Nove pjesme

Uvijek sam bio ja

Ivan Slamnig

Navek je nekak bilo

Živio sam u Primorskoj banovini,

u Zetskoj i u NDH,

u DFJ, u SFRJ

a uvijek sam bio ja.

Kako god nas je rezalo

navék je nekak bilo

šljive su bile plave

jaje je bilo bilo.

Ljubili smo Bebu i Aniku,

pjevali pjesme stare,

slušali termodinamiku

i starom žicali pare.

I tako te proglašavam kraljicom

ilirskih lijevih zemalja

i desnih i komada Pulje

i Grčke, a sebe za kralja.

Ljevicom nosim tebe,

desnom mač, ko pravi dasa;

kročimo na ustoličenje

uz klicanje širokih masa.

Brodeto i kravata

Neki dan dok sam smireno

griskao Albert kekse,

ustanovih da mi to što sam Hrvat

nabija komplekse.

Što su Hrvati dali svijetu

da mi je samo znati?

Topi se, Hrvo, u brodetu,

visi o kravati.

Blagodat manjine

O da sam katolik u Oslu,

to bi mi pomoglo u poslu,

jer svi Talijani i Francuzi

bili bi ondje moji druzi.

O da sam gdje sam bar Musliman,

bio bih svugdje znan i štiman,

jer svi bi zagrebački Turci

svojemu stajali pri ruci.

Il da sam Žid il ortodoksan,

ja ne bih bio lako zboksan,

al ja sam svoj i među svojim,

sam sa samim, ja se bojim.

Biblija

Neki dan kad su mi došli

svjedoci Jehove

da mi dadu neke

papiriće svoje,

pa su mi ko da sam pogan

htjeli prodati Bibliju.

Rekoh da je već imam

na nekoliko jezika.

Jedna je još na brodu

jer moj je stan brod

kao i cijela zemlja.

Pa sam im počeo recitirati talijanski:

E L'iddio disse sia la luce,

e la luce fu.

Kad su čule ono »fu«

pobjegle su iz kuće ko mačke.

I tako sam spasio dušu.

Zemlja I

Seattle

Prodat ne mogu to što mojim posjedom nije

prodat ne mogu tlo, kojemu pripadam sam.

Reče bijelcu Seattle, Suqamisha mudri poglavar.

Prodat ne mogu tlo, kojim luta bizón.

Zemlja je moja mati, to već predobro znadem.

Kako je mogao znat da mu je zemlja mat.

To mu je ona rekla, jer znade govoriti zemlja,

govori zemlja to znam, jer i sam je dobro čuh.

Zemlja II

Kikiriki

Zemlja koju proglasih svojom, prihvati moju taštinu,

znala je savjet mi dat, gdje da posadim što,

breskvu ovdje posadi, a tamo ti manjka trešnja,

ovdje će rasti grah, a tamo ti manjka trs,

travicu posij ovuda, da živica društvo imade,

a onda, dijete, čuj, da budeš potpuno moj

utrobi majke se vrati, što čeka otkad se rodi.

Umri mi čedo milo, smrt dosta je poznata stvar.

Otvori tu se zemlja i stvori se jama duboka:

svaka je bila grob — kao za maleno ja,

ja se strovalih i padoh ko ono neživo tijelo,

nada mnom zacijeli tlo, ne ostade rane znak:

a onda tu izniknu zelen kikiriki ko čarobni grašak,

i procvjeta, propupa pup — i stapka se usmjeri tlu

za čas izraste i cvijetak i sve se vuče u zemlju,

tu se rodi i plod, — osmica, zipka i lijes,

tako se opet ponovih, komada osam do devet,

kolijevka ona i lijes bili su sjeme i plod,

lijepo su niknuli ondje gdje zemlju proglasih svojom.

Zašto nismo ništa učinili

Zašto nismo ništa učinili

kad su nas svi htjeli?

Što je to s nama, pobro, reci,

Hrvate crveni i bijeli?

Pazi koje valove puštamo

oko nas je sve vruće

ta užasna snaga nekuda srlja

kada će, kuda će, kud će?

Kuda god ide ostavlja pustoš

ko muž što ne voli ženu.

Pobro, evo ti čašu bevande

i hrenovke u hrenu.

Što više gledam, to više vidim

Što više gledam, to više vidim

svijet podijeljen na dva dijela:

žene se bez treme svađaju, to im je posao

svakodnevno na placu i s mesarima.

Muškarci bi najradije mira:

pušti me stat, vrijeme je novac.

Muškarci su najčešće žene: spuštaju duga lica

Kisele sa svojom ženomuževima, traže da ih se tetoši,

žene su opet muškarci: pa to je sitnica

nećemo sada trošiti živce, smiri se.

A nas dvoje, ni jedno ne zna nazvati taksi,

petljamo se između kofera, sjedimo na rubu pločnika

otpuhujući i smijući se bez razloga.

Još ćemo se povaliti na sred ceste.

Volim krajeve gdje ima mnogo vlage

Volim krajeve gdje ima mnogo vlage

gdje rastu travnjaci, lukovice i gomolji

i sve kiselkasto vonja po stajskom gnoju

ali podivljam u kraju gdje se

slana voda i stijenje biju jedno o drugo

(zalijevaj cvijeće morem a posadi ga u kamen)

Tu žive oni koji umiju

ne umrijeti, već se pretvoriti u živu mumiju.

Piedra blanca sobre una piedra negra

Uspomeni Cécara Valleja

Umro sam u srijedu u Oslu.

Padala je velika kiša.

Pokopan sam u petak u Zagrebu.

Ali ništa za to.

Bio sam dva dana u raju.

Vrane

Najbolje ti je vrani s vranom

jer oči ti ne kopa,

još ti kupi piće po ukusu,

na sličan način klopa.

Al Bog dao marljivu lijenom

marljivom pripala lijena,

pa sada šeću s lijepom Helenom

kombiniranih gena.

Što ćemo, vrano, vrana moja,

možda smo faraoni,

možda smo rođeni bez grijeha

ko što su bili oni?

Moja duša

Moja je duša crni parni stroj

s mjedenim brojem. Radi nao nova

jednostavno ju je zamislio Watt.

Trajat će vječno. Češka roba.