Ogranak Matice hrvatske u Mariji Bistrici - izvješća

Znanstveno-stručni skup MARIJA BISTRICA U DOBA IVANA KRIZMANIĆA - "TIHO ŽARIŠTE" HRVATSKOGA NARODNOG PREPORODA I MATICE ILIRSKE

Ogranak Matice hrvatske u Mariji Bistrici u suradnji s Maticom hrvatskom organizirao je 3. i 4. veljače dvodnevni interdisciplinarni znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem Marija Bistrica u doba Ivana Krizmanića – „tiho žarište“ hrvatskoga narodnog preporoda i Matice ilirske. Kulturnim događajem, završenim svečanom akademijom u povodu 175. obljetnice osnivanja Matice hrvatske i 250. obljetnice rođenja Ivana Krizmanića, započela je slavljenička Matičina godina baš u Mariji Bistrici, u mjestu u kojem se u krugu iliraca okupljenih oko Gaja u župnom dvoru opata Ivana Krizmanića razvijala ideja o osnivanju središnje kulturne ustanove svih Hrvata – Matice ilirske. Marija Bistrica zaslugom opata Ivana Krizmanića postala je jedno od važnih središta hrvatskoga narodnog preporoda, a sama su Krizmanića hrvatski preporoditelji iznimno cijenili. Osim što je bio ilirski pokrovitelj i promicatelj kulture, Krizmanić je bio vrstan književnik i prevoditelj

 Znanstveno-stručni skup okupio je brojne izlagače s različitih područja, povijesti, jezikoslovlja, književnosti, glazbe i filma. Od 1818. do 1849. u Mariji Bistrici župnik je bio opat Ivan Krizmanić (1766–1852), književnik i prevoditelj. Na župnom je dvoru okupljao brojne intelektualce, mlade hrvatske preporoditelje, koje je hrabrio i poticao na domoljublje. Njegovi su bliski prijatelji bili prvaci preporoda Ljudevit Gaj, Stanko Vraz, grof Janko Drašković, Ivan Kukuljević Sakcinski, Vatroslav Lisinski, Dragojla Jarnević... Upravo na druženjima u Krizmanićevu gostoljubivom župnom dvoru osmišljavali su se brojni projekti hrvatskoga narodnog preporoda. Marija Bistrica tako je zaslugom opata Krizmanića postala jedno od važnih središta hrvatskoga narodnog preporoda, a sama su Krizmanića hrvatski preporoditelji iznimno cijenili. Osim što je bio ilirski pokrovitelj i promicatelj kulture, Krizmanić je bio književnik i prevoditelj. Prevodio je s engleskog, njemačkog, latinskog, francuskog i hrvatskoga štokavskog jezika na kajkavski književni jezik. Preveo je cijeli Miltonov ep Izgubljeni raj, odlomak iz Shakespeareove tragedije Romeo i Julija, odlomak iz Ossiana, Kanižlićevu Svetu Rožaliju. Kako je taj velikan hrvatskoga narodnog preporoda dosad bio nepravedno zaboravljen, skupom se nastojao pobliže istražiti njegov život i djelo.

Okupljalište intelektualne elite

Skup je otvoren 3. veljače pozdravnim govorom Snježane Husinec, predsjednice Ogranka Matice hrvatske u Mariji Bistrici, a govorili su i Stipe Botica, potpredsjednik Matice hrvatske, Alojz Jembrih, veliki poznavatelj Krizmanićeva književnog djela, nekadašnji bistrički župnik, kanonik zagrebačkoga Kaptola mons. Lovro Cindori, sadašnji bistrički župnik Domagoj Matošević te načelnik Općine Marija Bistrica Josip Milički. Izlagači au prvi dan upoznali publiku s povijesnim okolnostima vezanim uz nastajanje Matice hrvatske te njezinim donatorima, među kojima je bio i opat Krizmanić (Stipe Botica). O Matici kao pratiteljici kulturnih i političkih zbivanja u Hrvatskoj od njezina utemeljenja do danas govorio je njezin nekadašnji predsjednik Josip Bratulić. Povjesničar Robert Holjevac osvrnuo se na svjetske, europske, monarhijske i hrvatske političke i crkvene prilike za vrijeme Ivana Krizmanića. Kontekstualizirali su Mariju Bistricu u šire društvene, kulturne i književnopovijesne okvire, ali su se osvrnuli i na lokalne prilike s posebnim osvrtom na preporodno doba: Darko Lacković govorio je o upravnoj podjeli i stanovništvu, Mijo Korade o inspiracijama i vizijama znamenitog bistričkog župnika, a Vedran Klaužer o gospodarsko-financijskom stanju bistričke župe.

