Vijenac 339

Glazba

Večer bossa nove, Tvornica u Lisinskom, Zagreb, 24. veljače

Jasna, Teresa i Victoria

Victoria Abril pjevala je posve iz duše, a njezine izvedbe, baš kao i njezine filmske uloge, plijenile su životnošću

Večer bossa nove, Tvornica u Lisinskom, Zagreb, 24. veljače

Jasna, Teresa i Victoria

Victoria Abril pjevala je posve iz duše, a njezine izvedbe, baš kao i njezine filmske uloge, plijenile su životnošću

Kažu da se zaljubljenikom bossa nove postaje čim se ona prvi put čuje. Ništa neobično onda da su zavodljivi brazilski ritam i pamtljive melodije brzo osvojili radijske valove i mase slušatelja. Utjecaj je bio tako jak da je bossa nova, šezdesetih, postala najtraženiji ritam popularnih melodija, trend koji nije zaobišao ni naše festivalske pozornice. No, ta glazba zadržala je privlačnost do danas, pa kad se, kao ovom prigodom, pojavi u kombinaciji s popularnim imenima, lako privuče velik broj posjetitelja. Tvornica, koja u posljednje vrijeme polako osvaja i područja koja prije nisu bila njezina specijalnost, priredila je Večer bossa nove s trima izvođačicama: Jasnom Bilušić uz pratnju kvarteta Cool Date, doskorašnjom vokalisticom Madredeusa Teresom Salgueiro uz Lusitania Ensemble te poznatom španjolskom glumicom Victoriom Abril i njezinim Quintetom. Rezultat je bio poprilično raznolik program, koji je ujedno pokazao različite suvremene inkarnacije bossa nove. Jasna Bilušić, stalna članica kazališta Komedija s iskustvom vokalne solistice u više jazz–sastava, imala je zadaću zagrijavanja. Za to joj je poslužio repertoar klasične pjesmarice bossa nove sa skladbama poput Jobimove Aqua de beber. Korektan nastup uz pomoć sastava u kojem se istaknuo Davor Križić bio je simpatičan pregled početaka bossa nove u sporijim i bržim izdanjima. Teresa Salgueiro, miljenica zagrebačke publike, usprkos tome što je lani u Săo Paolu snimila 22 klasika bossa nove i popularne brazilske glazbe, ovdje se predstavila uz gudački kvintet, programom koji se bossa nove dotaknuo tek u tragovima. Zanimljivo glazbeno putovanje svjetskim oceanima donijelo nam je desetak zahtjevno aranžiranih kompozicija u kojima se pjesma temeljena na fadu i tradicionalnoj portugalskoj glazbi decentno susretala s, primjerice, melodijom morne, meksičkim melosom i ritmom Angole. Svuda je sjajio emocionalno bogat Teresin vokal, koji je u sebi istovremeno odražavao autentičnost stilova i vrlo posebnu blagost punu suspregnute strasti. Najdojmljiviji nastup ipak je pripao Almodovarovoj muzi i njezinoj uzbudljivoj mješavini bosse, sambe, cubane i šansone. Ako već Bilušić nije izbjegla čestu grešku kolega glumaca / pjevača da glumi lik koji pjeva određenu glazbu, Victoria Abril s lakoćom je zaobišla tu stupicu. Tajna je bila jednostavna – pjevala je posve iz duše. Iako nereferentne za puriste bosse, njezine izvedbe skladbi Samba de verao, Tu verras i Aguas de março, baš kao i njezine filmske uloge, plijenile su životnošću. Victoria Abril strast, za razliku od sebe, uzima vrlo ozbiljno, a sve snažno pojačava dojam koji ostavlja njezin izvanredan prateći kvintet (tri Kubanca, Brazilac i Španjolac) i sjajni aranžmani. Uz po jedan izvrstan duet sa Teresom Salgueiro (Doralice) i Jasnom Bilušić (standard Fly Me To the Moon u verziji bossa nove) umjetnica je nastup privela kraju iskreno uživajući, rasplesana uz sambu. Ako će poneki znalac i prigovoriti izostanku autentičnoga brazilskog duha i slobodnoj interpretaciji, senzualnosti i šarmu teško da je itko odolio.


Velimir Cindrić

Vijenac 339

339 - 1. ožujka 2007. | Arhiva

Klikni za povratak