Vijenac 389

Književnost, Osvrt

Prikaz knjige Ive Kurelac

Dinko Zavorović – šibenski humanist i povjesničar

Prikaz knjige Ive Kurelac

Dinko Zavorović – šibenski humanist i povjesničar



U doba kad je Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo pod habsburškom krunom, kad Mlečani drže dobar dio primorja i otoke, a Turci izbijaju na obalu netom zauzevši Klis i Poljica, u Šibeniku se, oko 1540, rodio Dinko Zavorović. Nakon izučavanja pravnih nauka u Padovi, postaje članom šibenskoga gradskog vijeća i Vijeća petnaestorice te se brine o sigurnosti grada. Budući da je u svojoj povijesti Šibenika (Tratatto sopra le cose de Sebenico) iznio neke nepovoljne aspekte o mletačkoj upravi u dalmatinskim gradovima, mletačka ga vlast tjera iz rodnoga grada u progonstvo na četiri godine – najvjerojatnije u razdoblju od 1585 –1588. Odlazi tada u Ugarsku rođaku i prijatelju, čanadskom biskupu Faustu Vrančiću. Ističe se ondje u ratovima protiv Osmanlija kao časnik u hrvatskoj Vojnoj krajini, za što mu car Rudolf dodjeljuje plemstvo. Na poziv sugrađana vraća se u Šibenik, postaje članom Corte maggior, završava pisanje povijesti rodnoga grada i piše De rebus Dalmaticis libri octo.

Potkraj 2008. izišla je iz tiska, u izdanju Gradske knjižnice Juraj Šižgorić u Šibeniku, knjiga Ive Kurelac Dinko Zavorović – šibenski humanist i povjesničar. Objelodanjena u pravi čas, o 400. obljetnici Zavorovićeve smrti, vrlo je vrijedna iz nekoliko razloga. Ponajprije, upotpunjuje praznine i osvjetljava tamu u kojoj su se predugo nalazili život i djelo istaknutoga šibenskog domoljuba, čovjeka kojega otac moderne historiografije Ivan Lučić naziva prvim hrvatskim novovjekovnim povjesničarem. Važnost toga historiografa šibenskoga humanističkog kruga, koji je bio najčvršćim vezama, intelektualno-prijateljsko-rodbinskim, vezan s Faustom Vrančićem, Ivanom Tomkom Mrnavićem i Franom Divnićem, neprijeporna je i stalno spominjana, no tek je sustavnim proučavanjem filologinje i povjesničarke iz Zavoda za povijest HAZU u Zagrebu sada zasluženo i honorirana.

Iva Kurelac najprije je rekreirala ozračje hrvatskoga humanizma te prikazala spomenutu trojicu najvažnijih šibenskih humanista-suvremenika, kao i Zavorovićeve prethodnike, čiji se utjecaj može očitati u njegovu djelu: Jurja Šižgorića i Marka Marulića. Nakon dijela o Zavorovićevu životu i djelu, razrješava enigmu identiteta Roberta Bonaventure Britanca, protagonista svojevrsnoga književnog skandala, služeći se građom o imenima gojenaca (Nomina alumnorum) iz Ar-hiva rimskog kolegija Germanicum et Hungaricum. Robert Turner, kako mu je bilo pravo ime, veliki poznavatelj povijesti ilirske i dalmatinske, ponudio je 1598. Zavoroviću da će pročitati njegovu povijest Dalmacije. Očekujući lucidne opaske i sugestije vrlo učena britanskog isusovca, Šibenčanin je na to pristao davši mu jedini primjerak prvih šest knjiga. Nikad ih više nije dobio natrag, jer je Robert Turner nestao: iz registra njegova sveučilišta sada doznajemo da ga je smrt 1599. spriječila da se javi kolegi koji je ostao očajan i u strahu da će njegova historija biti otisnuta pod nečijim tuđim imenom.

Proučivši i građu šibenskih arhiva – notarskog, općinskog i biskupijskog – autorica je sastavila nadasve zanimljivo poglavlje s novim saznanjima o Dinku Zavoroviću te njegovoj obitelji i svojti, napravivši i rekonstrukciju rodoslovlja. Knjiga završava prikazom rukopisa, analizom njihovih karakteristika i kratkim sadržajem djela De rebus Dalmaticis. Upravo je to djelo predmet istraživanja Ive Kurelac, u okviru njezine doktorske disertacije, čime će se, očekujemo nakon ovakve knjige o njegovu autoru, na vrlo lijep način zaokružiti slika o životu i djelu Dinka Zavorovića, istaknutoga hrvatskog historiografa. Isto se tako nadam, zajedno s autoricom, da će monografija »potaknuti slična istraživanja i tako spasiti od zaborava vrijednu kulturnu ostavštinu humanističkih stvaralaca«.


Mirko Sardelić

Vijenac 389

389 - 29. siječnja 2009. | Arhiva

Klikni za povratak