Vlasta Švoger izlaganjem je potvrdila da je Marija Bistrica uistinu bila okupljalište tadašnje društvene elite. Skup je u petak završen izlaganjem Daniela Rafaelića i projekcijom filma Lisinski Oktavijana Miletića, dijelom snimljenu u Mariji Bistrici, u kojem se kao filmski junak pojavljuje bistrički opat. Sljedeći dan, 4. veljače, izlagači su govorili uglavnom o književnim temama; Arijana Kolak Bošnjak predstavila je život i djelo Pauline Gaj, Krizmanićeve nećakinje, a Romina Gorički Dragojlu Jarnević i njezine veze s Marijom Bistricom; Andraž Jež govorio je o Vrazovim boravcima u Krizmanićevu bistričkom domu, a Suzana Coha o sudbini kajkavske književnosti u preporodnom kontekstu.

Snježana Husinec

O rukopisnom Krizmanićevu književnom opusu u novijim kroatističkim istraživanjima govorio je Alojz Jembrih, o jeziku Ivana Krizmanića u njegovim prijevodima, ali i u privatnoj korespondenciji Snježana Husinec; Diana Stolac o suodnosu kajkavštine i štokavštine, a Karolina Vrban Zrinski o stilskim obilježjima Krizmanićeva kajkavskog prijevoda Svete Rožalije.

Završni blok predavanja bio je tematski vezan uz glazbu; Ivan Peklić upoznao je publiku s djelovanjem Sidonije Rubido Erdödy (koju je Krimanić vjenčao u bistričkoj bazilici), Jadran Jeić govorio je o bistričkom kapelanu i glazbeniku Eduardu Finku, a Damir Galoić o jednom od prvih hrvatskih violinista i vlastelinu u Mariji Bistrici Antunu Kerschofferu.

Prvi prevoditelj Shakespearea

Bogat program skupa dopunjen je i predstavljanjem triju knjiga: Alojz Jembrih predstavio je Raj zgubljen Ivana Krizmanića, a Diana Stolac knjigu Prvi hrvatski Shakespeare Bojane Schubert i Ivana Lupića u kojoj izlazi na svjetlo dana činjenica da je Krizmanić bio prvi prevoditelj Shakespearea na hrvatski jezik. Diana Stolac predstavila je i knjigu U suton kajkavskog književnog jezika: povijesnosociolingvistička analiza jezika Ivana Krizmanićaautorice Bojane Schubert.

Proslava obljetnica nastavljena je svečanom akademijom koja je održana u Domu kulture u Mariji Bistrici. Okupljeno je mnoštvo imalo prilike uživati u priredbi koju su zajedničkim snagama ostvarile amaterske domaće snage iz Ogranka i dragi gosti profesionalci. Predsjednik Matice hrvatske Stjepan Damjanović u dirljivom je pozdravnom govoru podsjetio na Matičina humanistička načela i njezinu važnu ulogu za opstanak hrvatskoga kulturnog i nacionalnog identiteta tijekom svih 175 godina njezina djelovanja, u završnoj poruci istaknuvši rečenicu svojega prethodnika na čelu Matice Josipa Bratulića: „Matica, to su ljudi.“

Prisutne su pozdravili i akademik Tonko Maroević, predstavnik HAZU-a, prorektor Sveučilišta u Zagrebu Mladen Janjanin te rektor Svetišta Majke Božje Bistričke Domagoj Matošević. Publici su se obratili i načelnik Općine Marija Bistrica Josip Milički te zamjenica župana Krapinsko-zagorske županije Jasna Petek.

