Ogranak Matice hrvatske u Osijeku - knjige

Bruno Koić

Versionar

Medij Koićeve lirike zapravo je usmeni, pa kad na papiru pratimo zapis ispjevanoga, valja nam čitati ušima, odnosno ući u ritam, osjetiti akustiku i puštati da nam recepciju zanosi eho Koićevih zvonkih susreta riječi. Ovaj autor pjesnika smješta na stage, neomitsko mjesto poetske karizme, pa s te pozicije ginsbergovsko-dylanovski deklamira recitale.

Bivajući bliži dijapazonu generativnih matrica pragmatične pop himničnosti negoli slijepim hodnicima i praznim označiteljima u postmodernom labirintu.. učenog pjesništva, Koić energetsko vrelo za pokretanje svoga versionara, svoje vers-maašine, nalazi u trajno potenciranom intenzitetu pjesničke vehemencije, u decibelima kritičkog vriska protiv (post)tranzicijskog društva, a često i iz srca revoltiranosti ispaljuje efektne, mobilizacijske ili barem animirajuće parole.

Iz podloge Koićevog tekstualnog koncerta  valja se grmljavina garažnog benda kojeg se tek treba čuti. I upravo prisutnost tih rock instrumenata u Koićevom zvuku daje njegovoj poeziji afrodizijak kojom se diže s papira i kreće se urezati u naš doživljaj, htijući čak i prorezati matriks naše zaboravljenosti u ovom perfidnom i nepravednom svijetu.

Koić preciznim srokom proziva materijaliste, egoiste, predatore i grebatore, medije i njihove mrene, pornografski um pasivne medijske stoke i ostalu galeriju našeg vrlog novog doba te ispjevava svoje osobno povijesno ili barem protestno „ne“ svijetu kakav se njegovoj generaciji ostavlja u naslijeđe, tek ponekad eskapirajući u sentiš ljubavne i egzistencijalne introspekcije.Ili se pak s dna boemski konzumiranih čaša i boca lansira u rajski mir svemirske orbite, gdje je egzil s ove pokorene I pokvarene planete, čini se, jedino još moguć.

(I. Gajin)

Autori

Versionar

Arhiva

Klikni za povratak