga stoljeća, na tlu Hrvatske zabilježeno je u mjestu Krase kraj Pule, Koromačnom kraj Labina, potom u Rijeci, Rovinju, Splitu i Šibeniku. Već i ti podaci dovoljno govore o mogućnosti da je Brünnich bio iz hrvatskih krajeva. Međutim, sve bi to ostalo na razini pretpostavke da nisam sljedećeg dana, budući radim knjigu o mjestu Pirovac iz kojeg potječe moje prezime i dakako obitelj, upisao pod ključnu riječ Urem u Google books i pronašao zaista fascinantnu stvar. Pod Urem pojavilo mi se jedno doista neobično izdanje, gdje je Urem bila kratica za nešto što nisam uspio odgonentnuti. Tekst u toj publikaciji bio je otisnut na gotici i to danskim jezikom, a kako se radilo o rječniku, osnovna riječ bila je otisnuta na latinici i nemalo sam se iznenadio kada sam vidio da se radi o hrvatskim riječima. Odnosno da je riječ o trideset stranica višejezičnog rječnika formata A4, gdje je glavni jezik za komparaciju s drugim jezicima hrvatski. Sama činjenica da je tekst autora Christiana Fridericha Temlera nosi naslov Om Spor af en Obereensstemmelse mellem det Illyriske og Celtiske Sprog, i de Nordiske og obrige Mundarter, som komme af dem begge (u slobodnom prijevodu Tragovi bliskosti između ilirskog /hrvatskog/ i keltskih jezika u nordijskom i drugim dijalektima koji dolaze iz njih oboje) govori nam dovoljno o intrigantnosti teksta koji poziva na analizu. Također, teritorij na kojem su nekada živjeli Kelti nordijski narodi naseljavaju na sjeveru, a na jugu je to povijesni teritorij Croatiae. Razlozi koji su doveli do toga da je taj rječnik, napisan 1777, a tiskan 1778. u časopisu Skrifter (Kopenhagen) do danas, pune 232 godine ostao nepoznat leži u više činjenica. Prva je ta što je časopis posvećen prirodnim znanostima i matematici te zbog toga nijedan lingvist nije zavirio u njega. Druga je činjenica da su Hrvati u načelu navikli da jedino o njima, rijetko, ali najčešće, pišu predstavnici samo nekoliko najvećih naroda Europe kao što su Englezi, Francuzi, Talijani, Nijemci… Treći je pak razlog što je zbog svega navedenog prevelika vremenska distanca te golem broj naslova tiskanih u međuvremenu na području lingvistike zagušio komunikacijski kanal te se zahvaljujući sveopćoj digitalizaciji knjiga i radu na tome da svi ti naslovi konačno postanu dostupni svima putem interneta, konačno doveo do toga da se mogu raditi planetarne sinteze i relevantnije analize znanstvenih dostignuća gledano gradacijski, vremenski i prostorno na sinkronijskoj i dijakronijskoj razini. Samo je nekoliko najvećih knjižnica na svijetu u kojima pojedinac može raditi, a da ujedno nema problema s nedostatkom drugih naslova, potrebnih za temeljito ulaženje u prosudbe koje su prethodile novim spoznajama, a koje tada isti mora nabavljati međuknjižničnom posudbom, vrlo često dobivenih razmjenom na velikim udaljenostima od nekoliko stotina do više tisuća kilometara udaljenosti jedne od druge knjižnice, što naravno iziskuje i čekanje određenog naslova koji je poslan poštom, čime se gubi mnogo vremena.

Našijenci u Danskoj akademiji


Pogledao sam dakako i sadržaj cijelog tog broja časopisa Skrifter, koji mi je otkrio neobiče i fascinantne podatke, ali i vrlo zanimljive autore koji formiraju hrvatski kvartet u Kopenhagenu druge polovice 18. stoljeća. Valja reći da je Skrifter časopis Danske kraljevske akademije znanosti i umjetnosti (Royal Danish Academy of Sciences and Letters ili na danskom Kongelige Danske Videnskabernes Selskab) osnovane 13. studenog 1742. za vrijeme kralja Christiana VI. (1699–1746) kao Collegium Antiquitatum. Premda apsolutistički i vjerski vladar, kako su ga nazivali – bio je vrlo nepopularan jer je uveo zakone koji su tlačili danske seljake i građanstvo, Christian VI. ostaje kao vladar za čijeg je mandata mnogo toga napravljeno; Danska je bila snažna država u usponu, osnovane su jake tvrtke i banke, međunarodni je položaj bio stabilan, osnovana je kraljevska akademija, podizale su se i restaurirale znamenite građevine, a u državi je vladao apsolutistički, birokratski red. Osnivači akademije su bili danski državni sekretar grof Johan Ludvig Holstein i profesor povijesti Hans Gram. Sve je to u neku ruku pogodovalo izvrsnim znanstvenicima, koji su u takvoj zemlji u doba klasicizma i predromantizma našli sve preduvjete za rad i stvaranje. Svojevrstan paralelizam u smislu narodnih pokreta dijele istodobno Danci i Hrvati; danski liberalni i nacionalni pokret postao je važan 1830-ih godina, a nakon europskih revolucija 1848. Danska postaje ustavna monarhija 1849. To koincidira s Hrvatskim narodnim preporodom, koji je trajao od 1813. do nastupa tzv. Bachova apsolutizma 1850. Zanimljivo je da je Danska imala akademiju već 1742. u kojoj i navedeni Hrvati, Brunić i Šajnović, sudjeluju vrijednim znanstvenim doprinosima, dok Hrvatska dobiva svoju (Strossmayerovu) akademiju tek 1860. i nažalost u 19. stoljeću ne uspijeva izboriti samostalnost, premda će zasade iz Hrvatskoga narodnog preporoda biti formativne za stvaranje državotvorne ideje u Hrvata.

