Vijenac 414

Glazba, Naslovnica

GALA KONCERT MEZZOSOPRANISTICE DENYCE GRAVES, ZAGREBAČKA FILHARMONIJA, DIR. IVO LIPANOVIĆ

Fascinantna ritmičnost i raspon glasa

piše Davor Schopf

Svojedobno su mezzosopranisticu Grace Bumbry prozvali crnom Venerom, kada je tu ulogu pjevala u Bayreuthu. Kada bi ta titula bila prijelazna, danas bi je sasvim sigurno nosila još jedna američka mezzosopranistica, operna superzvijezda 21. stoljeća, kako je ponekad nazivaju u njezinoj domovini, Denyce Graves.

Denyce Graves nastupila je na gala koncertu Zagrebačke filharmonije posvećenu maestru Vjekoslavu Šuteju. Sudbina je htjela da se u Zagrebu zatekla u doba njegove smrti. Prije godinu dana nastupila je na koncertu na kojemu se prikupljala pomoć za njegovo liječenje, a sada je pjevala nad otvorenim grobom na njegovu pogrebu.

Time je iskazala iskrenu gestu prijateljstva i poštovanja ne samo prema preminulome maestru nego i prema njegovoj domicilnoj glazbenoj sredini.


Denyce Graves i dirigent Ivo Lipanović


Asocijaciju na crnu Veneru izazvala je prva točka raznolikoga i opsežnog programa. Akademski zbor Ivan Goran Kovačić, koji je uvježbao Luka Vukšić, izveo je prizor ulaska gostiju iz Wagnerove opere Tannhäuser. Zborovi iz opera Madama Butterfly (mumljajući), Cavalleria rusticana (uvodni) i Carmen (cigaretni zbor), koji su se smjenjivali s arijama, bili su pravo osvježenje među uobičajnim programima gala koncerata opernih arija na kojima se vječno vrte dvije-tri uvijek iste uvertire i napitnica iz Traviate. Međusobna suradnja goranovaca i filharmoničara urodila je, zahvaljujući sugestivnoj i odrješitoj ruci dirigenta Ive Lipanovića, time da su operni prizori zaživjeli punim životom.

Denyce Graves izvela je arije iz dvije opere, Bizetove Carmen (Habaneru) te Saint-Saënsovih Samsona i Dalile (Mon coeur), u kojima je najtraženija u svjetskim opernim kućama, od Metropolitana i Bečke državne opere, preko londonskoga Covent Gardena i Bavarske državne opere u Münchenu do veronske Arene i Njemačke opere u Berlinu, također arije kneginje de Bouillon iz Cileine Adriane Lucouvreur i Santuzze iz Mascagnijeve opere Cavalleria rusticana. Pokazala je raskoš glasa prepuna metalne sonornosti u nižim registrima, sposobna da s lakoćom ostvari dramatske vrhunce. No unatoč nastojanju da postigne širinu fraza, u vokalnom je izrazu ostala ponešto suzdržana, a prema kraju koncerta sve više ju je obuzimao glasovni umor.

Drugi dio koncerta počeo je 2. jazz-suitom Dmitrija Šostakoviča, jednom od nekoliko srodnih skladbi u kojima je izrazio svoj iskonski muzikantski gen svojstven samo najvećim glazbenicima, koji ga mogu bez sustezanja pokazati. Ta je glazba omogućila svim dionicama orkestra da iskažu velik raspon kolorita i blistava sjaja Šostakovičeve majstorske instrumentacije. Dirigent Lipanović ovdje je, ali i u drugim točkama, ustrajao na mnogo brija, koji se bez zadrške širio na publiku.

Uslijedilo je nekoliko pjesama gospela (Give Me Jesus, Every Time I Feel the Spirit, Amazing Grace, Witness), pretežno u raskošnim revijalnim aranžmanima kubanskoga skladatelja Josea Marije Vitiera, u kojima je Denyce Graves oduševila fascinantnom ritmičnošću, dok je u atraktivnoj Vavilovljevoj ariji Ave Maria oduševila rasponom glasa od najdubljih do najviših tonova. I goranovci su dali svoj prinos. Buran aplauz razdragane publike urodio je dodacima, božićnim pjesmama White Christmas, O Holy Night, Narodi nam se i Tiha noć. Tako je zaokružen program koji je, unatoč heterogenosti izvedene glazbe, poprimio jedinstven predbožićno-novogodišnji ugođaj.


Vijenac 414

414 - 14. siječnja 2010. | Arhiva

Klikni za povratak