Vijenac 339

Film

36. International Film Festival Rotterdam (IFFR), 24. siječnja – 4. veljače 2007.

Dajmo da snime film!

Međunarodni filmski festival u Rotterdamu (IFFR) po broju filmova smatra se najvećim festivalom na svijetu. Doista, 250 dugometražnih i 425 kratkometražnih filmova vrlo je dojmljiva brojka

36. International Film Festival Rotterdam (IFFR), 24. siječnja – 4. veljače 2007.

Dajmo da snime film!

Međunarodni filmski festival u Rotterdamu (IFFR) po broju filmova smatra se najvećim festivalom na svijetu. Doista, 250 dugometražnih i 425 kratkometražnih filmova vrlo je dojmljiva brojka

Još je impresivnija činjenica da osim programskoga dijela festival djeluje kao iznimno važna platforma razvoja (umjetničke) filmske produkcije. Tako se u sklopu festivala održava Cinemart, manifestacija na kojoj redatelji ili producenti u nizu osobnih sastanaka s financijašima traže novčanu potporu za razvoj filmskih projekata. Osim toga, tijekom festivala odvija se seminar za mlade producente Rotterdam Lab te Sales Club u sklopu kojeg autori, odnosno njihovi agenti, prodaju gotove filmove distributerima, televizijama i ostalima. IFFR posjeduje i vlastitu zakladu Hubert Bals Fond, koja financijski potpomaže mlade filmske autore.

Organizatori IFFR–a vole reći da je spomenuti dio festivala posvećen filmskoj industriji. Film doista jest proizvod, ali na ovom festivalu ne razvijaju se filmski projekti koji će zarađivati masne pare, niti se to od njih očekuje. Oni mogu biti profitabilni i neki od njih će to i biti, čime se objašnjava prisutnost nekih jakih američkih produkcijskih kuća, odnosno njihovih britanskih podružnica, na Cinemartu (Miramax Films, New Line, Fox Searchlight Europe). No, realno gledano, taj je festival ponajprije mjesto na kojem se osigurava financiranje neprofitabilnih, umjetničkih filmova uz pomoć raznih zaklada, instituta i producentskih kuća. Tomu treba dodati da je IFFR pomoć usmjerio na one kojima je pomoć najpotrebnija – debitante. Svi filmski programi festivala, osim sekcije Kings & Aces i retrospektiva, također su posvećeni debitantima. Najbolji film natjecateljskoga programa ujedno je i dobitnik nagrade žirija FIPRESCI–a, međunarodne udruge filmskih kritičara. Riječ je o filmu katalonskog autora Rafea Cortésa Ja (Yo). Cortés priču smješta na svoj rodni otok Mallorcu, a njezin je glavni lik Nijemac Hans (Alex Brendemühl), koji u zabačenu selu radi kao sluga bogatom njemačkom gazdi. Uplašeni Hans pokušava se svidjeti otočanima, ali nikako ne može postići karizmatski utjecaj koji je imao njegov prethodnik, sluga koji se također zvao Hans. Brendemühl izvrsno glumi Hansovu nesigurnost i dočarava njegov nedostatak karaktera, zbog kojega će Hans početi preuzimati prethodnikov identitet. Turobnost Hansova karaktera praćena je unikatnom atmosferom klaustrofobije i nelagode zabačena sela i njegovih turobnih stanovnika, čime Cortés tu dramu vrsno pretvara u film (unutarnje) jeze.

Osim toga naslova, samo je još jedan film iz konkurencije ostavio dojam iznadprosječna i unikatna ostvarenja (za sve ostale filmove imate osjećaj kao da ste ih već vidjeli). Bivši bubnjar (Ex Drummer) belgijskoga redatelja Koena Mortiera, doduše, duguje dosta Trainspottingu i njegovim raznim derivatima, ali riječ je o filmu izvanredne energije, koji ne plijeni samo dojmljivim stilom, nego i snažnim likovima te složenom idejnom podlogom. Groteskna, cinična i komična priča s belgijskog socijalnog i moralnog dna o death metal grupi koju sadrže propalice i nasilnici obogaćena je intrigantnim likom situirana pisca, koji se pridružuje skupini da bi je iskoristio kao građu za roman. Taj lik žestoku naturalističko–stiliziranu priču obogaćuje složenim etičkim pitanjima poput: Koja je opravdana cijena stvaranja umjetničkog dijela? i Je li nemoralni umjetnik obvezno bolji čovjek od sirova nasilnika? Službeni žiri, koji svake godine proglasi tri najbolja filma konkurencije, ove je godine dodijelio čak četiri nagrade, ali se, nažalost, u izboru nagrađenih filmova više rukovodio kriterijem društvene relevantnosti i ozbiljnosti teme nego kriterijem estetske kvalitete. Tako su nagrade dobili slabašni televizični film o djetetu iz nesređene obitelji Neuglađeni (Die Unerzogenen) Pije Maras, besmisleni film o trendovskoj temi siromaštva i nasilja u Brazilu Močvara zvijeri (Baixio das bestas) Claudija Assisa i dva zadovoljavajuća filma – aktivistički pseudodokumentarac o izmišljenom ubojstvu sadašnjega danskog premijera AFR Mortena Hartza Kaplersa te malezijska drama o žrtvi prostitucije Ljubav pobjeđuje sve (Love Conquers All) Tan Chui Mui. Za kraj spomenimo da je u festivalskom programu Time & Tide uz solidnu gledanost prikazan hrvatski nezavisni film Matije Klukovića Ajde… dan… prođi.


Juraj Kukoč

Vijenac 339

339 - 1. ožujka 2007. | Arhiva

Klikni za povratak