Vijenac 372

Likovne umjetnosti

Split: izložba 100 godina prvog broja »Duje Balavca«

Šaliti se, ali ne vrijeđati!

Prva desetljeća 20. stoljeća možda su, nakon renesanse, najburnije razdoblje u povijesti europske umjetnosti. To razdoblje karakteriziraju raznolikost i brza smjena stilova, kako u Europi, tako i u Hrvatskoj

Split: izložba 100 godina prvog broja »Duje Balavca«

Šaliti se, ali ne vrijeđati!



Prva desetljeća 20. stoljeća možda su, nakon renesanse, najburnije razdoblje u povijesti europske umjetnosti. To razdoblje karakteriziraju raznolikost i brza smjena stilova, kako u Europi, tako i u Hrvatskoj


Split je tada bio mali provincijski grad na rubu Austro-Ugarske Monarhije i brojio je nekoliko desetaka tisuća stanovnika. Ipak, koliko se god činio prometno izoliran od europskih kulturnih središta, iscrpljen gospodarskim problemima i opterećen politikom, kulturni život bio je bogat. Duhovna, umjetnička i kulturna događanja bila su, doduše, slab odjek zapadnoeuropskih strujanja, ali se osjećala mediteranska vibracija i živ južnjački temperament. Umjetnici su jednostavno cirkulirali, odlazili su iz Dalmacije na školovanje i ponovno joj se vraćali te tako ostavljali traga u njezinu kulturnom životu. Iako je Tin Ujević jednom napisao: »Splitski umjetnici, i kada su učili kod modernih, suviše su bojažljivi kao afirmacija vremena…«, u Splitu se ipak tada gradi pod utjecajem secesije, u kavanama se okupljaju i raspravljaju književnici (Dinko Šimunović, povremeno Tin Ujević, Milan Begović…), a slikari izlažu u izlozima gradskih dućana. Godine 1907. otvara se Cesarsko kraljevska škola za umjetnost i obrt, a pod vodstvom Emanuela Vidovića 1908. započinje s radom društvo Medulić (Vidović, Meštrović…). Otvorena je čuvena Prva dalmatinska umjetnička izložba, a poletna splitska trojka, Vidović – Katunarić – Dinčić, osniva humoristički list »Duje Balavac« (1908 – 1912). S njime započinje splitska humoristično-satirična scena.

Kao urednik i osnivač »Balavca« bilježi se Ante Katunarić (1877 – 1935), slikar, grafičar i književnik. Slikarstvo je studirao u Rimu, gdje se družio sa svojim sugrađanima Emanuelom Vidovićem i Virgilom Meneghellom Dinčićem. Neko vrijeme Katunarić je radio kao asistent, pa učitelj vještina i profesor crtanja na Velikoj realci i Klasičnoj gimnaziji u Splitu. U njegovoj biografiji stoji da je bio suorganizator i sudionik spomenute prve izložbe dalmatinskih slikara i inicijator osnivanja društva Medulić.

Katunarić je bio svestrana ličnost: bavio se sportom (mačevanje, biciklizam, nogomet) i fotografijom, svirao nekoliko glazbala, nastupao u klubovima i splitskom kazalištu, a u strašnim godinama Prvoga svjetskog rata izdao je knjižicu Splitski ratni (gladni) soneti te nešto kasnije zbirke pripovijedaka Sa Jadrana (1930) i Bog je providio (1933). Pisao je i dramska djela, a u novinama se javljao pod pseudonimom Duje Balavac.

Časopis »Duje Balavac« nije bio namijenjen isključivo zabavi, nego je žestoko kritizirao negativne društvene pojave. Pod u prvom broju istaknutim motom Ludere non laedere! (Šaliti se, ali ne vrijeđati!), britki tekstovi pratili su gradska svakodnevna događanja (maskenbale, nogometne utakmice Hajduka, urbanizam), ali i državnu politiku. Većinu tekstova, i to na splitskoj čakavici, napisao je sam Katuranić, koristivši se pseudonimima Piperle, Getar, Duje... Njegovi tekstovi bili su puni poznate splitske ljutnje, dišpeta, nepovjerenja i sumnje, nezadovoljstva. Osim Katunarića tekstove su objavljivali i drugi autori pod pseudonimima: Lepe, Tambuko, Mafalo.... Časopis je donosio duhovite reklame i izmišljena pisma uredniku. Zato je »Balavac« i danas bogata riznica ondašnjih događanja i izvor vrijednih povijesnih podataka.

Grafički skroman, »Balavac« je bio vrlo pregledan i simpatičan, ilustrativno bogat brojnim karikaturama političara, crkvenih uglednika, umjetnika… Autori karikatura bili su umjetnici Emanuel Vidović (Rode), Angjeo Uvodić, Vergilije Menegello Dinčić (Baf Baf), Petar Mitrović, Antun Zupa, Željko Rakamanić.

»Balavac« je izlazio neredovito jer je bio stalno na udaru cenzure, a u predratnoj složenoj političkoj situaciji nikomu nije bilo do smijeha i satire. Tijekom ratnih godina časopis nije izlazio, a onda je »Duje Balavac« postao »Duje Grintavac« (u jednom broju kao šaljivi prilog »Zastava«, 1914), a potom se javlja kao »Brbljavac«. Izvornom imenu »Duje Balavac« vraća se kratko 1921/22/23. Unatoč činjenici da su izašla samo 22 broja, mnogi drže da je »Duje Balavac« udario temelje karikature, pa čak i splitskoga stripa.

U razdoblju između dva rata u Splitu je izlazilo više satiričnih listova. Legendarni čudak, pjesnik i maratonac Ante Ružić Baćo (poznat iz TV-serije Velo misto) izdao je stotinjak humorističkih letaka. Osim Baćinih listova izlazili su još »Grom« (književnik Marko Uvodić), »Štandarac«, »Golub« i »Električne stranice«. Iza Drugoga svjetskog rata splitski humor se dalje čuvao i razvijao u »Berekinu« (Miljenko Smoje, Momčilo Popadić, Tonči Kerum, Nikica Marinković, Anatolij Kudrjavcev) i »Pomet« (neprekidno izlazio od sredine prošloga stoljeća sve do prije nekoliko tjedana).

Premda se možemo složiti da su danas (tiskana) satira i humor na prilično niskim granama, činjenica je da se Split povremeno sjeti svojih začinjavaca. Tako je prije desetak godina otvorena izložba Stoljeće karikature u Splitu (Muzej grada Splita), a lani Stoljeće splitskoga stripa (Multimedijalno kulturno središte mladih).

Zato je vrijedna pohvale inicijativa Gradske knjižnice Marka Marulića da u okviru ciklusa Smij i suze staroga Splita postavi izložbu 100 godina prvog broja »Duje Balavca«. Koristeći se fotografijama iz albuma obitelji Katunarić, autorica izložbe Ingrid Poljanić podsjeća na Antu Katunarića, tog »neobičnog čovjeka i vrijeme u kojem je živio«, da ne bi izgubio i on bitku s vremenom, kao što je gubi stari Split.


Vanja Škrobica

Vijenac 372

372 - 5. lipnja 2008. | Arhiva

Klikni za povratak