Popis autora i njihovih priloga te urednika u broju 12 časopisa Skrifter koji čine hrvatski kvartet jest:

– Morten Thrane Brünnich (Martino Tommaso Brunnich, Martin Toma Brunić): Belsens Beskribelse (Gadus Raninus)

– Christian Friderich Temler: Om Spor af en Obereensstemmelse mellem det Illyriske og Celtiske Sprog, i de Nordiske og obrige Mundarter, som komme af dem begge.

– Peter Friderich Suhm: Om Slaverne deres herkomst og ćldste Sćde

– Joánnes Saynovics (Ivan Šajnović) kao član uredništva

Rekao bih da su dvojica, Brünnich i Saynovics, vjerojatno podrijetlom s naših, hrvatskih prostora, s time da je prezime Šajnović vrlo rasprostranjeno po cijeloj Hrvatskoj, a najbliže Cresu (razmišljajući iz Formaleonijeve i Fortisove perspektive) locirano je na području Istre, kojoj Cres stoljećima gravitira. Šajnović je također prezime koje susrećemo i u susjednim državama Hrvatske. Činjenica koja Brünnicha stavlja u hrvatski kontekst nije samo njegovo prezime, nego i dolasci na područje Hrvatske, njegova zoološka istraživanja, prisutnost Ivana Šajnovića u Kopenhagenu i u uredništvu Skriftera, u kojem Brünnich objavljuje. Vrlo je važan argument njegova mogućeg hrvatskog podrijetla to što od mnogih tema kojima se nadahnuće može tražiti iz danske perspektive po cijelome svijetu jest činjenica da dvojica Brünnichevih kolega; Suhm i Temler, pišu o povijesti Hrvata i Slavena općenito (prvi) i rječnik hrvatsko-keltsko-nordijski (drugi). Pored toga, kod Suhma ime Croater/Hrvati (u interpretaciji u kazalu Skriftera piše – slavenski narod, broj XII, str. 279, 1778) dodatno pokazuje Brunićev hrvatski utjecaj na navedene kolege, a nedvojbeno se po izboru tema vidi da je u tom kvartetu svirao i skladao po hrvatskim notama. Kako je i Cres tada pripadao Dalmaciji, Hrvati kao slavenski narod u Dalmaciji, piše Suhm, zovu se Dalmater – Dalmatinci (Skrifter, XII, str. 279, 1778).