Predstava o preporoditeljima

Dramska skupina Ogranka Matice hrvatske u Mariji Bistrici za svečanu je akademiju pripremila kolažni pregled susreta preporodne intelektualne elite u Mariji Bistrici naslovivši ga Ivanu Krizmaniću i njegovim ilirskim prijateljima u spomen. Mladi glumci okupljene su upoznali sa životom Krizmanićevih bliskih prijatelja te su interpretirali Krizmanićeve prijevode: odlomak iz Raja zgubljenoga Johna Miltona i prvi hrvatski prijevod nekog Shakespeareova djela – Mercuziov monolog iz tragedije Romeo i Julija, oba teksta na raskošnom kajkavskom književnom jeziku. Mogle su se čuti i prigodnice iliraca napisane Krizmaniću u čast, koje svjedoče o njegovoj omiljenosti među suvremenicima.

U glazbenom dijelu programa izvrsna violinistica Dunja Bontek je, uz pratnju Marija Čopora na glasoviru, odsvirala Uvertiru za klavir i violinu Vatroslava Lisinskog, koja je nastala u Mariji Bistrici i posvećena opatu Krizmaniću. Preporodnu budnicu Horvatov sloga i zjedinjenje izvela je klapa Bistrica, dok je operna primadona, sopranistica Lidija Horvat Dunjko, uz pratnju Marija Čopora na glasoviru, otpjevala ariju Ljubice iz prve hrvatske opere Ljubav i zloba te skladbu Dvije ptice. Klapa Bistrica oduševila je izvedbom najpoznatije hrvatske davorije Pjesme Hrvata, a zbor Glazbene škole Marija Bistrica izveo je skladbu Vatroslava Lisinskoga Moja lađa. Akademiji je završnim riječima pečat dala i Snježana Husinec, predsjednica Ogranka, naglasivši kako su svi u Ogranku i u cijeloj Mariji Bistrici iznimno ponosni na ulogu Ivana Krizmanića i Marije Bistrice u crkvenoj, ali i svjetovnoj hrvatskoj povijesti. Njezine su riječi poticajne osobito za bistričke mlade naraštaje, koji bi trebali promišljati o povijesti svojega mjesta i istaknutim ljudima koji su ondje djelovali te tako nastojati da Marija Bistrica bude i ostane „krasna i učena“, kako ju je Stanko Vraz opisao u pismu Ljudevitu Gaju. Predsjednica je pozvala okupljene i na sljedeći susret u čast Ivanu Krizmaniću, koji će biti organiziran već ovoga proljeća, te svima zahvalila na potpori, pomoći i sudjelovanju. Za gromoglasno, svečarsko finale priredbe bio je zaslužan puhački orkestar KUD-a Lovro Ježek iz Marije Bistrice. Voditeljica je programa bila Jelena Januš Grbić.

I ovom priredbom pokazalo se da zajedničkim snagama; sudjelovanjem vrhunskih profesionalaca i domaćih snaga nastaje nova kulturna vrijednost koju je prepoznala i oduševljena publika potpuno ispunivši dvoranu Doma kulture u Mariji Bistrici.  Znanstveno-stručni skup i svečana akademija samo su dio projekta koji ističe važnost Ivana Krizmanića i Marije Bistrice za hrvatski narodni preporod i osnivanje Matice hrvatske. Partneri su ovoga projekta Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatski institut za povijest, Hrvatsko katoličko sveučilište, Svetište Majke Božje Bistričke i Turistička zajednica Općine Marija Bistrica, a pokrovitelji Krapinsko-zagorska županija i Općina Marija Bistrica. U okviru projekta u planu je podizanje spomen-ploče Ivanu Krizmaniću i osnivanju Matice ilirske, položit će se vijenac na Krizmanićev grob te će biti postavljena i izložba Marija Bistrica u doba Ivana Krizmanića i hrvatskog narodnog preporoda za širu publiku. Također, bit će tiskan i zbornik radova sa znanstveno-stručnoga skupa koji će znanstvenoj, a i široj javnosti pružiti uvid u nove spoznaje vezane uz hrvatski narodni preporod, kao i uz Mariju Bistricu, koju bismo zaista mogli nazvati kolijevkom Matice hrvatske.

(Romina Gorički i Ivančica Tomorad)

Izvor: Vijenac, br. 599



Ogranci

Arhiva