Vijenac 354

Glazba

Mister Morgen – Ivo Robić, Muzej grada Zagreba, Zagreb, lipAnj – listopad 2007.

Samo jednom se ljubi

Pričom o Ivi Robiću dobivena je prilika za još jedno upoznavanje s dijelom domaće povijesti, od vremena Drugoga svjetskog rata do hrvatskog osamostaljenja. Točnije, riječ je o formiranju građanskoga društva i vrlo važnu segmentu njegova svakodnevnoga života – zabavljanju i prepuštanju notama u koje su se utkala sjećanja i emocije tolikih naraštaja. Ivo Robić imao je važnu ulogu u ovome, predstavljao je našu poveznicu sa svijetom, a istom se tom svijetu predstavljao kao pripadnik glazbene scene jedne države koja je više-manje uspješno balansirala na granici Istoka i Zapada

Mister Morgen – Ivo Robić, Muzej grada Zagreba, Zagreb, lipAnj – listopad 2007.

Samo jednom se ljubi

Pričom o Ivi Robiću dobivena je prilika za još jedno upoznavanje s dijelom domaće povijesti, od vremena Drugoga svjetskog rata do hrvatskog osamostaljenja. Točnije, riječ je o formiranju građanskoga društva i vrlo važnu segmentu njegova svakodnevnoga života – zabavljanju i prepuštanju notama u koje su se utkala sjećanja i emocije tolikih naraštaja. Ivo Robić imao je važnu ulogu u ovome, predstavljao je našu poveznicu sa svijetom, a istom se tom svijetu predstavljao kao pripadnik glazbene scene jedne države koja je više-manje uspješno balansirala na granici Istoka i Zapada


Unizu izložbi vezanih uz zagrebačku kulturu i povijest, Muzej grada Zagreba priredio je jednu kojom se šira javnost podsjetila na jednog od najomiljenijih i svojedobno svjetski poznatih imena domaće zabavne glazbe – pjevača Ivu Robića (1923-2000), odnosno Mistera Morgena (kako je sama izložba naslovljena). Voditeljica projekta Glazbene legende, Vesna Leiner, potpomognuta većom skupinom stručnjaka, sastavila je zanimljiv i zgusnut pregled života i karijere legende hrvatske estrade. Inače, namjera projekta Glazbene legende, započeta izložbom Dobro mi došel, prijatelj – Viki Glovacki, poticanje je prikupljanja i čuvanja dijela materijalne i nematerijalne baštine koja ne pripada etabliranoj kulturnoj sceni, u kojem se zrcale brojni segmenti društveno-političkih prilika i kulturno-umjetničkih dosega.

Okosnicu izložbe čini mnoštvo predmeta koji su pripadali Ivi Robiću i njegovoj ženi, Marti. Njih je gospođa Marta Robić ustupila Muzeju, ne dočekavši, nažalost, ostvarenje izložbe. Mnoštvo dokumenata, omotnica ploča, izrezaka iz onodobnoga jugoslavenskog, hrvatskog i svjetskog tiska, portreti i fotografije bračnoga para Robić s prijateljima i suvremenicima te razne memorabilije popraćene su s dovoljno objašnjenja i smještene su u interaktivni izložbeni kontekst, kojim odjekuju omiljeni šlageri davnijih vremena. Publici je omogućeno da i zapjeva na njihove melodije u karaoke-kutku, koji nosi ime nekadašnjeg elegantno uređena noćnog lokala uz Gradski podrum na Jelačić placu – Grill Roomu. Osim njega, kao druge dvije teme, odnosno cjeline koje rekonstruiraju stvarne prostore, osmišljen je Salon ploča prema Salonu ploča diskografske kuće Jugoton, otvorenu 1964. u Bogovićevoj ulici, te dio nazvan Samo jednom se ljubi, koji u malom predstavlja zagrebački stan Marte i Ive Robića, u Alfirevićevoj 37. Kroz tu se cjelinu ističe i važna uloga supruge kao obiteljskog impresarija.

Ivo Robić rođen je u Garešnici 1923. kao prvi od tri sina Marije Legin i Stjepana Robića. Obitelj se poslije seli u Bjelovar. U skladu s credom u zdravu tijelu zdrav duh mladi Ivo marljivo je trenirao plivanje, rukomet, stolni tenis, aktivno je igrao nogomet, a pokazivao je i interes za umjetnost i književnost. Jako je volio crtati i slikati (na izložbi predočeni su neki njegovi okušaji), isticao se dikcijom (što se pogotovo očitovalo u kasnijoj pjevačkoj karijeri), pjevao je u zboru i svirao violinu u školskom diksilend-ansamblu.

Prije nego što je položio državnu maturu, u jesen 1942. ili početkom 1943, došao je u Zagreb i na nagovor prijatelja nastupao kao barski pjevač u zagrebačkom Kolu u pratnji orkestra Charlieja Pavlića. Potom je za vrijeme Drugoga svjetskog rata Robić bio neko vrijeme stalno zaposlen u rečenom Grill Roomu, a s manjim je prekidima, u pratnji Kalmana Kočija, u tom lokalu pjevao do sredine pedesetih godina. Njegovi su roditelji dakako, kako to biva u hagiografijama poznatih glazbenika, bili protiv nesigurna zanata, nadajući se da će im sin prihvatiti sigurniju službu. No, za utjehu, prve će pjesme otpjevati za svoju mamu.