Zoolog svjetskog glasa


Morten Thrane Brünnich / Martin Toma Brunić rođen je kao sin slikara portretista u Kopenhagenu 30. rujna 1737, a umro je 19. rujna 1827. Glede njegova podrijetla iz dosadašnjih spoznaja nameće se nekoliko upitnika. Naime, baveći se arhitektom Josipom Markovićem (Sisak, 1874–Pariz, 1969), ocem Picassove muze Dore Maar, imao sam prilike vidjeti kako su mu u Argentinskom biografskom leksikonu uspjeli upisati mjesto rođenja Buenos Aires i nacionalnost argentinsku, premda je rođen u Sisku i po nacionalnosti je bio Hrvat. To bi pak, u Brunićevu slučaju također moglo značiti (zbog očiglednih hrvatskih referencija kojima se bavio on i njegov znanstveni krug) da je on možda rođen na Cresu (ili u bližoj okolici?) ili su mu pak roditelji (otac, možda čak i majka) došli u Kopenhagen s Cresa. Kako bilo, Brunić je bio danski zoolog i mineralog svjetskoga glasa. Čovjek čije djelo poznaje svaki znanstvenik i svaki student prirodnih znanosti, bilo gdje na svijetu. Studirao je orijentalne jezike i teologiju, no ubrzo je postao zainteresiran za prirodne znanosti. Svojim istraživanjem o insektima pridonio je knjizi Danske atlas (1763–1781) Erika Pontoppidana. Nakon što je postavljen na čelo prirodoslovne zbirke suca Christiana Fleischera, zainteresirao se za ornitologiju i 1764. objavio knjigu Ornithologia Borealis koja je uključivala podatke o mnogim skandinavskim pticama, neke opisane prvi put. Brunić se dopisivao s mnogim stranim prirodoslovcima, uključujući Linnaeusa, Petera Simona Pallasa i Thomasa Pennanta. Objavio je knjigu Entomologija 1764. Potom je krenuo na dugo putovanje po Europi, proučavajući ribe sredozemnoga mora i objavljujući svoju knjigu na tu temu Ichthyologija Massiliensis, 1768. Po povratku, Brunić je preuzeo dužnost predavača (lektora) povijesti prirode i gospodarstva na Sveučilištu u Kopenhagenu. Tu je osnovao Prirodoslovni muzej i napisao udžbenik za svoje studente, Zoologiae fundamenta. Brunićevi pronalasci nazvani su po njemu. Osim već navedenoga Formaleonija, Martina Tommasa Brunnicha spominje i Alberto Fortis u dva svoja vrlo važna djela. To su Saggio d’osservazioni sopra l’isola di Cherso ed Ossero (Rasprava i razmatranja o otoku Cresu i Lošinju), Venecija 1771. i Viaggio in Dalmazia I, II (Putovanje po Dalmaciji, 2 sveska), Venecija 1774. Nisam spominjanje Brünnicha pronašao u knjizi istog autora tiskanoj pod naslovom Della coltura del castagno da introdursi nella Dalmazia marittima e medditerranea (O uzgoju kestena i o njegovu uvođenju u primorsku i unutrašnju Dalmaciju), Napulj 1780; Venecija 1794. jer knjigu nisam uspio dobiti na uvid te postoji mogućnost da je Brünnich i tu spomenut.

Sakupljači knjiga


Christian Friedrich Temler (20. ožujka 1717–24. svibnja 1780) bio je dansko-njemački državni dužnosnik i sakupljač knjiga. Rođen je u Zerbstu u Njemačkoj kao sin izrađivača sedla, Christiana Demlera. Godine 1751. postavljen je na mjesto državnog tajnika; do 1760. tajnik, a nakon 1764. pravnik u državnoj kancelariji. Nakon što je 1768. dodijeljen njemačkoj legaciji, bio je u pratnji danskog i norveškog kralja Christiana VII. na njegovu putovanju u inozemstvo, da bi u Engleskoj stekao doktorat iz prava. U prosincu 1770. postao je tajnik u odjelu za vanjske poslove te nakon što je 1773. postao savjetnik voditelj tu je poziciju zadržao do smrti. Temler je bio veliki sakupljač knjiga. Njegova je knjižnica sadržavala raritetna izdanja, od kojih su neka otkupljena od Kraljevske knjižnice, među kojima i Collectanea of the Slavic languages. Iako nije mnogo pisao, Društvo za znanstvene publikacije (Skrifter, XII.) objavilo mu je rad Om Spor af en Obereensstemmelse mellem det Illyriske og Celtiske Sprog, i de Nordiske og obrige Mundarter, som komme af dem begge / Tragovi bliskosti između ilirskog (hrvatskog) i keltskih jezika u nordijskom i drugim dijalektima koji dolaze iz njih oboje i rad o barutu i izumu oružja. Godine 1777. postao je član Danskoga kraljevskog društva za povijest domovine. Temler se dva puta ženio; prvi put 23. kolovoza 1769. s udovicom Lucijom r. Haas i drugi put 22. travnja 1772. sa Sofiom r. Junge. Ni u jednom braku nije bilo djece.


Stranica Hrvatsko-keltsko-nordijskoga rječnika iz 1777.


Peter Frederik Suhm (također i Friderich, rođen 18. listopada 1728, a umro 7. rujna 1798) bio je danski povjesničar i sakupljač knjiga. Suhm je bio sin admirala Ulrika Frederika Suhma. Rođen je u Kopenhagenu, gdje je i studirao. Još tijekom studija postao je sudski službenik u Hofrettenu, a potom u Lindholmu, nakon čega je podnio ostavku. Godine 1749. objavio je knjigu o starijoj književnosti i njezinim autorima. Bavio se prevođenjem antičkih pisaca i poviješću, a u Skrifteru XII/1778. objavio je studiju o povijesti Slavena unutar koje je posebnu pozornost posvetio Hrvatima. Pisao je i o teologiji, filozofiji, ekonomiji, politici i književnoj kritici. Postao je 1758. članom Akademije znanosti u Kopenhagenu, a 1760. članom Kraljevske norveške akademije znanosti. Napisao je opsežnu Povijest Danske (I–XIV, tiskano 1782–1828), što je ujedno njegovo najveće i najvažnije djelo. Također je svoju opširnu zbirku knjiga koja je brojala oko 100.000 naslova stavio na raspolaganje javnosti. Smatra se jednim od najvažnijih danskih povjesničara svih vremena.

