Vijenac 344

Kazalište

Dječje kazalište Dubrava, Zagreb: Erich Kästner, Blizanke, red. Oliver Frljić

Senzibilitet sadašnjice

Izgovorene riječi prate duhoviti pokreti i geste, a mnoštvo maštovitih dosjetki koje se brzim ritmom i rezovima naizmjence nižu podsjećaju na animirane i igrane filmove

Dječje kazalište Dubrava, Zagreb: Erich Kästner, Blizanke, red. Oliver Frljić

Senzibilitet sadašnjice

Izgovorene riječi prate duhoviti pokreti i geste, a mnoštvo maštovitih dosjetki koje se brzim ritmom i rezovima naizmjence nižu podsjećaju na animirane i igrane filmove

Zašto se roditelji rastaju – pitanje je koje je mučilo Ericha Kästnera i njegovo doba, no i danas, kada je razvod postao gotovo trendom, to pitanje lebdi nad nama. Njegove Blizanke šire nadu u pomirenje, a koliko je ona naivna u našem sebičnom svijetu, pokazuje nam redatelj Oliver Frljić u Dječjem kazalištu Dubrava.

Njegova istoimena predstava počinje kratkim pripovijedanjem događaja u kojemu se sažimlju prva tri poglavlja romana, a zatim se u karikaturalno stiliziranu odmaku izmjenjuju scene Luise u Münchenu s mamom i Lotte u Beču s tatom. Izgovorene riječi pritom prate duhoviti pokreti i geste, a mnoštvo maštovitih dosjetki koje se brzim ritmom i rezovima naizmjence nižu podsjećaju na animirane i igrane filmove. Takvom je režijom i dramaturgijom Oliver Frljić izvrsno pogodio senzibilitet današnje djece i mladeži, no ipak je tih gegova i viceva bilo suviše pa je dinamika pred kraj predstave bila opasno narušena. Zbog svega toga nedostajalo je i emocija, kojima je roman preplavljen, čime nam Frljić možda poručuje da su se osjećaji u našem frenetičnom i egocentričnom svijetu, za razliku od Kästnerova, potpuno pogubili i nestali. Zato predstava, vrlo logično, završava otvorenim, naizgled sretnim krajem. Roditelji se, nakon pomirenja, ne mogu dogovoriti u kojem će gradu živjeti pa ponovno dolazi do razmirica. Pomirenje je, u Frljićevu viđenju, iluzija, čiji će balon od sapunice kad–tad ponovno puknuti.

U ludom ritmu izmjena različitih gegova i pokreta glumci su se, čini se, dobro zabavljali. Izvrsne pripovjedačice i odlučne zrele djevojčice sjajno su tumačile Judita Franković i Jelena Vukmirica, infantilna i smušena oca dirigenta, koji od uzbuđenja ostaje bez daha, izvrsno je tumačio Dean Krivačić, a podjednaka je bila i Maja Katić u ulozi djetinjaste majke te očeve nove zaručnice. Njihove je karakterne osobine kostimima točno naznačila Ana Horvat, a scenom Mirta Čakanić, osmislivši funkcionalnu scenografiju živih boja.


Katarina Kolega

Vijenac 344

344 - 10. svibnja 2007. | Arhiva

Klikni za povratak