Vijenac

KAZALIŠTE

KAZALIŠNI GLOBUS

Spektakl o Napoleonu

DK Gavella: Marius von Mayenburg, Paraziti, red. Ivan Leo Lemo

Pet lica u potrazi za samoubojstvom

Paraziti su sveukupno, nažalost, zatvorena predstava koja će se rijetko kome svidjeti, tek onima koji su kadri ispod unificirane i statične scenske slike pročitati sumrak u glavama i patologiju svakodnevice

DK Gavella: Ben Elton, Popcorn, red. Dražen Ferenčina

Scenska krv i ćorci

Usprkos neujednačenostima predstava je šarmantna u svojoj nesavšenosti

TEATROSKOP

In ludo veritas

Dakle, igra

Indoševo kazalište je igra implozije, rasprsnuća svojih pravila u tranzičnom plesu koji se vraća neodčitljivim konfiguracijama torzije zametka u maternici, jednako utopijsko, ali i jednako izvedivo koliko i Medvešekovo

Daska i ZKM: Aleksandar Vvedenski, Jelka kod Ivanovih, usuglašivač ideja Nebojša Borojević

Daska kod ZKM-ovih

Nakon predbožićne premijere u ZKM-u može se reći da je eksperiment suradnje uspio, usprkos laganim nespretnostima koje uvijek obilježuju opušteni Daskin odnos prema kazališnom činu, što je također nasljeđe njihova programatskog uzora — ruske kazališne avangarde

HNK Zagreb: Carlo Goldoni, Trilogija o ljetovanju, red. Janusz Kica

Goldoni kao Čehov

Svoju koncepciju primjene čehovljanske atmosfere na prštav Goldonijev humor Kica provodi dosljedno od početka do kraja

HNK Varaždin: Slawomir Mrozek, Klaonica, red. Petar Veček

Jakost tragigroteske

Postavljajući Klaonicu Veček ne spekulira, nego stavlja sav impetus u nesmiljeno prelamanje frojdovskoga trokuta u epohalnu katastrofu. Premašivanje umjetnosti zbiva se doista udruženim naporom elitne i masovne kulture, sponzoriranih industrijom zabave

Scena 55 HNK Split: Trpimir Jurkić, Nevažne priče, red. Goran Golovko

Minimalizam i skromnost

Goran Golovko vješto je u režiji izbjegao bilo kakve globalne metafore i, u duhu drame, ostao na minimalizmu i jednostavnosti kao osnovnim sredstvima režije

HNK Split: J. B. Molire, Don Juan, red. Franka Perković

Po mjeri trenutka

Franka Perković tijekom cijele predstave ustrajavala je na dinamičnosti kojoj pridonosi i pod kutom postavljena scena (Ivo Knezović), koja se igra dijagonalama na kružnoj bini

HKD Teatar, Rijeka, R. Marinković, Glorija, red. Lary Zappia

Prizemljenje klasika

Gloriji je oduzeta posljednja spona koja joj daje auru heroine — taj fatalni salto mortale, te ona postaje mnogo prizemnija i ljudskija