Hrvatsko-keltski rječnik


Poznato je također da je od polovice 17. do početka 19. stoljeća tiskano više rječnika hrvatskoga jezika pod raznim naslovima i od raznih autora. Neki su rječnici u tom razdoblju napisani, ali nisu tiskani, premda su važan prinos hrvatskoj leksikografiji te dakako služe za razne znanstvene analize i interpretacije. Rekao bih da u dugom vremenskom lűku od peterojezičnog latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, dalmatinskoga (hrvatskoga) i mađarskoga (Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum: latinae, italicae, germanicae, dalmaticae et hungaricae) rječnika Fausta Vrančića, tiskana u Veneciji 1595, pa sve do 20. stoljeća, u kojem je tiskan najveći broj rječnika hrvatskoga jezika u mnogim kombinacijama s drugim jezicima, taj nedavno pronađeni Temlerov Hrvatsko-keltsko-nordijski iz 1777, predstavlja jedan od najvažnijih prinosa razumijevanju evolucije razvoja hrvatskog jezika u 18. stoljeću, pritom upotpunjujući sliku o njegovoj složenosti i relevantnosti te formativnom utjecaju na susjedne, bliske jezike tijekom minulih više od tisuću godina.


Morten Thrane Brunnich – Martin Toma Brunić


O samu Hrvatsko-keltsko-nordijskome rječniku možda je najvažnije reći kako je koncipiran vrlo zanimljivo, suvremeno i čak uže specijalistički. Vremenski, prema nastanku, prethodi rječniku – Lexiconu latino-italico-illyricumu Joakima Stullija (Stulića, 1730–1817) tiskanu u Budimu 1801, kojemu je drugi i treći dio objavljen 1805. odnosno 1810. i Ričoslovniku Josipa Voltića (1750–1825), koji je 1803. u Beču objavio hrvatsko-talijansko-njemački rječnik s gramatikom. Time je taj kopenhaški Hrvatsko-keltsko-nordijski rječnik popunio vremensku prazninu između navedenih autora i prethodnika, hrvatskoga jezikoslovca Andrije Jambrešića (1706–1758) i njegova znamenitog djela Lexicon Latinum interpretatione Illirica, Germanica et Hungarica locuples & index illirico sive croatico-latinus, tiskana u Zagrebu 1742.

Naime, Temlerovo navođenje činjenice kako Hrvati i dansko-nordijske jezične skupine zajedno dijele povijesni teritorij na kojem su živjeli Kelti te stoga dijele i neke jezične karakteristike u smislu korijena i podrijetla riječi koje su nasljedovali od Kelta vrlo je originalno iz povijesne perspektive. Tom temom potom se pobliže pozabaviti i napraviti rječnik svakako je vrlo dojmljivo, s obzirom da je riječ o tadašnjim počecima leksikologije kao moderne i egzaktne znanosti. Temlerov izbor hrvatskih riječi napravljen je u skladu s naznačenom temom. Zanimljivo je spomenuti da se često pored latiničnog otiska hrvatske riječi iz hrvatskoga tadašnjeg jezičnog (štokavskog) standarda nalazi i latinicom otisnuta ikavska (dakle čakavska) inačica te riječi. Potom je latiničnim slovima otisnut prijevod te hrvatske riječi na latinski jezik, zatim slijede sve ostale druge keltsko-nordijske inačice te riječi otisnute goticom. Riječ je o vrlo vrijednu doprinosu iz područja hrvatsko-nordijske leksikografije, kojim se tek treba opširnije znanstveno pozabaviti.

Razmišljajući što treba napraviti s ovako važnim rječnikom, odlučio sam ga predati kolegi s Filozofskog fakulteta u Rijeci, prof. dr. Milanu Nosiću, istaknutom filologu s kojim sam se dogovorio da će on preuzeti brigu za tiskanje toga djela u nakladničkoj riječkoj kući Maveda, faksimilno ga reproducirati i tome dodati popratnu znanstvenu interpretaciju, zajedno sa skupinom suradnika koja će obraditi taj vrijedni prilog iz povijesti hrvatske leksikologije.


Vijenac 427

427 - 15. srpnja 2010. | Arhiva

Klikni za povratak