Ogranak Matice hrvatske u Mostaru - izvješća

Sudbinsko ozračje zbilje

NOVA HRVATSKA PROZA: MILJENKO STOJIĆ, PROPETLJE

slika

Đuro Vidmarović

U nakladi ogranaka Matice hrvatske iz Mostara i Vrgorca te sunakladništvu DHK-Herceg-Bosna iz Mostara objavljena je knjiga pripovjedaka Miljenka Stojića pod naslovomPropetlje.

Miljenko Stojić zanimljiva je i svestrana stvaralačka osobnost. Kao književnik pripada srednjem naraštaju. Po životnom opredjeljenju redovnik je franjevac. Rođen je 1960. u Dragićini kod Međugorja. Maturirao je na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom. Filozofiju i teologiju je slušao, kao član Hercegovačke franjevačke provincije, u Zagrebu, Sarajevu i Jeruzalemu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1987. u Mostaru. Na sveučilištu Antonianum u Rimu 1991. postigao je licencijat iz teologije, specijalnost kršćanska i franjevačka duhovnost. Proputovao je Europu, Bliski istok i Ameriku. Živi i radi u Mostaru, Međugorju i Zagrebu. U sebi je sjedinio nekoliko poziva: svećenički, književnički i znanstvenički. Istaknuti je član Hercegovačke franjevačke provincije, ali i jedan od najmarkantnijih hrvatskih književnika svojeg naraštaja. Kao magistar znanosti član je znanstvene zajednice. U ovom trenutku Miljenko Stojić vrlo je djelatan kao pročelnik Postulature za proglašenje blaženima ubijenih širokobrijeških franjevaca. Pokretač je Informativnog centra Mir Međugorje 1993, a 1997. pokrenuo je i radiopostaju Mir Međugorje. Član je Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij.

Miljenko Stojić nas zanima kao književnik. Ogledao se uspješno u mnogim književnim žanrovima. Piše pjesme, književne oglede, djela za djecu, kratke priče, aforizme, stručne i novinarske članke, bavi se književnim prevodilaštvom i uređivanjem knjiga. Dosad je preveo velik broj djela s poljskog, njemačkog, engleskog, talijanskog, francuskog i španjolskog jezika. Stojićevi pjesnički i prozni radovi uvršteni su u čitanke i lektiru za učenike hrvatske narodnosti u BiH. Član je DHK.

Propetlje je zbirka Stojićevih kratkih pripovjedaka. Godine 2011. objavio je knjigu kratkih priča koje je objavljivao u novinama Glas mira, pod naslovom S druge strane (p)ogledi iz suvremenosti. Zbirka je ostala izvan vidokruga naše književne kritike.

Pri ocjenjivanju zbirke Propetlje treba na prvo mjesto staviti lakoću kojom je napisana, a koja je posljedak autorova oslonca na hrvatski narodni govor svoga kraja, ali i odraz njegova života. U književnim iskazima on je jasan, bez dvojbi koje zbunjuju,  zbog čega mu čitatelji vjeruju. Priče koje je uvrstio u knjigu Propetlje dojmljive su zbog osobite sugestivnosti. Tekst im je pitak i lako prihvatljiv, a poruke korisne i primjenjive.

Pisac ovoga prikaza mora izraziti poštovanje Miljenku Stojiću zbog radinosti, radne energije, ali i književne širine koju posjeduje. Uspješno stvara istovremeno na više razboja. Nije jednostavno biti plodan književnik, a istodobno nositi se s brojnim obvezama koje ima kao redovnik te s ne manje važnim izazovima društvenog i znanstvenog rada. Autorova sposobnost koncentracije vrlo je naglašena. Stojić dobro poznaje psihologiju ljudi svoga zavičaja i svoga naroda. Zbog toga i na tematskoj razini, a poglavito svojim književnim diskursom, uklapa se u blistavu tradiciju hrvatskih proznih pisaca. Kako mu teče rečenica otkriva ulomak iz priče Veliki prijatelj: „Vozila su žurila ulicom. Jesen je polako padala. Nevena je u nosnicama nosila miris pečena kestenja. Zaustavila se pred izlogom. Trebalo bi kupiti nove čizmice, one stare su stvarno stare, stid ju je više nositi ih. Uzrok je svemu novac. Nikad ga nema dovoljno. Odmahnula je rukom i nastavila. Želi na vrijeme stići na posao u svoj institut.“

Miljenko Stojić poznat je kao književnik koji duboko zadire u društvene, ali i političke teme. A tih je tema suvremena povijest Hrvatima u Hercegovini donijela napretek. Jedna od priča koju vrijedi spomenuti nosi karakterističan naslov, Joseph K. u Haagu. Već u naslovu prepoznajemo Kafkina junaka iz romana Proces, dok je Haag mjesto suđenja i hrvatskim i agresorskim časnicima i političarima i stoga je za naš narod taj toponim ispunjen nadama, zebnjom i razočaranjima. U Haagu su bili spremni odlučivati o sudbini našega naroda, sukladno interesima nekih snažnih država. Stojić reagira na takvu nepravdu snažnom književnom riječju.

U priči Joseph K. u Haagu Stojić se dotiče stradanja dragovoljaca  Domovinskog rata. Navodim ulomak karakterističan za ovu povijesnu situaciju: „U sudnici se treba pojaviti tek popodne, sada je još jutro. Dobro je učinija što je sa sobom poveja Andriju. Stari su prijatelji. Zajedno su ratovali, zajedno dilili smrtnu opasnost. Poznaju se u dušu i uvik im je lipo kad su skupa. Prošetat će malo gradom, tim poznatim Haagom, da vide na što to sve sliči. Ovdje se dili pravda, samo po presudama izgleda da je podobro grbava i razroka. Nevini stradavaju, a krivci bivaju opravdani i pretvoreni u žrtve. Sve više izgleda da je tijek itekako planiran. (…) Kucnuo je konačno i taj čas. Ušli su ozbiljni i dostojanstveni. Ako bi prosuđivao po licima im i ponašanju, smjesta bi se očarao njihovom pojavom. No, oči su im bile nekako hladne, neugodno hladne. (…) Ispitivali su ga o događajima na bojišnici i oko nje, ali sve je nekako odisalo čudnim duhom. Prepoznavao je da oni već imaju svoje mišljenje. On stvarno treba samo nešto potvrditi što su oni već postavili kao zadanu istinu. Zazeblo ga je oko srca.“

Premda nevelika, knjiga Propetlje donosi vrlo dobre pripovijetke s aktualnom tematikom, pisane lijepim hrvatskim jezikom i ispunjene sudbinskim ozračjem naše zbilje. To je djelo koje stavlja dobru literaturnu podlogu u službu univerzalnih kršćanskih etičkih poruka i propitivanja usudbene povjesnice našega naroda.

Izvor: http://www.matica.hr/vijenac/551/Sudbinsko%20ozra%C4%8Dje%20zbilje/



Ogranci

Arhiva