Broj 3, jesen 2002.
ISSN 1331-0992
Kontakt
Mađarski kulturoskop
Attila Bombitz
Nuditi hrvatskom čitatelju bilo kakav presjek o bilo kojoj književnosti susjednih naroda u okvirima skučena časopisnog prostora, razumije se, gotovo je nemoguće. Međutim, ipak je važno baciti letimičan pogled na suvremeni mađarski književni prostor kako bismo stekli bar osnovne dojmove o najvažnijim zbivanjima, sreli vodeća imena, naslutili neke tendencije, uočili značajnije tradicijske niti ili zamijetili nazočnost i važnost postojanja hrvatske književne riječi u Mađarskoj, pa se možda upravo na temelju ovoga izbora, u kojem ima nekoliko znanstvenih studija i »ilustrativnih« prijevoda, odlučili za izdavanje mađarskog djela.
Stjepan Lukač
Marginalije uz hrvatsko-mađarske književne odnose
Bez poznavanja glavnih tijekova hrvatsko-mađarskih odnosa u povijesti ne možemo realno suditi o našem razdoblju, pa ću se stoga ukratko osvrnuti na glavne kulminacijske točke suživota Hrvata i Mađara. Naravno, ne želim dati iscrpnu i temeljitu sliku o hrvatsko-mađarskim kulturnim odnosima, o recepciji hrvatske književnosti kod Mađara, već izdvajanjem konkretnih primjera želim pokazati kako se taj odnos mijenjao tijekom stoljeća.
Zoltán Virág
Varijante narod(nos)nih identita
Književnosti koje se nazivaju manjinskima na vrlo se sličan način suočavaju i bore s problemom odvajanja. Gubljenjem neposrednoga kontakta s domovinom, prebivajući u stranim državnim okvirima, najprije trebaju biti otrgnute od one prisilne predodžbe da se njihov krajolik, naglasak, sastavljanje teksta ne čini dovoljno svojstvenim, da ne raspolažu posebnom povijesnom prošlošću, a da književnih tradicija čak nemaju. Etnografsko šarenilo, doživljaj mučne sudbine, uzalud čekaju na opisivanje ako za manjinske uspomene, pouke uopće nitko ne pita, pa nitko i ne želi slušati.
Šandor Horvat
Etnička svojstva, uzajamni utjecaji
Područje povijesne Zapadne Mađarske, s višejezičnim, višenacionalnim pa tako i različitim vrstama kulturnog nasljedstva, ova moja studija ispituje iz tri točke gledanja. Najprije istražuje etničke i/ili nacionalne simbole, pa uzajamne utjecaje, a za kraj traži odgovor na to postoji li panonska — odnosno zapadnopanonska — kultura.
Imre Kertész
Ima već dva mjeseca kako smo se oprostili od tate. Stiglo je ljeto. No u gimnaziji su već odavno, još od proljeća, školske ferije. Pozivali su se na to: rat je. I avioni često dolaze bombardirati grad, a i za Židove su odonda donijeli nove zakone.
István Fried
Mađarski i srednjoeuropski građanin Sándor Márai
»Umoran si od života? Da, jedan dan osjećaš kao da si na sebe preuzeo prevelik zadatak kada si se na zemlji čovjekom rodio. Previše je bilo suprotstavljanja, neuračunljivoga, neprijateljskoga, plitkoga, beznadnoga, prevelik je bio zadatak, previše patnje, razočaranja.
Péter Esterházy
Riječi, riječi, riječi — ostalo je mukla tišina
Umjetnost poglavito želi biti slobodna. To ne znači da sve želi i može željeti; samocenzura pripada u bit umjetnosti. Pod samocenzurom ovdje ne mislim na onaj destruktivni, ograničeni proces, koji činimo po svijetu, kud zbog političkih, kud zbog ekonomskih prisila — nego na onu prazabranu, da postoji teren, na koji se ne može stupiti, da postoji Nenazovivo, da postoji Tajna. Bez Tajne nema umjetnosti.
Stjepan Lukač
Prevoditeljeva pripomena uz prijevod Esterházyjeva romana Sedamnaest labudova
Kada je dotada nepoznata Lili Csokonai 1987. godine u časopisu Élet és Irodalom objelodanila dva odlomka iz romana Sedamnaest labudova, a nešto kasnije i sam roman, mnogi su se kritičari zapitali tko je ta nepoznata autorica. Međutim, bilo je i takvih koji su odmah nakon časopisne objave posumnjali u autorstvo dotad nepoznate spisateljice, misleći da je riječ o pseudonimu.
Lili Csokonai, alias Péter Esterházy
Curriculumvitaelabod Ja, Lili Csokonai, jeszam bila na szvet te zsaloszti puni rogyena 17. Septembris 1965. leta zeron v megleni ravnini Csepela, v pravi rimszki veri i osztala v neveri do szmrti. Blazseno goszpo mojo majko, lepo Kato Várdai goszpo, dragi nass Bog je v iszti vuri iz te szozne doline k szebi zel, i tak szem ja posztala, bez vole szvoje, krvnik neny, tak.
Péter Esterházy
Predgovor ispravljenom izdanju
Nećemo odustati sve dok imamo materijala, koliko koštalo da koštalo, rečenica je koju čujem na radiju u ovom trenutku (23. siječanj 2001, popodne, u dva i nešto, zaboravio sam zapisati minutu), rečenica Miklósa Mészölya1 iz Filma,2 sad, kad sam nakon dugog »odugovlačenja« napokon započeo ovaj rukopis; kao da bi me stari kolega hrabrio, davao snagu, pomalo razočaran što mi je potreban poticaj, što sam od sebe za to nisam sposoban.