Vijenac 344

Glazba, Kolumne

JAZZ AD LIBITUM - Mladen Mazur

Neopterećenost tradicijom

Afiniteti i pristup najmodernijem big band-jazzu u slučaju European Movement Jazz Orchestra neupitni su i zrcale se iz predstavljenih izvedbi

JAZZ AD LIBITUM - Mladen Mazur

Neopterećenost tradicijom

Afiniteti i pristup najmodernijem big band-jazzu u slučaju European Movement Jazz Orchestra neupitni su i zrcale se iz predstavljenih izvedbi


Na samu je završetku programa 24. zagrebačkog glazbenog bijenala, u subotu 28. travnja, u maloj dvorani Lisinskog, nastupio međunarodni big band, nazvan European Movement Jazz Orchestra. Zamisao za takav, financijski ne baš bezazlen projekt, potekla je ponovno iz već poslovično najmodernijem jazzu sklone Njemačke, u kojoj bilježimo nekoliko sličnih institucionalnih te slijedom toga financiranih i programski usmjerenih projekata. Pokretač je osnutka tog orkestra Europska akademija ansambala sa sjedištem u Bonnu, a to podsjeća na Bu JazzO, koji je njegov dugogodišnji vođa, dirigent i aranžer Petar Herbolzheimer upravo predao u ruke mladom slovenskom alt-saksofonistu koji živi u Kölnu, Marku Lackneru, a u tijeku je i osnivanje slična big banda u Baden-Würtenbergu, kojim će ravnati Bernd Konrad. Zajednički je nazivnik gotovo svih tih omladinskih big bandova nove tendencije u jazzu, u čemu je European Movement Jazz Orchestra jasan primjer. Orkestar je sastavljen od mladih nadarenih glazbenika jazza Njemačke, Portugala i Slovenije, odabranih na lokalnim natječajima, i to prema političkom ključu! Portugal je naime predsjedao Europskom Unijom, Njemačka je u toj ulozi danas, a Sloveniji predsjedanje toj instituciji tek predstoji. Na pitanje hoće li se taj big band sastavljati i ubuduće po takvim kriterijima vođa projekta Peter Ortman odgovorio je niječno, što upućuje da je riječ o jednokratnoj pojavi.

Na svom je zagrebačkom nastupu, koji je uslijedio nakon portugalskog, a nastavlja se koncertima u Sloveniji i Njemačkoj, European Movement Jazz Orchestra odsvirao zgusnut i zahtjevan program od šest skladbi autora Floriana Rossa Hymnus For A Sailor, Jürgena Friedricha Waves, Matthiasa Schriefla Michaels Wohnung, Manfreda Schoofa European Echoes, a u program su kao ustupak ušle i dvije skladbe zagrebačkih skladatelja, En Passant A. T. Šabana i Cheeky Chiks Matije Dedića u aranžmanu Ante Gela. Orkestar je pod sigurnom rukom Manfreda Schoofa, koji se prihvatio toga posla, program izveo korektno i s velikim poletom mladih solista i portugalske vokalistice Vanie Fernandes, kojima takav tip izvođenja najsuvremenijega jazza očito mnogo znači. Orkestru se s dvama kontrabasima i dvama setovima bubnjeva uza zamjetnu preciznost može zamjeriti izostanak swinga. Iznimku čini donekle jedino izvedba djela Manfreda Schoofa European Echoes napisana u nekoliko dijelova, European Echoes, Source, Unison Lines i Old Ballad. Danas sedamdesetogodišnji Schoof jedan je od najboljih njemačkih trubača i krilničara, suradnik Klausa Doldingera, Wolfganga Daunera, Eberharda Webera i Wolfganga Hafnera u sastavu Old Friends, te nizozemskoga pijanista Jaspera Van’t Hoffa u pop-jazz sastavu Pili-Pili. Rutinirani je Schoof u svom djelu pokazao dio jazz-dinamike, pa u najmodernijem kontekstu i nešto jazz-tradicije.

Afiniteti i pristup najmodernijem big band-jazzu u slučaju European Movement Jazz Orchestra neupitni su i zrcale se iz svih predstavljenih izvedbi. Gusto pisani aranžmani sa slobodnim dijelovima, u kojima su se dobro stilski snalazili mladi tradicijom jazza neopterećeni solisti, te čitav nastup orkestra po svim su zadanim uzancama zadovoljili programsku koncepciju Biennala. Premda slabije reklamirani od kvarteta švicarskog avangardnog trubača Erika Truffaza, European Movement Jazz Orchestra i dirigent Manfred Schoof uspjeli su posve ispuniti dvoranu, zadovoljivši dio današnje mlađe generacijske populacije, ali možda i ne sve ljubitelje jazza.

Vijenac 344

344 - 10. svibnja 2007. | Arhiva

Klikni za povratak