Vijenac 336

Likovnost

Izložba B. Ivankovića Brodovi, Gliptoteka HAZU, Zagreb, siječanj 2007.

SIDRIŠTA, BRODOVI, JEDRENJACI

Uz izložbu objavljena je monografija s katalogom i opširnim tekstom u kojem autorica, povjesničarka umjetnosti Nada Fisković, preispituje Ivankovićevo mjesto u hrvatskoj likovnoj kulturi 19. stoljeća i raščlanjuje njegove slikarske domete

Izložba B. Ivankovića Brodovi, Gliptoteka HAZU, Zagreb, siječanj 2007.

SIDRIŠTA, BRODOVI, JEDRENJACI

slika

Uz izložbu objavljena je monografija s katalogom i opširnim tekstom u kojem autorica, povjesničarka umjetnosti Nada Fisković, preispituje Ivankovićevo mjesto u hrvatskoj likovnoj kulturi 19. stoljeća i raščlanjuje njegove slikarske domete

U Gliptoteci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti održava se izložba na kojoj se prvi put javnosti predstavlja opsežan opus najplodnijega hrvatskog majstora maritimnog slikarstva. Riječ je o zanemarenu autoru, gotovo i zaboravljenu u širim krugovima. Iako su stručnjacima njegovi radovi odavno poznati — jer se odlikuju prepoznatljivim individualnim izričajem — redovito su čitko označeni potpisom B. Ivanković. Najčešće je na njima zabilježena i godina nastajanja te se znade da je, boraveći u Trstu, stvarao između 1850. i 1898. godine. Iz nekih njegovih pisama doznaje se da je prethodno završio nautičke škole, neko vrijeme služio kao časnik trgovačke mornarice, a nije razvidno zašto se toga odrekao i osnovavši obitelj usmjerio isključivo slikanju. Ostavio je za sobom više od sto pedeset slika jedrenjaka i parobroda, koje se danas nalaze u muzejima, crkvama i privatnim zbirkama diljem istočne obale Jadrana, a ima ih i u Italiji. Najviše ih je iz Orebića i Dubrovnika te iz Boke kotorske, ali ne zaostaje ni Rijeka s Kvarnerom, s obzirom da su to prostori koji su njegovali pomorstvo ili brodarstvo, kao i običaj nabavljanja slika s maritimnim sadržajima. Uglavnom su prikazi brodova naručivani od žitelja primorskih krajeva, po zanimanju mahom pomoraca ili brodovlasnika, koji su prema ondašnjoj modi u kućama čuvali slike lađa s kojima bijahu sudbinski i emotivno vezani. Na njima se ipak najživlje očituje visoko umijeće majstora. Slikao ih je sa zanosom, vjerno, primjereno stilu realizma koji je vladao u njegovo vrijeme. Ujedno je u njih unio vidljive tragove romantičarskih shvaćanja iz prethodnoga razdoblja razvoja zapadnoeuropskog slikarstva. Izložbu prati monografija s katalogom i opširnim tekstom u kojem autorica, povjesničarka umjetnosti Nada Fisković, preispituje Ivankovićevo mjesto u hrvatskoj likovnoj kulturi 19. stoljeća i raščlanjuje njegove slikarske domete. Ističe u kolikoj se mjeri vezao uz tradicije votivnoga slikarstva što je od 16. stoljeća nastajalo u istom prostoru te kako je osobno odgovarao na ključna estetska htijenja svojega vremena. Autorica teksta upozorava i na moguće Ivankovićeve susrete s velikim majstorima slikarstva pomorske motivike iz sjevernoeuropskih zemalja, posebice s istaknutim i u 19. stoljeću najznamenitijim slikarima iz Marseillea, pa pretpostavlja da je među njima primio prve poduke. Ujedno ističe koliko je i kako bio nadmoćan predstavnicima iste grane stvaralaštva iz Venecije, Napulja, Livorna ili Malte, čiji se radovi također nalaze duž našeg primorja. Na izložbi su ta djela uspoređena s izborom manjeg broja njihovih slika, a razlika u vrijednosti je nedvojbena te svjedoči o Ivanković ne samo kao najplodnijem predstavniku nekoć popularne tematike nego i stvaraocu kojega će struka ubuduće morati više valorizirati. Osnovna je svrha izložbe, uostalom, i bila da se Ivankovića oslobodi pridjeva pukog ilustratora pomorstva ili kroničara brodarstva te da mu se uz priznanje nedvojbena talenta prizna udio u umjetničkom razvoju 19. stoljeća.


Julija Schubert

Vijenac 336

336 - 18. siječnja 2007.

Klikni za povratak