Vijenac 360

Kolumne

ŠTO ZNAČI, ODAKLE DOLAZI - Nives Opačić

Kanonici i prebendari

ŠTO ZNAČI, ODAKLE DOLAZI - Nives Opačić

Kanonici i prebendari


Raspredanje o kurijama u prošlom broju »Vijenca« izmamilo me na kraću šetnju Kaptolom i Novom Vesi (nekoć zasebno naselje, odatle oba velika slova), gdje jedna drugu podupiru kurije zagrebačkih kanonika i prebendara. Nekoć me onamo ništa nije trebalo mamiti, jer sam se svaki dan onuda tako i tako motala, živeći uza zidove i vrtove tih kaptolskih posjeda, u Tkalčićevoj ulici. Dvojba da li da se s glavnoga gradskog trga vraćam kući malo dužim putem, preko Kaptola, ili odmah ravno Tkalčom, s prvim bi snijegom brzo nestajala. Jer tada je Kaptol s paljenjem prvih uličnih svjetiljki bio neponovljiv: miran, tih, zasniježen, zabijeljen, starinski.

Kad već spominjem svoju nekadašnju ulicu, ona je dobila ime po Ivanu Krstitelju Tkalčiću, povjesničaru staroga Zagreba i arhivistu. Živio je kao prebendar na adresi Nova Ves br. 14 (u toj se ulici Ivša, po svjedočenju njegova prijatelja Gjure Deželića, na broju 41 godine 1840. i rodio, o čemu svjedoči i lijep bareljef Ivana Kerdića na kući uz kapelicu od Sedam žalosti), a muzeolog Albe Vidaković (1914–1964) na broju 7. Kanonik Franjo Rački (1828–1895), povjesničar i prvi predsjednik JAZU (1866–1886), živio je malo dalje, na Kaptolu br. 13, Stjepan Bakšić (1890–1963), teolog i publicist, na broju 8, a Antun Kržan (1835–1888), dekan Bogoslovnog fakulteta i rektor Sveučilišta u Zagrebu, na broju 6. Za Kaptol će vam danas mahom svi reći da je to jedna od zagrebačkih ulica, no nije. To je, usprkos svojem izduženom obliku i redovima kuća s obje strane ceste u sredini, ipak trg. Po čemu se to zna? Po kućnim brojevima. U ulici, kućni brojevi slijede lijevu (neparnu) i desnu (parnu) stranu (1, 3, 5, odnosno 2, 4, 6). Na trgu pak brojevi idu jedan za drugim uokolo trga (1, 2, 3 itd.). Tako su i kurije svih nabrojenih kanonika na istoj strani Kaptola, premda su neki brojevi parni, a neki neparni. U svakom slučaju, Kaptol je danas neprijeporno dio grada gdje se nalazi biskupski / nadbiskupski dvor.

No kaptol ili kapitul (lat. capitulum) nije oduvijek bio ono što nam prvotno znači danas. Najprije je bio odjeljak knjige, poglavlje (što je u nekim jezicima i danas). Potom zbor onih ljudi koji su pomagali biskupu u obavljanju njegovih dužnosti, a to su bili kanonici. Kanonik je bio znalac crkvenoga prava i zakona, jer grč. kanón, lat. canon, znači pravilo, vjerska pravila, crkveno pravo. Bio je, dakle, crkvena osoba koja je bila član kapitula, biskupova vijeća u stolnoj crkvi – katedrali. Začeci kanoničkoga dostojanstva povezuju se s osnivanjem samostana. Prvi su kanonici živjeli pod stegom pravila sv. Augustina, no već u 8./9. stoljeću počinju se razlikovati strogi kanonici (canonici regulares) i oni koji nisu bili pod samostanskom stegom (canonici saeculares). U Zagrebu kanonici stanuju u kurijama i ne potpadaju pod samostanske regule.

Katedrala je pak ona crkva u kojoj stoluje biskup (ili nadbiskup) i održava u njoj vjerske obrede. To je, među drugim crkvama u biskupiji, središnja crkva, stolna ili prvostolna crkva, prvostolnica. Jasno da iz imena katedrale vrlo očito proviruje riječ katedra, koja ima vrlo razgranatu mrežu značenja, no ipak se sva svode na ono osnovno: grč. kathédra, lat. cattedra = sjedište (a sama grč. riječ hédra = sjedalo).

Za katedru znaju i đaci u razredu (to je malo povišen podij za predavača u učionici), i studenti sa svojim profesorima na fakultetu, gdje je katedra, uz navedeno značenje, i znanstveno-nastavna jedinica koju čini skup predavača jednoga predmeta ili više srodnih predmeta unutar fakulteta (npr. Katedra za stariju hrvatsku književnost, Katedra za hrvatski standardni jezik itd.). Katedra je, konačno, i biskupsko sjedalo (u katedrali), mjesto i simbol njegova dostojanstva. Kako je i papa samo »prvi među jednakima« (primus inter pares), što se najčešće čuje prilikom njegova izbora, to i on sjedi na papinskoj stolici, ali ona nije ni samo stol, sjedalo, ni sjedište, nego kao Sveta stolica obuhvaća i kongregacije, sudove i urede preko kojih papa vodi poslove cijele Rimokatoličke crkve. Katedrala pak potječe od latinskoga pridjeva cathedralis (ecclesia), što znači katedralna ili stolna (crkva).

Spomenuh još da su stanovnici kaptolskih kurija, osim kanonika, bili i prebendari. Postoji i hrvatski izraz – nadarbenici, no Hrvati više ne znaju ni mnogo običnije i učestalije hrvatske riječi, pa ne očekujem da će znati ove. Prebenda je bio prihod, nadarbina klerika (crkvenolatinski praebenda, od praebere, predati, dati što je potrebno za život; praebitor je dobavljač). Prvotno je to značilo hranu i piće što se dnevno davalo kanonicima i redovnicima. Kad su kanonici napustili zajednički stan i hranu, prebenda se odnosila na njihov prihod. Poznat je i stariji izraz provendar. Hrvatske su istoznačnice nadarbina, nadarbenik, nadarnik. Nadarbina je bila pravo klerika da prima dohodak od crkvenih dobara zbog obavljanja crkvene službe. S tim u vezi spominje se i beneficij, lat. beneficium, dobro djelo, usluga, ali i imanje kojim je, osim kralja koji bi za zasluge nadario odličnije podanike, i Crkva mogla nadariti svoje službenike. Danas beneficij shvaćamo kao povlasticu, korist, olakšicu, blagodat, a ne kao imanje, no mnogi spretni i okretni lako će se i brzo na temelju raznoraznih beneficija koje uživaju obogatiti i pretvoriti ih u vrlo opipljivu dobit (nekretnine i pokretnine). Nije slučajno što danas beneficije češće upotrebljavamo u množini nego u jednini. I, u pravilu, danas nisu zahvala za minuli rad, nego najnormalnija pratnja visoko rangiranih službi, s kojih pogled stalno stremi k još višima i unosnijima.

Vijenac 360

360 - 20. prosinca 2007.

Klikni za povratak