I tijekom rata u Zagrebu se odvijao bogat kulturni život. U njegov muzički segment ubrzo se uključuje i Robić. Popularni šlageri nadahnuti su zapadnoeuropskim i američkim uspješnicama. Na Državnoj krugovalnoj postaji Zagreb nastupali su Miroslav Golić, Miljenko i Silvio Sutlović, Ženski trio Delinski te tada najpopularniji pjevač Andrija Konc. U popularnom Muzičko-nakladnom zavodu Albini 1943. Ivo Robić slučajno upoznaje skladatelja Marija Kinela, koji postaje njegov bliski suradnik.

Pričom o Ivi Robiću dobivena je prilika za još jedno upoznavanje s dijelom domaće povijesti, od vremena Drugoga svjetskog rata, poslijeratne Titove Jugoslavije do hrvatskog osamostaljenja. Točnije, riječ je o formiranju građanskoga društva i vrlo važnu segmentu njegova svakodnevnoga života – zabavljanju i prepuštanju notama u koje su se utkala sjećanja i emocije tolikih naraštaja. Ivo Robić imao je važnu ulogu u ovome, predstavljao je našu poveznicu sa svijetom, a istom se tom svijetu predstavljao kao pripadnik glazbene scene jedne države koja je više-manje uspješno balansirala na granici Istoka i Zapada.

Uloga Ive Robića bila je pionirska: početkom pedesetih godina bio je, kako u katalogu navodi Vesna Leiner, gotovo jedini pjevač zabavne glazbe. S njim i Rajkom Vali (Valerijom Hohnjec) i započinje era festivala – njih su dvoje na našem prvom festivalu, Natječaju za najbolje plesne melodije, održanu u Zagrebu, u Koncertnoj dvorani Istra 6. prosinca 1953, nastupili kao jedini izvođači, podijelivši ravnomjerno repertoar od dvanaest skladbi.

Robić je s malobrojnom plejadom kolega pjevača, poput već spomenute Rajke Vali, Zvonimira Krkljuša te glazbenika Miljenka Prohaske, Nikice Kalogjere, Stjepana Mihaljinca i ostalih, uspio prevladati otpor vladajuće strukture spram stranih utjecaja jazza, odnosno lake muzike, te utrti put novim mladim snagama: Dragi Dikliću, Anici Zubović, potom Zdenki Vučković, Ani Štefok, Višnji Korbar, Terezi Kesovija, Karlu Metikošu, te Gabi Novak, Arsenu Dediću i mnogim drugim pjevačima. O problemu moderne muzike se prigodom primanja delegacije 2. kongresa Saveza muzičkih umjetnika Jugoslavije 1953. izjasnio i sam Tito, zahtijevajući da muzika, kako bi bila u skladu s današnjom stvarnošću, mora biti »herojska i optimistična«.

Dok herojsku muziku ondašnjih udarnika danas malotko pamti, optimistične, ali i melankolične pjesme Ive Robića još će dugo odjekivati radijskim eterom: Ta tvoja ruka mala (Lj. Kuntarić – B. Chudoba), Samo jednom se ljubi (I. Robić – M. Kinel – S. Mihaljinec), Tiho plove moje čežnje (N. Grčević – N. Grčević – R. Bosner), da spomenemo samo neke. Zvjezdani prodor Robić je započeo zapravo u Opatiji bajnoj, točnije na hotelskoj terasi hotela Kvarner, s koje su njegove pjesme privlačile brojne domaće i strane turiste. Za njegov je uspjeh uvelike zaslužno poznanstvo i suradnja sa svestranim njemačkim glazbenikom Bertom Kaempfertom. Ugodnim glasom i preciznom dikcijom osvojio je slušatelje prvo u Njemačkoj, a i u Čehoslovačkoj veoma su rado slušali njegove skladbe s repertoara Georgea Gershwina, Elvisa Presleya, Colea Portera, Domenica Modugna. Naposljetku, slomio je najtvrđi orah za svakog pjevača – Sjedinjene Američke Države. Tamo je čak u jednom razdoblju 1959. na Billboardovoj ljestvici bio ispred Franka Sinatre. Iste godine nastupa u poznatom Perry Como Showu. S pjesmom Morgen švicarskoga skladatelja Petera Moessera u Kaempfertovom aranžmanu nakon američkoga trijumfa požnjeo je velik uspjeh i u Njemačkoj, Francuskoj, Austriji, Engleskoj, Japanu, Južnoafričkoj Republici, Australiji, Novom Zelandu te Južnoj Americi.

Dvojezični, hrvatsko-njemački katalog sadrži tekstove gradonačelnika Opatije Amira Muzura, Vesne Leiner, Maje Šojat-Bikić, Veljka Lipovšćaka, Stjepana Mihaljinca i Borisa Mašića, koji prate i tumače bogatu karijeru Ive Robića u trajanju više od pet desetljeća, a priložen je i CD s pjesmama. Osim kao vrstan interpret, Ivo Robić ostat će zapamćen i kao skladatelj – napisao je više od sto skladbi. Uz izložbu, atraktivno je približavanje njegova opusa mlađoj generaciji projekt Roberta Marekovića, nedavno objavljen CD Samo jednom se ljubi, na kojem poznati pjevači pjevaju hitove Mistera Morgena.


Barbara Vujanović

Vijenac 354

354 - 27. rujna 2007. | Arhiva

Klikni za povratak