Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku - izvješća

Novi broj časopisa DUBROVNIK: 1700. obljetnica smrti Svetoga Vlaha

Novi broj časopisa Dubrovnik obilježava 1700. obljetnicu mučeničke smrti Svetoga Vlaha, simbola Dubrovnika i njegova nebeskoga zaštitnika. Sveti Vlaho Dubrovčane stoljećima prati u domovini i izvan nje, u iskazivanju domoljublja, kao prikaz na državnim simbolima ili u liturgiji. Stari su Dubrovčani njegovali kult svetoga Vlaha bez obzira na to gdje se nalazili, a blagdan sv. Vlaha posebno se slavio u svim gradovima u kojima su imali konzulat.

slika

Vinicije B. Lupis u tekstu Kult svetoga Vlaha i identitet Dubrovnika u europskom i svjetskom kontekstu istaknuo je ulogu sveca u životima Dubrovčana u povijesti, gdje god bili, pa se tako tragovi Dubrovčana i lik sv. Vlaha može naći u Genovi, Anconi, Barceloni, a njegov se blagdan slavi i u Los Angelesu, New Yorku, Peruu. U svim je tim zemljama Hrvatima upravo taj svetac poveznica s domovinom i znak zajedništva. Božo Vodopija počast je sv. Vlahu odao stihovima, pjesmom pod naslovom Na srcu Sveca, dok je Ivan Viđen u radu Nadahnuće Parcem i Festom pisao o sv. Vlahu kao motivu, povodu i nadahnuću slikara Ive Grbića, koji mu je počast odao izložbom sakralnih djela Svetom Vlahu u čast u atriju palače Sponze. Kako piše Viđen, iz Grbićeva likovnoga govora izvire tradicija, napose u djelima o sv. Vlahu gdje naglašene boje, jaka linija i simetrična kompozicija ističu taj poseban ton Feste, slavljenja dubrovačkoga parca.

O neiscrpnoj dubrovačkoj baštini u rubrici Baština pisale su tri autorice. Dubravka Brezak-Stamać dotaknula se lika i djela renesansnoga pjesnika Mavra Vetranovića Čavčića, benediktinca koji je djelovao 80-ih i 90-ih godina 15. stoljeća, a čije je lirsko, epsko i dramsko stvaralaštvo ostavilo neizbrisiv trag na petrarkističkom Parnasu Dubrovnika. S njega se spuštamo na nešto bližu povijest književnosti, radom autorice Irene Bratičević koja se osvrnula na nepoznatu poeziju Anice Bošković (1714−1804). Pjesnikinja je to koju povijest hrvatske književnosti pamti kao prvu kojoj je autorsko djelo objavljeno tiskom − Razgovor pastirski vrhu porođenja Gospodinova. Lada Čale Feldman u radu Omakalina Psiha piše o čudesnim obilježjima Držićeve pastoralne komedije Grižula, uzimajući u obzir stavove kritičara te njihove poveznice i usporedbe s ostalim Držićevim djelima.

O čovjeku nazbilj koji nije Dubrovčanin, ali Dubrovnik osjeća kao svoj drugi dom i mjesto umjetničkoga hodočašća, piše Mira Muhoberac. Riječ je o Božidaru Bobanu, glumcu Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu, jednoj od najomiljenijih osoba Dubrovačkih ljetnih igara. Ista autorica osvrnula se i na kostimografkinju Doris Kristić, istaknutu Dubrovkinju koja slavi četrdeset godina umjetničkoga rada.

(Tihana Pšenko)

Izvor: Vijenac, br. 582



Ogranci

Arhiva